Znanje nije lako prenijeti, a duhovno znanje se suočava sa mnogim zaprekama, jer se ne može izraziti na odgovarajući način. Svako tko nešto zna, nije u stanju to točno izraziti. Sama priroda duhovnog znanja je takva da kad ga pokušate iskazati, istog trenutka
osjetite da ga ne možete baš izraziti. To što vi hoćete saznati od nekog tko je sposoban mudro govoriti ne znači da je prijenos moguć. Postoji i rizik nesretnog pristupa nekom učenju koji ovisi velikim dijelom o sposobnosti osobe potencijalnoj samoobmani. Danas, čini se, popularna je više potražnja za iskustvom a ne za samospoznajom, te za izravnim unutarnjim poznavanjem mističnih stanja.
Ako ne razumijete, vrlo je vjerojatno da ćete pogrešno razumjeti, zato što u prostoru od razumijevanja do nerazumijevanja postoji nešto između, fenomen pogrešnog razumijevanja. Nitko nije spreman prihvatiti da nije razumio. Tamo gdje izostane razumijevanje, ne znači da postoji nerazumijevanje. U devedeset od sto slučajeva to znači pogrešno razumjeti, zato što je malo tko spreman reći da nije razumio.
Možemo reći da sve što je Isus govorio bilo je pogrešno shvaćeno. Iako znamo da je Isus imao sljedbenike, ali sljedbenike među običnim ljudima. Svi njegovi glavni učenici su poticali iz naroda, nisu prošli nikakvu duhovnu ili svjesnu pripremu. Luka i Toma su bili seljaci iz običnog i neobrazovanog sloja društva. Oni su voljeli Isusa, oni su ga osjećali, ali ni oni ga nisu mogli razumjeti. Dokazi toga su bezbroj pitanja koja su Mu bila upućena. Postoje mnogi primjeri krajnje djetinjastih pitanja. Na primjer, neki učenik pita Isusa, “Kakav će biti naš položaj u Božjem carstvu? Ti ćeš stajati pored Boga – a gdje ćemo mi biti? Kakav će biti naš položaj?” Nisu mogli shvatiti što je on podrazumijevao pod carstvom Božjim. Bili su obični ljudi.
Mnoštvo su spoznaja ustanovili tzv. duhovni pronalazači (rišiji) koji su zapisali određene spoznaje ali ti zapisi nisu nastali iz nastojanja njihovog uma, oni su samo bili pronalazači tj. otvoreni za to više znanje. Ti sveti mudraci pokušali su osobna iskustva neosobne Stvarnosti (Istine) pretočiti u formu riječi, i prenijeti učenicima.
Nijednu knjigu ne možete čitati ako vam nije poznata na neki način. Možete pročitati samo sebe i ništa drugo. Stoga ako čitate Vede, Bibliju, to nije Veda ili Biblija koju čitate, to je vaša Veda ili Biblija. Vi ste tvorac, jer vaša će dubina odrediti dubinu pročitanog smisla. Ne možete nadići sebe; ne možete imati uvide izvan sebe. Zato je svako stečeno znanje tanano, osnovno, dok ono najviše se ne čuva u knjigama. Vrhovno znanje mogu imati samo žive osobe; živi učitelji. Jer prenosi znanja nisu mehanički proces.
Netko može pokušavati tumačiti svete spise no, ipak ih ne mogu ih tumačiti izvan svog razumijevanja. Učitelj zna kome se mogu predati ključevi mudrosti, onim osobama njima podobnom određenom stanju uma. Zbog tog razloga većina duhovnim tražitelja mijenja učitelje, tehnike, prakse jer ni jednu nisu osjetili na pravi određen način koji ovisi o čistoći njihove svijesti.
Iz drugog gledišta, također možemo reći da neznanje nije ništa drugo do zaboravnost. Nešto što se znalo je zaboravljeno. Ništa nije novo, samo je nešto van siječanja. Kad to ponovo saznate izgledat će da je novo. Kad je učenik spreman znanje počinje preuzimati ulogu učitelja. Međutim, to znanje čuvaju samo živi ljudi. Sistemi predaje znanja, mudrosti se s vremenom mijenjaju zato nijedna knjiga ne može pisati o svim mogućnostima koje mudrost sadrži. Uslovi se mijenjaju, obrazovanje se mijenja, kultura se mijenja, sve se mijenja, zato se sistemi prijenos znanja razlikuje.
Riječ Majstor (“vladar, gospodar”) implicira moć na bilo kojem polju, no duhovno majstorstvo ima jedinstvene odlike, poput vladanje sobom, i kontrolom uma. Dok se majstorstvo na razini ega sastoji uglavnom od samo-određenja i ekspertize, majstorstvo na razini transcendencije je stvar integracije i samo-nadilaženja. Netko sebe može vidjeti kao prijenosnika duha, ili biti poistovjećen s duhom, ali bilo kakva osobna svojatanja manipulacije ili kontrole ukazuju na ego prianjanje, nikako na autentično svjesno majstorstvo.
Učitelj je samo onaj koji je otkrio sebe, koji je sam pronašao ključ, koji je sam spoznao izvor znanja, koji se sam sreo sa stvarnošću.
Takvi gurui mogu upotrijebiti sve kao prigodu za unutrašnji razvoj. Oni ne pripisuju zasluge niti krivicu sebi ili drugima. Također ne drže moć kao da im osobno pripada. Mudrost je u njima ali ne od njih. Mada uvijek postoje sukobi sa vanjskim svijetom, sistemom, tradicijom koji se ne mijenjaju, oni su postojani u svom duhu.. Stoga svaki istinski učitelj stvara unutrašnji prijenos znanje za koje zna kako da ga mijenja u određenim okolnostima. Mnogi od njih nisu znani, niti slavni ali su pomogli isto onoliko koliko i svaki Buda. Budino ime je poznato, cio svet zna za njega. Ali, što više o njemu znamo to manje ga možemo koristiti. I njegov sistem je dolazio i sada dolazili u sukob sa vanjskim vjerskim redom. Vanjski red je uvijek sila zato što su mase uz njih.
Netko može pitati kako da se povežem sa nekom duhovnom ili svjesnom grupom ili učiteljem. Ako možete da stupite u vezu sa jednom, možete tada biti u vezi sa svima. U svemu je naš mozak prijamnik i procesor informacija. Kada rezonira na određenoj frekvenciji, otvara mu se pristupi specifičnim informacijama. Sve je samo stvar podešavanja. Ako vaš radio može hvatati jednu stanicu, nema nikakvih teškoća da uhvati i druge. Ako vaše stanje duha uma ispravno funkcioniranje, možete da uhvatite bilo koju stanicu na svijetu. Nijedno duhovno učenje ne zbunjuje, ono je jasno. To je kao dva plus dva jednako četiri, to je uvijek jednostavno. Ali, ono, unutrašnje, tajno, teško je razumjeti, zato što se kod svih razumijevanja uznemiri um svakim novim znanjem koje se treba usvojiti i provoditi. Nijedno mudro znanje ne može se predati u okvirima matematike. Ono se predaje na mističan način. Tada počinje živjeti. Ono znači više stvari istovremeno.
Primarna funkcija svakog prijenosa mudrosti je ustvari energetska sila čija je namjena da služi kao sredstvo kroz koje se može pojaviti Sebstvo (Atman) i tako sudjelovati u fenomenalnom univerzumu. To jedinstvo, je spoj koji funkcionira kroz zajedničko djelovanje na području ljudskih aktivnosti, duha, intelekta, duše, želje i moći. I na taj način se mogu transcendirati ograničenja nametnuta od konačnog (ograničenog) uma i kolektivnog polja obmane. Kada osoba funkcionira svjesno i zdravo, čovjek može prepoznati da mu je svrha ujedinjenje sa Sebstvom. Potrebno je otvoriti prozor u svom umu, napraviti meditativni prostor i bit ćete u vezi sa svjetlom, koje je uvijek tu.
Niže znanje je znanje o svijetu i o prolaznim stvarima. Ovakvo znanje je indirektno/posredno baš kao i znanje čovjeka koji čita o dalekim stranim zemljama a da nikad nije putovao u inozemstvo. Takvi su ljudi koji doživljavaju Univerzum kroz rupice svojih čula i kroz obojene naočale svog uma. Um iskrivljuje istinsku stvarnost, daje vam pogrešnu sliku onoga što jest.
Viša vrsta znanja je direktno iskustvo Boga ili Istine. Za svaku vrstu energije mora postojati prijenosna (guru) energija. Samo transcendentni pomak u osobnoj svijesti donosi razvoj. Ako čovjek hoće određene moći (sidhi), ili nadosjetilnu percepciju, njegov razvoj je blokiran.
Najeteričniji i univerzalan prijenosnik je ãtman.
