Prašna upanišada je dodatak Atharvavedi. To je ime dobila zato što ima oblik pitanja (prašna) i odgovora. Na taj način ona potanko objašnjava neke od tema što se spominju u Mundaka upanišadi pa je tako postala njezinim komentarom. Na primjer, Mundaka upanišada kaže da postoje dvije vrste znanja (vidya): više znanje (para) i niže znanje (apara). Također kaže da postoje dvije vrste nižeg znanja (aparavidya): ona koja se odnose na djelovanje (karma) i na bogoštovlje (upasana).
Kako su pravila o izvođenju obreda (karma) u potpunosti izložena u karmakandi, o njima se ovdje neće govoriti. Kad se i obredi i bogoštovlje redovito provode, bez posezanja za njihovim rezultatima, oni promiču odricanje i nevezanost. Ovo je zaključak prve Prašna upanišade.
Dakle, ako se Prašna upanišada proučava nakon Mundaka upanišade, njihova će nam tema postati jasnija. Za razliku od najvišeg brahmana (parabrahman) niže očitovanje brahmana (aparabrahman) ne može nam podariti ostvarenje ciljeva ljudskog života (purušartha) koji imaju trajnu vrijednost. Kad su to shvatili, duhovni tražitelji koji su čeznuli za spoznajom vječnog najvišeg brahmana (parabrahman) obratili su se kompetentnom učitelju Pippaladi. Riječ traženje (anvešana) ovdje se odnosi na stav učenika te pokazuje da oni koji su vezani za niže očitovanje brahmana (aparabrahman), nepovezano s naddušom, ne mogu poistovjetiti svoj vlastiti bitak s atmanom. Stoga još uvijek tragaju za njim, negdje izvan istine vlastita bića! Vječno jedinstveno načelo univerzalnog Apsoluta može se spoznati samo kroz disciplinu šastri kroz koju vas osobno vodi učitelj (guru). Tražitelji se moraju obratiti učitelju (guru) kao onome tko je samidhpani, to jest onome koji ne samo da “održav žrtvenu vatru hraneći je obrednim gorivom” već u vatru slavlja vrijedne i poželjne darove. Kad su učenici došli k Pippaladi, on im reče: “Rijetko i dragocjeno učenje koje sadržava osnovnu tajnu univerzuma i sebstva (brahmavidya) ne može se prenijeti onima koji nisu inicirani. Učenike se prvo mora promatrati i testirati godinu dana.” Kad je prošla godina dana, Katyayana upita Pippaladu: “zbog čega se rađaju bića?” Učiteljev je odgovor glasio: “Oni koji žele potomstvo nazivaju se prajakama; žele potomstvo da se tako produži njihova vrsta. Hiranyagarbha kao Gospodar svih stvorenja (prajapati) želi potomstvo. On u sebi nosi tragove svjetovnog znanja (aparavidya) iz prošlih života koji u njemu izazivaju tu želju.” Sunce (surja) svojim zrakama osvjetljava bića svih deset svjetova. Sunce je sama bit Gospodara svih stvorenja (prajapati) pa stoga sva bića iz svjetova obasjanih njegovom svjetlošću u sebi nose tu istu bit. Riječ životna energija (pra-ja) odnosi se na samo Sunce (aditya) jer je ono njezin izvor.
Kako sva bića žive od hrane, Sunce se naziva i višvanara. Cijeli je univerzum od Njegove prirode i zato ga se naziva visvarupa. Godina (samvatsara) pokazuje protjecanje vremena u skladu s položajem Sunca. Vrijeme je niz dana i noći koji su u stvari faze što ih uzrokuje Sunce. Vrtnja Mjeseca uzrokuje mjesečeve mijene (tithi). Sile blizanci Sunce i Mjesec nastale su iz Gospodara svih stvorenja (prajapati), stoga vrijeme što ga obilježavaju godišnja doba, mjeseci i dani, u sebi također sadrži Njegovu prirodu. Gospodar svih stvorenja (prajapati) ima i svoj sjeverni i južni ciklus. Duboko promišljanje o Gospodaru svih stvorenja (prajapati) i štovanje tog njegovog sveobuhvatnog vida naziva se samom mudrošću (jnana). Onaj koji je obdaren tom vrstom mudrosti (jnana) i tko je ovladao vlastitim osjetilima te ima vjeru u Vede, lako se može uvjeriti da je on zapravo atman. Idući sjevernom stazom (uttaramarga), postići će duhovno stanje koje se naziva suryaloka.
Taj je svijet (loka) utočište svim živim bićima. Samo oni koji puni bogoštovlja obavljaju svoje svakodnevne dužnosti bez ikakve želje za rezultatima svog rada, mogu ući u taj svijet (loka). Godišnja doba, npr. proljeće (vasanta), stopala su Sunca i simbol vremena; dvanaest mjeseci Sunčeve su osobne odlike; Sunce je uzrok svih svjetova – ovo su istine izražene u četvrtoj i šestoj mantri. Sunce isto tako uzrokuje kišu pa je gospodar još jednoga svijeta, trećega po redu (dyuloka). Eter (akaša), zrak (vayu), vatra (agni), voda (jala) i zemlja (bhumi) pet su elemenata od kojih se sastoji tijelo i imaju božanstva koja im stoluju. Također i sva osjetila poput govora i osjetila spoznaje poput oka također imaju svoja božanstva što borave u njima i promiču njihov rad. Isto tako postoje božanstva za um i intelekt. Sva su ova božanstva stupovi koji drže biće i sprječavaju da se struktura tijela raspadne.
Tijelo je splet nastao kombinacijom pet elemenata. Organi spoznaje (jnanendriya) posljedica su tih kombinacija. Dakle, tijelo je klupko posljedica i uzroka. Poput žbica na kotaču sve je učvršćeno osovinom životne energije (prana). Jednako tako i mantre iz Rg, Yajur i Samavede, te žrtveni obredi (yajna) u kojima se one primjenjuju, moć (kšatra) koja ljude štiti od opasnosti kao i brahmanska sila što posvećuje žrtve – iste su prirode, prirode životne energije (prana). Kad Gospodar svih stvorenja (prajapati) postane oblak i donese kišu, sva se bića raduju i mogu živjeti.
Molitva upućena Gospodaru svih stvorenja glasi: “Sve što pridonosi sreći sadržano je u Tebi; zato nas čuvaj kao Majka. Ti si izvor svega bogatstva i blagostanja koji proizlaze iz Tvoje duhovne i fizičke zaštite. Daj nam takvo bogatstvo i takvu mudrost.” Mantre iz Rg, Yajur i Samavede predstavljaju blago za brahmana, dok je materijalno bogatstvo blago za ratnika (kšatriya). Na ovaj način upanišada objašnjava životnu energiju (prana), Gospodara svih stvorenja (prajapati) te njene funkcije i odlike. Pippalada je odgovorio na Bhargavino pitanje, a zatim na Kosalyino koji ga je pitao o životnoj energiji (prana). Nakon toga reče: “Dragi moj dječače, kao što sjenu uzrokuje tijelo osobe, tako i životnu energiju (prana) uzrokuje atman. Životna je energija u službi atmana i očituje se kao volja (sankalpa) uma (manas). Poput vladara koji vladanje posjedima prepušta svojim ministrima, glavna životna energija zadužuje različite druge životne energije za rad u određenim područjima. Glavna se životna energija (prana) naziva mukhya, a božanstvo koje njome upravlja jest bog Sunca (aditja). Poput iskri koje iskaču iz plamena razbuktale vatre, stvorenja nastaju iz neuništivog paramatmana i nestaju u istom plamenu.” O tome se govori u Mundaki (II. -1. –I). Pippalada je ovako odgovorio na Gargino pitanje: “Dok sunce zalazi, njegove se zrake spajaju s njim samim i ponovno će zasjati i širiti se kad se sunce bude dizalo sljedećeg jutra. Na isti se način za vrijeme sna svijet osjetila stapa s odrazom svijesti u umu, a kad se probudimo iz sna, osjetilni dojmovi ponovno zasjaju i dobiju izraz svog prvobitnog oblika.
Zato Sebstvo (puruša) niti čuje, niti vidi, niti dodiruje, niti uživa. Ono niti hoda niti govori.” Atman, koji je čista svjetlost, za vrijeme stanja sna vidi, čuje i doživljava u obliku mentalnih poticaja (vasana) sve ono što vidi, sluša i doživljava za vrijeme budnog stanja. Kad se kaže da je atman temelj svega, dobiva se dojam da je sve ostalo različito od atmana. Međutim, razlika između “temelja svega” i pojedinaca (jiva) koji su iz njega nastali samo je pričin uzrokovan okolnostima; to je proizvod uma, a ne temeljna istina. Pippalada je još rekao da je svaki svijet (loka) povezan s nekim božanstvom i da se u svaki od tih svjetova može stići ako se njegovo božanstvo štuje izgovaranjem prvobitnog zvuka (pranava). Sljedeće je pitanje učitelju postavio Sukeša, sin Bharadvaje, a odgovor je glasio: “Sebstvo (puruša) o kojemu me ispituješ nalazi se u tijelu, kao stanovnik unutarnjeg neba, to jest srca. Poradi Njegovog prisustva tvoja osobnost može zabljesnuti punim sjajem svojih postignuća. Ona iz Njega proizlaze i na kraju se ponovno stapaju s Njim. Poput miljokaza na kojima se brojke neprestano povećavaju i ovise jedne o drugima, zemlja, Durga, hrana i Sebstvo (puruša) – četiri su načela koja potječu jedan iz drugoga (kako kaže drugi dio Taittiriyej.
Podrijetlo ne mora biti uočljivo okom, ali budući da smo već govorili o podrijetlu organa spoznaje (jinendriya) i organa akcije (karmendriya), kao da smo već govorili i o podrijetlu Sebstva (puruša).
Sve rijeke utječu u more i tada gube svoja imena i oblike. Rijeke se nakon toga zovu more. Na isti način, ostaje samo Sebstvo (puruša). Ono je bez ikakvih postignuća, osobina ili promjena. Sebstvo je beskrajno i neuništivo. To je sve što znam o brahmanu i sve što se o Njemu može znati.” To reče Pippalada Kadandhi i ostalim učenicima. Upanišada završava iskazivanjem dužnoga poštovanja učenika prema učitelju. Otac nam daje samo tijelo, a Pippalada je učenicima dao tijelo brahmana (brahmašarlra) poučivši ih o pravoj prirodi atmana (atmatattva). Šest učenika Kadandhi, Vaidarbhi, Kosalya, Sauvyayani, Satyakama i Sukeša postavili su učitelju ukupno šest pitanja.
Pitanja i odgovori na njih ističu značenje Mundake i skladan su komentar na taj sažeti tekst. Pitanja glase:
1) Što su zapravo više znanje (para) i niže znanje (apara)?
2) Tko štiti i čuva sva stvorenja?
3) Kako Hiranyagarbha nastaje iz paramatmana?.
4) Kako nastaje Kreacija iz paramatmana?
5) Kako životna energija (prana) puna svijesti (caitanya) ulazi u tijelo i račva se u pet kanala?
6) Koja su osjetila aktivna u stanju budnosti, sna i spavanja? Odgovore na njih daje Prašna upanišada.
