Teo: Moja supruga i ja godinama pratimo a i sami smo u duhovnim strujama istraživanja sebe i dubljih razina postojanja. Meditiramo živimo što mirnije, proučavamo duhovnu literaturu i družimo se sa ljudima istih svjetonazora. Sve više osjećamo mir i smisao da je materijalni svijet ipak obmana. Pokušavamo dokučiti i o tome dosta u zadnje vrijeme raspravljamo o Istini i koju metodu za to je najbolje koristiti kao pomoć?
Girija: Ponekad se događa da se lako postane zatvorenik u osobnom pojmovnom zatvoru. Jer ljudski um, u svojoj žudnji za znanjem, brka svoja mišljenja i stanovišta sa istinom. Zato se savjetuje prvenstveno kao u školi Razumjeti prirodu uma (što je misao) i pojmove što je Bog, duh, stvarnost.Jer ako se pitamo, što je osnovna obmana?, Odgovor je to je poistovjećivanje s mislima.Odatle i sva stanja dolaze. Ego je uvijek zauzeto traženjem, traži više onoga-ovoga da bi dodalo sebi, osjećajući se potpunije. Većina ljudi pogrešno shvaća istinu koja se nalazi iznad tri područja vremena (prošlost, sadašnjost i budućnost). Istina ne pravi nikakvu razliku. Istina se ne može sakriti, Ona želi biti vama poznata pozivajući vas svakog trena vašeg života. Do te spoznaje trebate doći.
Teo: Ponekad ulovimo sebe kako se bavimo procjenjivanjem nečega, situacije ljudi. Događa se da nas neke okolnosti ponesu u takvim raspravama, pa smo zatečeni koliko se iluzija prevrti u nekim debatama nama dragih ljudi. Tada se trgnemo jer znamo da to ne vodi ničemu. Čak i razumijemo kad je nešto teret koji otupljuje.
Girija: Treba shvatiti da kako god interpretirali „Svoj život“, ili živote i ponašanje drugih osoba, bilo kako da procjenjujete bilo koju situaciju, to nije ništa drugo do stanovište, jedna od mnogih mogućih perspektiva. Radije se bavite i spoznajte stvarnost u smislu cjeline. Stvarnost je jedinstvena u kojoj je sve isprepletano, u kojoj ništa ne postoji za sebe i po sebi. Mišljenje dijeli stvarnost – ono je isjecka na pojmiće i djeliće. Uvijek u svijetu iluzija kad jedna osnovna obmana nije prepoznata, zamjenjuje ju druga. Ne upadajte u te zamke uma.
Teo: Ispada da nam istina izmiče, ono što bi trebali biti, kao ne osjećamo se još sposobni u sebi prepoznati onu bit, ono nešto što bi nas stalno održavalo u onome što ustvari ipak slijedimo. Mi smo odlučni slijediti više znanje, prepoznajemo to, trudimo se. Znamo da se radi biti svjesniji u svemu. Ustvari se pitamo kako to da iako dosta razumijemo, ipak nam to što razumijemo izmiče.
Girija: Kod ovog pitanja bi trebalo uvažiti da ste u svemu sve vi. Vi ste i kad nešto prepoznajete i kad ne, i kad razumijete i kad ne. Ono što se traži je da toga postanete svjesni, znači i kad razumijete i kad ne, i kad vam nešto izmiče a kad ne. Tada se približavate onom što znači biti svjestan, a ne baviti se sadržajem. Znači sve promatrati bez prosuđivanja ili nekog oblika određivanja. Razumijete samo onda kad ste pozorni, budni ili kad ste prisutni u sebi u to nekoj situaciji, i ako ste to što razumijte prihvatili kao svoju istinu, tada vam to razumijevanje neće izmicati, već čete TO uvijek prepoznati u bilo kojoj različitoj situaciji, obliku. Inače je sve automatizam ponavljanje navika i prisjećanja.
Teo: Razumjemo to. Da je to istina, i da je važno shvatiti da ne razlikujemeo i ne odvajamo sebe od onoga što doživljavamo. Na toj svjesnosti trebamo proraditi.
Girija: Da, promatrajte svoju svjesnost, bez napora, bez da nešto morate. Jer kad postignete stvarno znanje, uvid i viđenje da je sve što ste vi iznutra ono isti što je i izvana bit će vam jasnije da je sve istina, bez da TO stavljate u neke okvire. Bit će vam jasnije da ste sve vi, i svijet i događanje.Tako čete i kada ste nesvijesni, u toj nesvijesnosti otkriti da niste svijesni.
(Pitanje 04/6/2005)
