Većina se ljudi uopće ne žele odreći svojih problema.
Zašto ne?

Zato što otpuštanje problema i nalaženje temeljnog rješenja znači odvraćanje od ega i priklanjanje Sebstvu. Zbog toga je rad na problemima ponekad tako nestalan: to često vodi obrađivanju simptoma a time i ego ostvarenju, jer podstiče otpore. Naprotiv, rad na stvarnim uzrocima, znači temeljno rješavanje problema, vodi do ostvarenja Sebstva. To je bitna razlika – o čemu govore sva učenja o stvrnom Sebstvu.

Razlika između ego ostvarenja i ostvarenja Sebstva dolazi do izražaja u razlici između potrage za trenutnim i potrage za temeljnim rješenjem: između potrage za strastvenošću i potrage za srećom. Glavni je problem u tome da ljudi ovog vremena strastvenost pretpostavljaju sreći – a mnogi pa i terapeuti upadaju u to, jer često ni sami ne traže niti poznaju nešto drugo! Tko traži strastvenost, još je daleko od cilja.

Strastvenost stvara patnju, nemir, stvara vezanosti i uzrokuje ponovno utjelovljenje.  Mnogi danas ništa tako čeznutljivo ne traže kao strastvenost. I što nalaze ? Jedno razočaranje za drugim. Zašto ? Jer strastvenost neizbježno vodi do raz-očaranja. Raz-očaranjem naime završava varka. Varka je u samoj strastvenosti. Naposlijetku, na tome mjestu ti pitaš: “Zašto ? Zašto mora svaka strastvenost dovesti do razočaranja ? Nije li to užitku, a time i tjelesnosti, neprijateljska ideologija koju zastupaš ?” Vjeruj mi, istina je upravo suprotna od onoga što ti misliš.

Jedva da postoji nešto štetnije za tijelo, nego što je to strastvenost i pohota – a posebno ako nisu čvrsto ugrađeni u odnos. Ne zato što bi tijelo bilo loše, a njegove potrebe nedostojne, nego zato što s njima krivo postupate. Zato Ja zastupam čvrst, trajan odnos. Samo u takvom odnosu mogu strastvenost i požuda naći siguran okvir. Time želim reći da samo brak pretvara strastvenost u ljubav i time je dovodi srcu, a ne odvodi od njega, što se bez tog čvrstog okvira obavezno događa. Jedino čvrsta institucija braka uvjetuje da strastvenost ne dovede do razočaranja i da se dvoje ljudi mogu sresti, a da njihova srca ne budu ranjena. Današnjim ljudima to čudno zvuči. Vi se svakodnevno u tolikoj mjeri susrećete sa sasvim suprotnim predodžbama, odnosno bombardirani ste s njima, da ste uvjereni kako su one točne i mislite da će vam Moje učenje oduzeti nešto što vam je dragocijeno.

Ovdje je upravo suprotan slučaj: samo ljubav, koja je istinska alternativa strastvenosti, može spriječiti potpuno uništenje svijeta. Ljubav stvara, daje, obnavlja. Ona je istinsko disanje svijeta. Ona je bit sveukupnog postojanja. Suprotno tome, strastvenost je samo prolazna pojava i zato je uvijek prati razočaranje. Razočaranja je međutim već bilo dovoljno na ovome svijetu. Zato je došlo vrijeme da otvorite oči: Ljubav nije jednaka strastvenosti. Strastvenost ne vodi sreći. Ljubav ne razočarava. Ako u tvojem odnosu prevladavaju promjenjivi osjećaji, ako ih doživljavaš kao destruktivne za jednog od vas ili čak za oboje, ali se uvijek nanovo osjećaš privučenim svome partneru, tada to nije ljubav već strastvenost. Vi ste već bili toliko često i toliko duboko razočarani da više ništa ne vjerujete.

Posebno ne vjerujete da postoji trajna sreća, da je ti možeš naći i da se mjesto na kojem je možeš naći nalazi u tebi. Znači li to da sreću trebaš naći u sebi, dakle bez partnera ? Nalazi li se možda rješenje kako izbjeći razočaranja u redovništvu? Naravno da ne ! Zar bi to bilo rješenje, kada bi se npr. automehaničar koji je zaposlen popravkom generatora na nekom automobilu, zadovoljio time da ga izvadi i baci kako bi otklonio kvar ?
Odnosi postoje zato da bi ljudi učili zajedno i jedan od drugoga. A što trebaš naučiti ? Trebaš doći u kontakt sa svojim Sebstvom i postići trajnu sreću. Ako to imaš naučiti kroz neku vezu, tada redovništvo ne znači ništa drugo, nego bijeg od nje. A kako prije ili poslije završava svaki bijeg ? Razočaranjem. Zadaća je ove knjige međutim upravo suprotna. Njoj nije svrha da saznaš kako ćeš postići razočaranje, to već u dovoljnoj mjeri znaš odavno.

Svrha je učenja o ljubavi i Sebstvu  da ti pokaže kako možeš biti sretan sa samim sobom i sa svojim partnerom.
Iz knjige Sai o odnosima

Join the discussion 2 komentara

  • Ivan napisao:

    Velika večina ljudi se ne želi riješit problema,dapače one se poistovjećuju s svojim malim ja, i time se hrane.Osoba koje je spoznala sebe zna da iako se čini da u svijetu ima problema prava je istina da problemi ne postoje postoji samo blaženstvo,nirvana,(to možemo nazvat različitim imenima)prosvijetljenje itd.Istinsku sreću je moguće spoznati samo kroz spoznaju sebe(iako društvo nas uči da sreću treba pronalazit u partneru,novcu,skupim autima)to je sve neistina,istina se spoznaje spoznavanjem sebe i spoznajom da nismo odvojeni od Boga,dapače mi smo neodvojivi dio jer Bog i čovjek su jedno:-)evo Girja mislim da sam dobro svladao lekcija:-)

  • girija napisao:

    Jesi, odlično. I te stavove primjenjivat u svim sadržajima života, sebe, tako bivamo u svijesnosti jedne Istine neometane vrtlozima uma. To znaći konkretizirat naučeno. Jer na nivou na kome je svjesnost budna, a to je Sebstvo, koje je također budno, ne može biti identifikacije sa tijelom.

Komentiraj