Hindusi smatraju da Vede sadrže istine koje se tiču duše univerzuma i Konačne Stvarnosti, da su vječne (nitya), bez početka (anadi) i njihovo autorstvo se ne može pripisati niti jednom ljudskom biću (apauruseya).One su koegzistirajuće s Kreatorom, jednako stare kao i Stvoritelj, te tvore samu osnovu stvaranja U samim počecima, kako je jedna Veda bila ogromna i neograničena, prosječnome je čovjeku bila teška za proučavanje. Štoviše, trebalo je bezgranično mnogo vremena da se ona do kraja prouči. Zbog toga su oni koji su željeli učiti bili u nedoumici.
Tek je nekolicina pokazivala ozbiljnu težnju za proučavanjem Veda. Zbog toga je trebalo nešto učiniti da proučavanje Veda postane dostupnije svima koji su bili željni učenja.
Najprije su obredne kitice (re) u Vedama izdvojene i okupljene pod nazivom Rksamhita. Yajus ili ob redne prozne izreke izdvojene su pod nazivom Yajuhsamhita. Obredni napjevi zvani saman, to jest kitice koje se izvode uz glazbu, okupljeni su pod nazivom Samasamhita, athavamantre (izreke za čarolijske obrede) okupljene su pod naslovom Athavasamhita.
Razvrstao ih je Vyasa, djelomično utjelovljenje samoga Narayane odnosno boga Višnua. On je bio sin mudraca Parasare. Ovladao je znanjem iz svetih spisa i duhovnih rasprava. I sam je bio velik mudrac i vješt sastavljač. Da bi pridonio dobrobiti čovječanstva i olakšao put do ispravnog načina života, podijelio je Vede na četiri dijela i pripremio pet zbirki (samhita).
Uglavnom na tekstovima Vedante nastala su dva filozofska podsistema, naime nedualizam ili Śankarin Apsolutizam i teizam Ramanuje, Madhve i drugih filozofa.
Prema nedualistima, Brahman ili Čista Svjesnost je jedina Stvarnost. U univerzum imena i oblika je nestvaran, a čovjek u svojoj istinskoj bîti jest jedno s Brahmanom.
Teisti prihvaćaju Božansku Osobu kao Konačnu Stvarnost; On je povezan s univerzumom te je utjelovljen u dušama u različitim stupnjevima.
Prema Ramanuji, zagovaratelju Viśištadvaite ili parcijalan nedualizma, Stvarnost jest Brahman; ali pojedinačne duše i univerzum su također stvarni, te su dijelovi Brahmana ili načini Njegove manifestacije. Brahman, s univerzumom i pojedinim dušama, sačinjava cijelu Stvarnost.
Ovi pravci to ilustriraju metaforom o plodu nara (šipka). Sjemenke su živuće duše a kora je univerzum. Ne može se zamisliti plod bez sjemenki ili kore. Prema Madhvi, dualistu, univerzum i živuće duše odvojene su od Boga. Dok je univerzum materijalni entitet, duše su po prirodi duhovne. Duše, iako odvojene od Boga, ne mogu postojati bez Njega. Njihovo postojanje potpuno ovisi o Bogu. Madhva govori o živim bićima kao o božjim slugama.
Filozofska misao drevnih hindusa određena je i sažeta u šest glavnih sustava. To su Purva Mimamsa, pripisana Jaiminiju, Uttara Mimamsa ili Vedanta, pripisana Vyasi, Samkhya pripisana Kapili, Patañjala pripisana Patañjaliju, Nyaya pripisana Gautami i Vaiśesika pripisana Kanandi. Sustavi se zovu ortodoksnima ne zato što prihvaćaju Boga kao Stvoritelja ili Konačnu Stvarnost, već zato što svi svoj autoritet temelje na Vedama te tvrde da postoji Atman ili Duša koja je različita i neovisna o tijelu i umu.
Podjela Veda Četiri su Vede zapravo četiri samhite. Yajuhsamhita ili Yajurveda podijeljena Je na dva dijela, na Krsnayajurvedasamhitu. i Suklayajurvedasamhitu. Tako ih je nastalo ukupno pet. Proces se nije ovdje zaustavio.
Svaka se od pet samhita razvila u tri odvojena dijela koji se međusobno nadopunjuju. Ti su sveti tekstovi nastali zato da bi prosvijetlili ljude na raznim stupnjevima svjesnosti i raznim razinama svijesti. Svrha im je bila da svima pruže mogućnost da uz Božje vodstvo prijeđu preko mora patnji. Zbog toga ni u jednom od tih tekstova nema nikakvih spornih točaka.
Tri pomno razrađena teksta koji se međusobno dopunjuju zovu se Brahmane, aranyake i upanisade. Brahmane su tekstovi koji objašnjavaju postupak s mantrama ili obrednim izrekama. Oni jasno opisuju žrtvene obrede i obredne postupke kojih se treba pridržavati za vrijeme njihova izvođenja. Ima ih mnogo, na primjer, Aitareyabrahmana, Taittiriya-brahmana, Satapathabrahmana i Gopathabrahmana. Aranyake? su pisane u stihovima i prozi, a namijenjene su vođenju onih koji su prošli stupanj učeničkoga života (brahmacarya) i obiteljskoga života (grhasthya) te prihvatili pustinjački život u šumi (vanaprastha). Aranya znaci ‘suma’. To su tekstovi koje treba pažljivo proučavati i meditirati o njima u tišini pustinjačke nastambe. Oni se bave dužnostima i odgovornostima sto ih sa sobom nosi završni stupanj djelatnoga života (karma-kanda), a koji prethodi potpunom duhovnom stupnju (brahmakanda). Izraz brahmakanda koristi i kao naziv za neke tekstove koji se bave žrtvenim obredima, kao i pravilima ispravnoga ponašanja. Oni opisuju posebna obilježja pojedinih obreda i pomno razrađuju ćudoredne zakone.
Vede se često nazivaju sruti jer se označavaju s devet naziva. Sruti je jedan od njih. Srruti, anusraua, trayi, amnaya, namamnaya, chandas, svadhyaya, agama, nigamagama. Ti nazivi imaju svoje dublje značenje.
Sruti znaci ‘slušanje’. Guru pjeva Vedska himnu, a učenik, usredotočivši svu pažnju na himnu, sluša i oponaša modulaciju učiteljeva glasa. Učenje se nastavlja sve dok učenik ne savlada svaku himnu. Na to se odnosi naziv sruti. Anusraua ima slično značenje – ‘slušanje u nastavcima’.Trayl znaci ‘tri’.
U početku su bila tri dijela vedskih spisa: Rgveda, Yajurveda i Samaveda i samo su se ta tri dijela smatrala važnima. Stoga se upotrebljavao ovaj naziv i tako se zadržao do danas. Riječ amnaya izvedena je iz ko rijena mna što znaci ‘uciti’. Budući da ih je trebalo stalno i uporno proučavati, Vede su se zajedničkim imenom nazivale amnaya, a također i nazivom namam naya. Naziv chandas oznacava pjesnicku mjeru koja se, kao i u Samavedi, može uglazbiti.
Tako su Vede označene već samim svojim nazivom. Naziv svadhyaya primjenjivao se na Vede zato sto su se, zahvaljujući poučavanju i učenju (svadhyaya), prenosile s oca na sina i s koljena na koljeno. Agama znaci ‘ono sto je došlo ili proizašlo’. Niga magama je razrada iste rijeci.
Vede su proizašle iz daha Božjega i zato je u njima svaki slog svet. Svaka je riječ mantra. Sve su Vede mantre.
Šest daršana Filozofski sistemi Indijske klasične misli koji su tradicionalno izloženi nekoliko vjekova p.n.e. ali su zapisani tek između II i IV p n.e., Termin daršana kojim indijci oslovljavaju filozofiju nastaje od Sanskritskog korena driš što znači «vidjeti i znati». Ova definicija otkriva jedinstvenost Indijske tradicionalne filozofije koja nikad ne napušta razmatranje globalne vizije života i Univerzuma, Metode istraživanja su dedukcija i logika, ali iznad svega mistična intuicija – jedino oruđe koje omogućava osobi da shvati realnost u svojoj najdubljoj suštini.
U ovom smislu ZNATI = VIDJETI stoga znanje nije samo teoretsko već i realizirano Filozofske škole, – astika – ortodoksna – koja sledi utvrđena Vedska učenja – nastika – heterodoksna – koja odstupa od Vedskih učenja. Astika – Njaja (logika), Vaišešika (Fizika), Samkhya (Filozofija), Yoga (Psihologija), Vedanta (Teologija), Mimamsa (Ritualizam). Nastika – Ćarvaka, Bauddha, Đaina. Svi filozofski sistemi, osim Ćarake, imaju za cilj da oslobode osobu od uslovljenosti da bi je doveli do svog izvornog statusa potpune svjesnosti i neograničenog blaženstva.
Sveti spisi čovječanstvu predočuju četiri cilja ljudskoga postojanja: ispravnost (dharma), napredak (artha), cudoređne želje (kama) i oslobođenje (moksa). Učenje (vidya) može se podijeliti na dvije glavne grane: niže učenje (+apsara) i više učenje (para).
Dok četiri Vede koje sačinjavaju prvi dio drevnih tekstova obraduju niže učenje, prva tri cilja, drugi dio drevnih tekstova, pod nazivom upanišade, govori o posljednjem cilju, to jest o oslobođenju. Vede imaju 100.000 lakha stihova a to je 100.000 x 100.000 stihova i obuhvaćaju sve znanje o apsolutnom i relativnom svijetu. Zapisane su prije 5000. godina.
vyasadeva
Vede se dijele na: Šruti (razotkrivenu Apsolutnu Istinu, direktnu objavu) i Smriti (znanje primljeno od mudraca).
Slijedi glavna podjela. Šruti se dijeli na: Vedu , Upavedu i Vedangu.
1. Vedu čine : · Vede – Rig Veda , Sama Veda , Atharva Veda , Yajur Veda · Samhite – mantre · Brahmane – obredna objašnjenja mantri · Upanišade – sve znanje o Brahmanu, bezličnom aspektu Apsolutne Istine · Daranyake – ezoterična objašnjenja mantri
2. Upavedu čine: · Ayurveda – medicina · Dhanurveda – politika i ratovanje · Stapatyaveda – graditeljstvo itd. (sva područja ljudske kulture)
3.Vedangu – udove vedskog znanja čine: · Kalpa – obredni detalji (sve samskare ), pravila i propisi za normalan život · Šikša – pravilno izgovaranje mantri · Vyakarana – sanskrt, obrazovanje, oko 3000 pravila, matematika, pristup tome imaju samo brahmane – intelektualci · Ćanda – kultura, pjesnički metri · Nirukta – razne vrste rječnika, etimologija, objašnjenja mantri , čemu što služi u Kalpi i Šikši · Đjotiša – znanje o svjetlu, astrologija, astronomija a nju sačinjavaju: a) Gola – astronomija koja ima oko 1.111.000 stihova b) Ganita – matematičke kalkulacije c) Prašna – odgovori na specifična pitanja d) Muhurta – povoljno vrijeme (začinjanje djeteta, sijanje…) e) Đataka – karma, horoskopi f ) Nihita – sve što se zbiva u prirodi ima značenje, pokazuje stvari koje će se desiti
Smriti se dijeli na Purane, Itihase , Darshane , Tantre, Pancaratru , Obredne sutre
1.Purane čine: · 18 glavnih (6 za osobe u vrlini, 6 za osobe u strasti, 6 za osobe u neznanju) i 18 sporednih
2. Itihase u prijevodu povijesti čine: · Ramayana · Mahabharata ( Bhagavad – gita je dio Mahabharate )
3. Darshane u prijevodu filozofske pravce čine: · Vedanta – sastavljač Vyasadeva , bavi se metafizikom i teologijom Upanišada · Mimamsa – sastavljač Đaimini , bavi se interpretacijom spisa · Nyaya – sastavljač Gautama , bavi se logikom · Vaišešika – sastavljač Kanada, bavi se objašnjavanjem postojanja kao kombinacije atoma · Yoga – sastavljač Patanđali , bavi se sadhanom – pravilima i propisima · Sankhya – sastavljač Kapila , bavi se znanjem o kreaciji i metafizici
4. Tantru koju je Gospodin Šiva izgovorio svojoj ženi Parvati čine upute koje se odnose na: · vrlinu (dobrobit) · strast (plodonosno djelovanje) · neznanje (destrukciju)
5. Pancaratra znači vaišnavsko obožavanje Božanstava i nju čine: · pravila i propisi o pravilnom obožavanju Božanstava, oblika Svevišnje Božanske Osobe, Šri Krišne načinjenog od metala, drveta, gline, mramora
6. Obredne sutre ili mantre čine: · Dharma šastra (knjige zakona poput Manu samhite …) · Dhariya sutre (knjige zakona) · Šrauta – yajne , žrtvene ceremonije vršene u javnosti · Grihya – yajne , žrtvovanja za grihaste , bračne parove Sve je Vede predstavio Vyasadeva .
Scriptures
Vedas
Upanishads
Smrithis
Agamas
Puranas
Darsanas
Bhagavad Gita
Brahma Sutras
Mahabharata
Ramayana
*****
Aitereya Upanishad
Brihadaranyaka Upanishad
Chandogya Upanishad
Isa (Isavashya) Upanishad
Katha Upanishad
Kena Upanishad
Mandukya Upanishad
Mundaka Upanishad
Prasna Upanishad
Svetasvatara Upanishad
Taittiriya Upanishad
