1. Budnost (svjesno stanje)
2. Okretanje unutra ( povlaćenje)
3. Koncentracija (jednousmjereno fokusiranje)
4. Meditacija (bez napora)
5. Ne-um (svjedočenje)
6. Savitarka (grube ideje)
7. Nirvitarka (grube ideje i bez ideja)
8. Savichara (suptilne ideje)
9. Nirvichara (suptilne ideje i bez ideja)
10. Ananda (blaženstvo)
11. Asmita (Ja-sam-stvo)
12. Purusha Khyati (Atman i svijet)
13. Asam-Prajnata (odricanje)
14. Dharma-Megha (istinska forma))
15. Kaivalya (konačno izbavljenje)
Prvih pet su grublje razine, ostali su suptilniji samadhiji.
1 budna svijest
Na ovoj razini osoba doživljavate zemaljski život, u kojem opstanak unutar svijet-um razine čini osobu svjesnom da je živa. Nagon i borba za samoodržanjem tijera osobu da traga za samosvijesti i pitanjem „To sma ja“.
2 svijest o povlačenju
Na ovom stupnju osoba razlučuje smisao prirode svijeta, sebe i održanje mira u smislu da ono što može promijeniti je samo vlastita percepcija, a ne vanjski svijet. To je put okretanja ka sebi, unutra.
3 koncentracija
Ovaj nivo ka putu oslobođenja donosi sabranost te usvajanje neutralnog
motrišta Koncentracija pruža moć kojom pažnja može prodrijeti u najdublje nivoe uma ka stavu neupličućeg svjedoka.
4 meditacija
Ovdje dolazimo u stanje uzvišenog oblika promjene energije. Meditacija služi za čišćenje uma, pražnjenje svijesti. Meditacija se počinje i održava pomoću svjesnim nastojanjem uma. Promatranje je čisto, bez napora, bez ikakva usmjerenja, bez ikakva motiva. Stanje bez prepoznavanja onoga što se promatra. Ekstaza cista ljubav koja ne pripada nikakvom sistemu ili tehnici.
5 ne-um
Na ovom stupnju svijesti, ne postoji ništa, niti ideje niti koncepti niti, niti vi. Um je čist, prazan i neoblikovan. Sjaji super svijest bez oblika praznina koja je i punina. Duh vidi dušu. Tu je prvi stupanj samadhija.
devet samadhija
Prvi nivo samadhija: Usmjeren je ka predmetu, nečemu, obliku kao uporištu i odnosi se na određene ideje, bez misli.. To je najosnovnija forma samadhija Prisutno je određeno nadsvjesno razlućivanje, i percepcija.
Drugi nivo samadhija: Ovdje pažnja usmjeren prema nečemu, ali ne posjeduje nadsvjesno rasuđivanje prijašnjeg nivoa. Percepcija je bez ideja, sadržaja, ali se mogu događati još aspekti zvuka, uvida, svijetla.
Treći nivo samadhija: Na ovom nivou centriranost sadrži „suptilne ideje“. Razlika od prijašnjih nivoa je da ovdje nema oblika, niti svjesnog nastojanja.
Četvrti nivo samadhija: Ovdje nailazimo na transcendenciju. Stanje bez ideja grubih ili suptilnih. Ulazi se u razinu jednog izvora gdje je samdhi obasjan Istinom, mudrošću.
Peti nivo samadhija: Na ovom nivou dolazi do mentalne tišine i povlačenje prirode svih objekata Sebstvo se ne nalazi u formi. Blaženstvo dolazi iz te tišine jedne stvarnosti.. Iako postoji nivo „iza“ blaženstva, ovdje imamo transcendentalnu tišinu.
Šesti nivo samadhija: Ovaj stupanj je zadnji od oblik samadhija znan kao vanjski rub, čistom ne-umnom spoznajom stvarnosti Na ovom nivou nailazimo na svjesnosti Sebstva (ja, atme, duha). Tada je osoba na vanjskom rubu svijesti o Bogu.. Ovih zadnjih šest stadija samadhija su nazvani „Sam-prajnata Samadhi, što znači transcendentalno znanje.
Sedmi nivo samadhija: ovaj stadij samadhija je totalan, potpuno neometana rasuđujuća vizija između univerzuma i Atme (Sebstva). Ovaj stadij, kao i nadolazeći osmi i deveti stadij, transcendiraju supra-mentalno znanje. Ovaj sedmi stadij samadhija također je nazvan Viveka-khyati, Vivekaja-jana i Taraka-jnana.
Osmi nivo samadhija: ovaj nivo samadhija je centriran s potpunim nevezanostima od svih svjetovnosti. Ovo stanje je lišeno bilo kakvih utisaka na svijest samo sa podsvjesnim utiscima, karmičke misli (samsakrama). Samskare, su oblici mentalne karme, utrnute s boravkom u ovom osmom supnju samadhija, ali one vode do budućih iskustava i budućih ponovnih rađanja. Klasično se smatra da postoje dvije vrste samadhija: Sam-prajna, što znači samadhi sa sjemenom, a drugi, Isasam-prajnam, što znači samadhi bez sjemena.
Ovaj osmi nivo samadhija je samadhi bez sjemena. Ostajanjem u tom stadiju sva sjemenska karma je sagorena. To je stanje svijesti iznad oceana ovog univerzuma, a time i sve nevezanosti od sveg sjemenja. Nekoliko duša je postiglo ovo stanje. Ponovno, ponavljam, to su stadiji ili dubine meditacije, a ne inicijacije same po sebi.
Deveti nivo samadhija: Ovaj deveti stadij je usmjeren na proizvodnju „involucije“ primarnih energija ili kvaliteta nazvanih „gune“ (tamas, rajas, sattva). Ideal u Istočnoj religiji je da se bude više satvičan, nego tamasičan ili rajasičan. Biti satvičan znači biti više sličan Kristu u terminima psiholoških kvaliteta koje netko isijava iz svojeg bića. Ovaj stadij samadhija prema Istočnoj religiji trenutno vodi do oslobođenja od kotača ponovno rađanja. Plodovi karme i uzroci spona i ograničenja su rastvoreni. Sebstvo (Atman/ Purusha) sjaji najvećim sjajem. Tih devet stadija, ustvari, svaki ima sedam podrazina na sličan način kao što svaka od sedam razina inicijacija ima sedam podrazina.
Deseti i konačni nivo samadhija: „Božja svijest“ je postignuta kada yogin postigne „Kaivalya“” oslobođenje . Prethodnih devet stadija su bile suptilne tehnike i stadiji. To je najviše iskustvo. Ono je podupirano s Božjom svijesti. Taj stadij svjesnosti je u Istočnoj religiji uspoređen sa „amorfnom ilovačom“ ili glinom koja ne posjeduje stvarni oblik. Ako se u glinu doda voda može se napraviti beskrajan broj materijalnih formi. To je mjesto na kojem se čovječanstvo izgubi jer se identificira sa formom umjesto sa s onim bez forme. U pristupanju Božjoj svijesti, osobu više ne zanima forma, već esencija koja živi ispod forme. Sva forma je sačinjena od amorfne gline.
Što trebamo učiniti sa samima sobom, slomiti sve forme koje smo stvorili u svim svojim prošlim životima i u ovom, i da ih ponovno oblikujemo samo u Kristovu formu i da naučimo stalno to podržavati. To je svijest učenja da stalno živimo u stvarnosti Vječnog sebstva.
Također postoje stadiji Božje svijesti. Moguće je imati otkrivenje Boga, ali ne potpuno održavati Božju svijest, jer bi to trenutno sagorilo fizičko i eteričko tijelo. To je tako visoka vibracija.
Drugi sistem razumijevanja samadhija, sadrži podjelu na.
Savikalpa samadhi
Nirvikalpa samadhi
Soruba samadhi
Samadhi (samadi) – kozmicka svijest. Prestanak svih aktivnosti duha – je prosvjetljenje –samadhi ili samprađnata yoga
Yogiji govorie o raznim vrstama savikalpa samadhija, i naravno o samo jednoj vrsti nirvikalpa samadhija. Postoje razlicite vrste savikalpa samadhija, ima preko 30 i nesto raznih stanja, koja se očituju uzdizanjem šakti do odredjenih cakri. Stanje savikalpa samadhija je korak do nirvikalpa samadhija, tj. ne predstavlja najviši mogući stupanj spoznaje. Savikalpa samadi relativno stanje u kojem um i dalje funkcioniše sa neznatnom vribracijom Savikalp asamãdhi je sreća koju čovjek osjeća zbog željenog predmenta ili nekog postignuća. U tom stanju dualnost između spoznavatelja i predmeta je jasno definirana.
Što više netko vježba Savikalpa samadhi, to prije može doseći Nirvikalpa samadhi što dovodi do oslobođenja od kotača ponovnog rađanja. Što je samadi dublji, aspirant ulazi u finije predele svesti, a objekat meditacije ostaje suptilniji i sve vise kosmički, dok naposletku potpuno ne nestaneOvdje trojna priroda spoznavatelja, spoznavanje i spoznavalac će još postojati. Kad se shvati da je spoznavatelj Brahman, spoznavanje je također Brahman, a stvar koju se treba spoznati je isto Brahman, tada više nema vikalpe ili nemira ili aktivnosti: to je nirvikalpasamãdhi .
Onaj tko doživi nirvikalpasamãdhi, zagospodario je vanjskim osjetilima U tom stanju svijest počiva u univerzalnom Sebstvu prije nego u bavljenju objektima osjetila. Dolazi se u stanje u kome meditant doživljava puninu svijesti Jednote. Tu je druženje s Bogom, ili ti si svoj izvor koji je Svijest. To je ono što zovu Nirvikalpa Samadhi. Kada ste skroz fokusirani na ono što Jeste. U tom momentu sva energija, ili ti Shakti, kreće ka svom izvoru. bez usmjerenosti na tijelo u svojoj budnoj svijesti čak i u središtu svjetovnih dužnosti Nirvikalpa stanje doživljavaju samo najnapredniji. U Nirvikalpa samadhiju, yogin rastvara posljednje ostatke materijalne ili zemaljske karme. Usprkos tomu čovjek može još uvijek imati određenu astralnu i kauzalnu karmu za odraditi i stoga preuzeti astralno i kauzalno utjelovljenje na visokim sferama vibracija.
Nirvikalpa samadhi je stanje svijesti bez misli, ili stanje potpunog ostvarenja jedinstva s Duhom.
Dakle, čak i kada čovjek izađe iz stanja transa u Nirvikalpa samadhiju, to nije više s mislima o odvojenom postojanju od oceana Duha. To stanje se također naziva „Sahaja samadhi“ ili samadhi bez napora. Božanska sloboda dolazi samo s postignućem Nirvikalpa samadhija. Kada se to postigne čovjek postaje ono što se naziva „Jivan Mukti” (oslobođena duša). Slobodna premda živi u fizičkoj formi. Stupanj prožetosti može biti toliko potpun, da mogu biti u cijelosti zaokupljeni svjesnošću božanske stvarnosti. To stanje se može održavati tolikom snagom da čovjek izgubi interes za svijet, pa čak i za održavanje svog vlastitog tijela.
Lako je biti duhovan dok se meditira. Pravi test je možete li ostati zaključani u tom stanju svijesti dok živite u svijetu .
Dosljedno vježbanje Nirvikalpa samadhija vodi do Soruba samadhija, koji je potpuno ostvarenje najvišeg stupnja i razvijanja sposobnosti ka fizičkoj besmrtnosti.
soruba samadhi
Pojam ‘soruba samadhi’ ne odnosi se na fizičku besmrtnost kao takvu, dakle kao na postignuće da tijelo od krvi i mesa postane besmrtno nego na transformaciju ljudske biti u božansku, ono što bi kršćani nazvali ‘roditi se odozgo’.
U mnogim iskustvima svetaca i ostvarenih nailazimo o stanju „Soruba samadhija“, „gdje se božanskost spustila, gdje je stopljena i transformirana s duhovnim, intelektualnim, mentalnim, vitalnim i fizičkim tijelom. Fizičko tijelo prestaje starjeti i blista sa zlatnim sjajem božanske prirode.
Stanje Soruba samadhi (fizička besmrtnost) znači potpunu preobrazbu svih nižih tijela u skladu s prepoznatim Bogom u sebi. To znači da svi niži slojevi postaju potpuno transparentni za “svijetlost” iznutra.
Besmrtnost se postiže spoznajom da ono spoznato koje se živi bez odgode ne umire, niti je ikad bilo rođeno. Postignuće besmrtnosti se stječe tako da čovjek prepozna sebe u Bogu i to živi. A što biva s fizičkim tijelom ne bitno je, može umrijeti za dva dana, može doživjeti duboku starost, ovisi o dharmi.
