U duhovnoj praksi, ili radu na sebi se za pojam »pročišćenost«, koristi se i pojam Vairagya, (intuitivna diskriminacija) koji u svojem korijenu stoji u direktnoj vezi sa rajas i koji upućuje na izvjesnu obojenost, neprozirnost.
Vairagya, označava, dakle, odsustvo, uklonjenost te nečistoće, te nepoželjne obojenosti. Iako upotrjebljena u ovim kontekstima kao psihološka kategorija, ipak ju prevodimo u smislu »bez-željnost« ili »detachement« i pored toga što dobro ukazuju na neke aspekte ove riječi, ne zadovoljavaju utoliko ukoliko uopće ne evociraju tu osnovnu ideju na koju »pročišćenost« ukazuje, jer to nije samo fizičko tijelo.
Slika koja može možda najbolje poslužiti da bi se imala neka predstava o tijelu jeste izvjestan plazmički fluid koji se prostire na prostoru koji približno odgovara našem fizičkom tijelu ili možda točnije – u kome je ovo vidljivo tijelo smješteno. Razni poticaji, bilo iznutra bilo izvana, izazivaju pokret, ponekad i buru u tom fluidu, ili »bioplazmi« kako to ovaj fenomen, dosta pogodno, nazivaju razne duhovne struje.
Postići stanje bez osjećaja koji nas goni da reagiramo i pokušavamo ga riješiti zahtjeva osviještenost toga stanja. Zbog ovoga je izuzetno važno pročistiti svoju svjesnost od tendencija ka osuđivanju. Sve dotle dok još uvijek budemo, zbog navike, osuđivali sve što postane predmet naše svjesnosti, već automatski govoreći o tome poput: „Ne trebam se osjećati ovako“, spriječeni smo jasno kontemplirati bilo što. Čak iako naše misli idu u suprotnom pravcu, ukoliko prolazimo kroz ugodno iskustvo i naš um uživa, ili se opravdava ili brani to neko osjećanje, ukoliko ne vidimo što ova bujica komentara stvarno jeste, onda smo i dalje u zamućenom ponavljanju iste mehanike uma, ne pročišćeni.
Sve dotle dok smo gonjeni umom opsjednutim kritiziranjem naš kapacitet za jasno sagledavanje paradoksa života vrlo je ograničen. Suprotnosti će neizbježno nicati u našim životima ljudskih bića i ako nismo pronašli poriv i snagu u srcu za svjesnost oslobođenu osuđivanja, tada ćemo se okrenuti ka vanjskim formama u kojima ćemo tražiti podršku. Ostat ćemo previše zavisni od konvencija i tehnika, pripadnosti i vjerovanja. Ali uz iskren interes za razvijanje svog sebstva i oslobađanje od bilo kojih vezivanja i uvjetovanosti , nećemo zazirati od onog što drugi mogu nazvati dilema. Pristupit ćemo svemu iz aspekta svjesnosti koja može primiti iskustvo – to je sve prožimajuća, ne reaktivna svjesnost. Kada se susretnemo sa suprotnostima, različitostima, umjesto da se automatski okrenemo ka nekoj eksternoj strukturi ili se priklanjamo određenom gledištu koje će nas zaštititi, mi se u stvari suočavamo sa paradoksom na način koji povećava kapacitet za prihvaćanje frustracije. Ljudi na različite načine reagiraju kada ne mogu zadovoljiti svoje motive. Frustracija vodi pronalaženju tog većeg kapaciteta. Frustracija ili psihološka reakcija je naš prijatelj u vježbanju. Ukoliko ovo shvatimo na vrijeme, to je prava sreća. Zato što će prije ili kasnije svako od nas, ne samo jednom već tko zna koliko puta, će doći do tačke apsolutne nemogućnosti, kada će se činiti da ništa ne možemo učiniti u vezi sa situacijom u kojoj smo.
Naime, uvijek kada nešto ulazi u polje zanimanja ili značenja, kad god se javlja pokret duše uslijed pojave nekog vala, znaka, tada se kao općenitiji termin upotrebljava upravo pratyaya , sadržaj koji služi kao poticaj nekom mentalnom procesu, na pr. mišljenju .O tome kako izgleda to najgrublje čišćenje valova uma i smirivanje, naime, o tome što znače, mnogima je poznato iz termina etičkih pravila (yama i nyama) kojima seje ukazuje način duh čišćenja.
U svakodnevnom životu možemo odvojiti neko vrijeme, čak i deset minuta za kvalitetnu meditaciju, biti miran i povlačiti se do primarnog osjećaja, koji je jedan apsolutno ne osuđujući odnos sa životom, do savršene receptivnosti trenutka. To može biti od ogromne koristi. Nazovite to ništavilom, meditacijom, kontemplacijom, nazovite to kako god hoćete! To je način odvajanja vremena da bi se vrednovao sebe dio života, da se ova sposobnost održava vitalnom. Kasnije kad uranjate u najobičnije radne aktivnosti tokom dana, u kojima se susrećete sa ljudima u različitim situacijama, donosite odluke i tako dalje, otkriti ćete da su vaši temelji postali stabilniji. Odluke koje budete donosili bit će proizvod pročišćenosti osnovnog pogleda. Neometanom postojanošću i okrenuti ka unutra, ustanovit ćemo kako postepeno razvijamo sposobnost da dozvolimo konfliktima i svim starim navikama reagiranja da budu u umu, da ih potpuno upoznamo onakve kakvi jesu – sa svom snagom i strašću koja je u njima – čekajući da se rešenje u našem duhu, pročišćeno i pouzdano samo pojavi. Pri tome se nećemo osjećati kao da činimo neke ustupke. Znat ćemo da činimo ono što je u našoj moći. Nećemo osjećati nikakav pritisak da popravljamo stvari. U srcu znamo da već želimo popraviti stvari, tako da u to možemo imati povjerenje, jer nam pročišćenost to daje. Sa snažnom i razvijenom svjesnošću slobodni smo dozvoliti tenziji da nastane. Što više, energija koja je akumulirana na taj način što smo dozvolili simultano pojavljivanje u svjesnosti dvaju očigledno sukobljenih mogućnosti jeste energija koja polako ali sigurno izbacuje ‘ja’ iz čitave te slike. Slike koja je pročišćena.
Pročišćenost = Ne reaktivna svjesnost
Kako se budemo upoznavali sa mogućnošću življenja života bez stalnog zauzimanja stava o svemu, tada se javlja sve veći osjećaj slobode, ne napora i ne uvjetovanosti bilo koje vrste. Kako se svijest oslobađa ranijih navika, programa, tako se javlja i osjećaj da imamo više prostora za kretanje. I uz pomoć toga moći ćemo razmišljati jasnije i osjećati se potpunije. Um se ne plaši mogućnosti da nije uvijek u pravu, niti je opsjednut time da uvijek bude u pravu. Ovo dvoje uvijek idu zajedno i međusobno se pothranjuju. Ovaj malo oslobođen um može se suočiti sa teškoćama i reagiranjima, uočavajući ih bez osuđivanja kao normalnu pojavu u svijetu u kojem živimo.
Samo razumijevanje ove teme već vodi dubljoj pročišćenosti. Čišćenje, pročišćavanje o kome je na ovom nivou riječ nije čišćenje socijalnih kontakata ili čišćenje tijela, nego postizanje staloženosti, ne uzburkanosti, bistrine od svega što zamućuje, ometa čistoću svijesti„ naročito u momentu kada je ova usmjerena unutra ka „podsvjesnom“. Izoštreno oko mudraca (yogina) je u stanju raspoznati i najsuptilnije među titrajima duše, u masi unutrašnjih „podsvjesnih“ tendencija ili spremnosti (doslovno „gotovosti“, „oformljenosti“ – samskara) uočiti aktualizirane, žive ili latentno prisutne dvije vrste ovih tendencija. U zavisnosti da li ove „supstancije duše“ potiču, gone u pravcu mira i stabilnosti, odustajanja ili je pak „uzmućuju“, „uzbuđuju“ – u duhu.
Aspekt koji se osvješćuje pročišćavanjem i koji je ovdje najkonstruktivniji jeste da je uvid i mudrost kojom prepoznajemo pravi potez u svakoj situaciji već potencijalno u nama. Neometano stanje ne reagiranja ili mudrost biva prirodna aktivnost našeg duha kada su sve prepreke otklonjene. Potrebna je pribranost i usredotočenost, staloženost i pročišćenost raznih tokova, sklonosti težnji određeni ranijim iskustvima da bi stanje jedinstva uma duha i tijela bile postignute.
Duhovna vedrina i pročišćenost javlja se u ostvarenosti stanja ispunjenog blaženom rasterećenošću i osvijetljenošću.
Čovjek (duh) je, inače, sinonim za ovu paradokslanu sebe-ne-poznavajuću, u samoj sebi ili u svojoj pravoj prirodi ne-počivajući subjektivnost, koja se kroz sadhanu čisti od taloga što ih činovi u neznanju učinjeni ostavljaju, da bi, u potpunoj pročišćenosti i uklonjenosti svih prepreka, zablistao konačno presudni „razgovjetniji ili „razlučivajući uvid“. Kada ovaj uvid uslijed buđenja kao puta, kao metoda, prestaje.
Prepoznavši se, „Čovjek“ tada jasno povlači granicu između sebe i onoga što on nije.