No, mudraci kažu, da je svako stanje, stanje vezivanja. U stanju uma u kojem smo još podloži nekim sudovima se možemo i dalje vezati za prosvjetljenje, boga, ne-vezanost ili za bilo koju drugu rijeć, ali to naravno nije mudrost. Zato je najbolje odmah odbaciti sve spiritualne koncepte i zadržimo samo pitanje “što je to?” koje nam eventualno može pomoći postići ispravno stanje bića u kojem se sve vidi kao to što jeste. Kada budemo ostvarili istinsko razumijevanje stvarnosti koje postoji jedino u stanju budne svijesti, tada za nas neće postojati nijedna ideja za koju bismo se mogli vezati, iz prostog razloga što je stanje pažnje stanje nevezivanja.To je jedini put. Bljesak prosvjetljenja ili intuitivnog viđenja je kao grom iz vedra neba koji nas apsolutno oslobađa svake konceptualizacije, ostavljajući nas potpuno praznog uma. Sve što smo do tada zamišljali da je prosvjetljenje, nema više nikakvog znaćenja za nas.

Istinska se sloboda (sebe svjest) zadobiva samo kad nestane privid, kad se ne poistovjećujemo s tijelom i osjetilima i ne robujemo materijalnom svijetu. Vrlo su rijetki ljudi koji su se oslobodili takvih okova. Vezanost je rezultat svega što učinimo kad doživljavamo tijelo kao sebstvo, jer je čovjek tada samo igračka u rukama osjetila. Slobodni su samo oni koji su izbjegli tu sudbinu, ta je “sloboda” najviši stupanj do kojega vodi ispravnost (dharma). Onaj tko ovaj stupanj neprestano ima na umu i upusti se u životne aktivnosti, može postati oslobođen (mukta-puruša).