Mnoge od naših ideja i uvjerenja, mišljenje, stajalište o sebi i svijetu toliko su duboko ukorijenjene da nismo svjesni da su to prividi i uzimamo ih, bez propitivanja, za apsolutnu istinu. Prije nego što se iskusi, sazna što je nešto, ako je to moguće, prvo moramo doći do razumijevanja da ne znamo što išta zapravo jest. Stoga istraživanje prirode nas samih i svijeta objekata u početku ima više veze s izlaganjem duboko ukorijenjenih ideja i stava o načinu na koji mislimo da stvari jesu, nego sa stjecanjem bilo kakvog novog znanja.
Neznanje se sastoji od uvjerenja, a vjerovanje je aktivnost uma. Ako poričemo istinitost uma i njegova iskustva zašto ga uopće koristiti za održavanje uvjerenja?
Koliko često promišljate i razgovarate o prirodi iskustva. To je jedina svrha, ako se uopće može reći da ima ikakvu svrhu, jest jasno i jednostavno promatrati samo iskustvo. Konvencionalne formulacije našeg iskustva se u većini slučajeva smatraju toliko apsolutno istinitima da ne zahtijevaju daljnje istraživanje. Ipak je upravo suprotno. Apsolutno se ništa ne uzima zdravo za gotovo. Sve što je poznato, spoznato je kroz Svijest. Stoga je sve što je poznato samo onoliko dobro koliko je dobro naše znanje o Svijesti. Što znamo o Svijesti? Znamo da Svijest postoji i da se sve spoznaje kroz nju. Međutim, sama Svijest se ne može spoznati kao objekt. Kad bi Svijest imala bilo kakve objektivne kvalitete koje bi se mogle spoznati, ona bi bila Poznavalac tih kvaliteta, i stoga bi bila neovisna o njima. Stoga ne možemo znati ništa objektivno o Svijesti. Jer, ako ne znamo što je svijest, što sam ‘ja’, ali znamo da jest, i ako je sve što doživljavamo poznato kroz ili pomoću ove spoznavajuće Svijesti, kako možemo znati što išta zapravo jest? Sve što sa sigurnošću možemo znati o objektu je da on jest, a ta kvaliteta ‘jest’ je ono što se ovdje naziva Bićem ili Postojanjem. To je onaj dio našeg iskustva koji je stvaran, koji traje, koji nije prolazna pojava. Zato se to također naziva i njegova stvarnost. Znamo da je Svijest sada prisutna i znamo da što god da se doživljava u ovom trenutku, postoji. Ima Postojanje. Ako mislimo da znamo nešto objektivno o sebi ili svijetu, onda što god da je to nešto što mislimo da znamo, uvjetovat će naše naknadno ispitivanje prirode iskustva. Jednom kada se uvjerenje koje smo prije smatrali činjenicom razotkrije kao takvo, ono prirodno nestaje. Treba li ili ne postići nešto više od razotkrivanja naših lažnih ideja o prirodnim stvarima, ostaje za vidjeti. To ne možemo znati dok sve lažne ideje ne budu uklonjene.
Naša su uvjerenja, stavovi ili ideje ili koncepti temeljni uzrok psihološke patnje, tupe svijesti i blokade za samospoznaju. Zna se da je um konstruirao složene i uvjerljive misli, ideje koje su postavile sliku o nama samima i svijetu koja je vrlo daleko od činjenica našeg iskustva. Ove ideje su nas uvjerile da postoji svijet koji postoji odvojen od i neovisan o Svijesti. Uvjerili su nas da vjerujemo da ‘ja’, Svijest koja vidi ove riječi, je entitet koji prebiva unutar tijela, da je rođen i da će umrijeti, i da je subjekt iskustva dok je sve ostalo, svijet, ‘drugo’, objekt. Iako to nikada nije naše stvarno iskustvo, um je toliko uvjerljiv i uvjerljiv da smo sami sebe zavarali vjerujući da zapravo doživljavamo ova dva elementa, da doživljavamo svijet i odvojeno od sebe, i da doživljavamo vlastito Ja kao odvojenu i neovisnu Svijest.
Kako jednostavno jasno vidjeti, razumjeti što jest?
Međutim, razumijevanje se ne odvija u umu. To je izvan uma. To je trenutak kada Svijest doživljava samu sebe izravno i svjesno. Razumijevanje nije stvoreno procesom u umu, kao što ni plavo nebo nije stvoreno čistinom u oblacima. Međutim, može se time otkriti. Razumijevanju često prethodi linija istraživanja, a zatim ga može formulirati um. Takva formulacija, koja dolazi iz svjesnog razlučivanja, razumijevanja, a ne iz pojmova, ima moć odvesti nas do uvida Stvarnosti. Kroz svoje moći rasuđivanja um je doveden do vlastite granice i, kao rezultat toga, uma se ruši. Ovo je iskustvo razumijevanja, bezvremenski trenutak u kojem se Svijest otkriva sama sebi. Svijest opaža samu sebe. Poznaje sebe, svjesno.
U stvarnosti postoji samo jedna nepokretna, nedjeljiva, potpuna, čista svjesnost koja se pojavljuje kao mnoštvo. Čistoj svjesnosti nemamo što dati.
Čista svjesnost jednostavno jest. Svugdje je, cijelo vrijeme, i zato ne može ništa ni dobiti ni dati.
Oduvjek je za uvid uzet odličan primjer koji istina rijetko se potpuno razumije. To je film, platno, svjetlost i projektor. Film na platnu očito simbolizira komediju i dramu vašeg svakodnevnog, običnog svijeta. Kad biste uvijek u kino dolazili nakon početka filma i nikad ne biste vidjeli bijelo platno. Prazno platno na kojem se prikazuje film predstavlja platno čiste svjesnosti koju ste iskusili kad ste malo prije zaustavili mišljenje. Zaustavljanje mišljenja analogno je zaustavljanju filma i dopuštanju bijelom svjetlu (projektoru na zidu nasuprot platnu) da padne na prazno platno.
Platno predstavlja odraz čiste svjesnosti u umu. Kad se čista svjesnost odražava prema van u umu to nazivam sviješću. Bijelo svjetlo je za igrani film ono što je čista svjesnost za sve što je stvoreno. Ona je njihova bit, sama njihova srž bez koje bi sve izblijedjelo u privlačnu prazninu Ništavila. Točka u kojoj bijelo svjetlo projektora dolazi do filma mjesto je na kojem se događa prividna transformacija. Poput olovke koja u čaši napola punoj vode izgleda svinuta, bijelo svjetlo projektora prolazi kroz film i poprima promijenjena vibracijska svojstva. Upravo u samoj točki transformacije događa se nešto doista čudesno.
Bijelo svjetlo ulazi u ovo područje tišine i izlazi kao boja. Ovdje se zbiva kreacija – između čiste svjesnosti i prvog impulsa stvorenog života. To je područje Sebstva, Jastva.
Odraz svjesnosti u umu naziva se svijest ili usredotočena svjesnost. Svijest se vječno mijenja, ali je u osnovi bijelo svjetlo. Svijest usmjerenu prema van pogoni ego. Ona preuzima vlasništvo nad mislima i djelima. Nemirna je i malokad zadovoljna. Slična je snopu svjetlosti džepne svjetiljke, a ego je ruka koja ju drži. Istinska priroda vaše svijesti, blještav sjaj čiste svjesnosti može se vidjeti u svojoj čistoj ljepoti bez remećenja oblika.
Naš um nije u stanju razumjeti ni čistu svjesnost ni naše Ja. Zamisao je zapravo šuplje odzvanjanje istine o Ja. Onog trena kad postanete svjesni svojega Ja vi postajete svoje Ja, i na vama je odgovornost “spoznate sebe” i oslobodite se okova samsare, uvjetovanog života. Problem nije u vanjskom svijetu. Problem je nemogućnost shvaćanja čiste svjesnosti, i svjesno razumijevanja da je sve kako je ono što jedino je.
Dobro pazite da ne postavite Ja na pijedestal. Ono ipak ne voli biti, odvojeno od ostatka kreacije. Kreacija je potekla od Ja, a Jastvo, Sebstvo voli svoju kreaciju.
Patnja počinje kad pokušamo promijeniti ili zanijekati ono što jest. Dar vašeg Ja mogućnost je da vidite savršenstvo u svemu.
Ne moramo mijenjati ono što jest; moramo ga samo uvažiti.
