Razvijanje Samopouzdanja
Nakon što satima zajedno razgovaramo, počinjemo zaboravljati ono što smo si željeli reći. Na taj način dolazi do mnogih skretanja s pravog puta i iskrivljavanja koji se pojavljuju u našem govoru.
Danas je cijeli svijet ispunjen negativnim osjećajima. Svatko koga sretnete, sve što vidite, posvuda se proširila negativnost. Sve su to odrazi vaših unutrašnjih misli i osjećaja. No, u pozadini svega toga postoji jedan entitet koji se naziva ātman, utjelovljenje božanskog Sebstva.
Postoji samo jedan jedini ātman koji boravi u svakom pojedincu kao i u svakom drugom živom biću. Bhagavadgītā objavljuje ‘Vječni ātman u svim bićima dio je Mojeg bića.’ Tu nema mjesta bilo kakvoj sumnji ili dvojnosti u tom smislu. To znači – ‘Istinsko Sebstvo – ātman ili brahman su jedno bez drugoga.’ To je razlog zašto se kaže da je čovjek s dvojnim umom napola slijep. Božanskost se u Vedama opisuje kao ‘Kozmičko biće koje ima tisuću glava, očiju i stopala’. Značenje te tvrdnje sastoji se u tome da se jedno božansko načelo izražava kroz milijune pojedinaca i da su svi božanski. Zaboravljamo tu veliku istinu i svakog pojedinca smatramo odvojenim od drugoga. Svađe i sukobi među ljudima započinju u trenutku kada ljudi zaboravljaju svoje temeljno jedinstvo.
Vrijeme je da se takvo kretanje preusmjeri i da se temeljno jedinstvo među ljudima ponovno uspostavi. Pored tog jedinstva trebala bi postojati i čistoća. Ondje gdje su zajedno jedinstvo i čistoća, ondje postoji i božanskost. Splet jedinstva, čistoće i božanskosti dovest će do spoznaje načela ātmana, prave prirode Sebstva – ātmatattva. Upanišade, a posebno Taittrīya upanišad naveliko se bave tom pravom prirodom Sebstva – ātmatattva. Onaj tko razvija vjeru samo u tu pravu prirodu Sebstva uspjet će u svojim nastojanjima. Prava priroda Sebstva – ātmatattva ili Božanska Svijest prožima cijeli univerzum. Ni travka se ne može pokrenuti bez te Božanske Svijesti.
Sve u ovom univerzumu predstavlja odraz te Božanske Svijesti. Ista prava priroda Sebstva boravi u svim ljudskim bićima neovisno o njihovoj vjeri, staležu, porijeklu ili narodnosti. To je istina koja se odnosi čak i na utjelovljenja Boga – avatār. Utjelovljenja Boga Rāme, Kršne i drugih mogu se razlikovati po imenu i liku, ali prava priroda Sebstva – ātmatattva u njima je samo jedna. Oni su svi živjeli u svojem ljudskom liku sve do kraja svoje božanske misije i kada je njihova misija bila dovršena tada su nestali. Fizičko tijelo, isto tako, nije trajno. Ništa u ovom prolaznom svijetu nije trajno pa čak niti veliki avatari. Istinsko Sebstvo – ātman je jedino što je vječno. Ono se nalazi izvan područja rađanja i umiranja. Nepromjenjivo je. Za sve u ovom Univerzumu postoji početak i kraj, osim za istinsko Sebstvo. Zato bismo trebali razviti čvrstu vjeru u pravu prirodu Sebstva. Na žalost, danas smo skloni zaboraviti tu istinu i vječnu pravu prirodu Sebstva te razviti vjeru u prolazni svijet. Pletemo mrežu privida oko zadovoljstava koja nam nudi ovaj prolazni svijet. Na kraju se nađemo u patnji i poteškoćama.
Prava priroda Sebstva jedino je što je istinsko, vječno i nepromjenjivo. Sve je ostalo s vremenom podložno promjenama. Čak i ljudsko tijelo prolazi kroz različite razvojne faze kao što su: djetinjstvo, mladenaštvo, rana dob i starost, ali kroz cijelo to vrijeme pojedinac ostaje nepromijenjen. Ljudi se danas prilagođavaju stalnim promjenama koje nastaju u vremenu, prilikama i okruženju. Osobe koje se mijenjanju na takav način nisu ljudska bića u pravom smislu riječi. Tko je istinsko ljudsko biće?
Onaj tko ne prolazi kroz promjene, onaj čija je vjera u pravu prirodu Sebstva čvrsta i postojana. To je samopouzdanje. Onaj tko razvije takvo samopouzdanje pronaći će svoje stalno mjesto u povijesti
čovječanstva.
Iz Sai govora; 21. veljače 2009
