Mahshivaratri pada u noći kada je Mjesec najmanji u godini jer iščezavanje Mjeseca simbolički predstavlja iščezavanje uma (njegovih zabluda). Svaka proslava blagdana ima svoj dublji smisao , a to je da se probudi čovjekov um koji je sklon opustiti se i zadrijemati nakon kratkog napora u duhovnoj disciplini-Sãdhanã. Blagdani su kao alarmna zvona koja zvone tijekom godine, upozoravajući čovjeka na put i cilj koji se nalazi sa onu stranu obzora. Čovjek se mora duhovno probuditi i krenuti na put koji vodi ka stapanju sa Bogom. Trebamo steći čvrsto uvjerenje da je Božansko načelo temelj Univerzuma i da ga ono održava. Dobrota je sinonim za Boga, a snaga Kozmičke svijesti vidljiva je u očitovanju dobrih osobina u čovjeku. Svi blagdani potiču nas da budemo svjesni Božanske istine, dobrote i ljepote u sebi.
Bliska je srodnost između uma i mjeseca. Noću vlada Mjesec. On ima šesnaest faza (kāla). Kada se nalazi u fazi opadanja, svakim se danom smanjuje za jednu fazu sve dok konačno ne nestane u noći mladog mjeseca. Nakon toga se svakodnevno povećava za jednu fazu, dok se konačno ne popuni u noći punog Mjeseca. Mjesec je vladajuće božanstvo uma (candrama manaso jatah). “Mjesec je rođen iz uma Najvišeg Bića (puruša)”. Bliska je srodnost između uma i Mjeseca, oboje je pod utjecajem smanjenja i porasta. Smanjenje Mjeseca simbolizira iščezavanje uma, jer um se mora obuzdati, njegova moć smanjiti i naposljetku uništiti. Cijela je sādhanā usmjerena prema tom cilju. Um se mora uništiti (manohara) kako bi se privid (māyā) razbio na komadiće, a božansko se zbilja objavilo. Svakog dana za tamne polovine mjeseca, Mjesec i um, onaj dio čovjeka koji mu simbolično odgovara (manas) – opadaju i smanjuju se za jednu fazu. Snaga Mjeseca opada i konačno četrnaeste noći (caturdasi) preostaje još samo njegov neznatan djelić. Ako tog dana sljedbenik duhovnog puta (sādhaka) uloži samo mali dodatni napor, čak se i taj neznatni ostatak može ukloniti i postići nadzor nad umom (manonigraha).
Četrnaesta se noć tamne polovine Mjeseca zove śivarātri i tu noć treba provesti u meditaciji o Śivi i ponavljanju Njegova imena, bez ikakve druge misli, bilo o jelu ili snu. Tada je uspjeh osiguran. Jednom u godini, u velikoj Śivinoj noći (mahāśivarātri) preporučuje se uložiti naročito velik napor u duhovnoj aktivnosti, tako da uklanjanjem troske, koju zovemo um (manas), ono što je mrtvo tijelo (śava) može postati vječno biće (Śiva). Utjecaj našega uma također se smanjuje pa ga možemo kontrolirati i uništiti iluziju koja skriva Božansku istinu. Svakoga dana um se mora obuzdavati sve dok petnaestog dana svih 15 faza ne nestane. Ostaje samo tračak koji se uklanja tijekom velike Shivine noći – Mahashivaratri kada se poduzimaju pojačane duhovne aktivnosti kojima se smanjuje želja što obmanjuje um i vezanost za promjenjiv svijet iluzije kako bi se zadobila duhovna vizija i postiglo oslobođenje – Moksha.
Provodeći cijelu noć u bdijenju, postu, molitvama i pjevanju poklonici mole Shivu da uništi prepreke koje imaju na putu unutarnjeg zadovoljstva, traže od Njega da im podari oslobođenje od ropstva trivijalnoga i prolaznoga, te da im otkrije viziju Božanskog Sebstva koja je temelj svega pojavnoga. To je svrha svetkovine śivarātri. Štetna je zabluda misliti da je bit proslave ovog blagdana “ostati budan”. Te noći ljudi pokušavaju izbjeći spavanju kartajući se, odlazeći gledati kino predstave, na neke druge predstave ili drame koje se otegnu do zore. To nije sādhanā koju bi trebalo još i pojačati prilikom ove svetkovine. To je potpuno iskrivljavanje zavjeta “budnosti”, ponizuje vas, a u vama potiče zlo i lijenost, zloću i licemjerje. Na śivarātri um se mora stopiti s beskonačnošću (laya), mora se svesti na ništa. To je dakle blagdan posvećen razbijanju zabluda uma i posvećenjem sebe Shivi, Bogu.
Ta je noć posebno sveta jer tada Shiva za dobrobit duhovnih tražitelja poprima oblik Linge, simbola bezobličnog Apsoluta. Shiva se štuje u obliku Linge koju se preporuča obožavati da bi se stekla mudrost. Trebamo kontemplirati toga dana i noći o simbolu Sebstva -Atmalinga i o simbolu najvišeg svjetla mudrosti – Yotilinga, te da budemo svjesni da je Shiva u svakome od nas. Dopustimo da ta vizija osvijetli našu unutarnju svijest. Izvanjski obred propisan je da nam pojasni unutarnju poruku, no ljudska priroda daje prednost izvanjskoj formi pred unutarnjom disciplinom i izravnim iskustvom.
Čovjek je po svojoj istinskoj prirodi božanski pa bi stoga mišlju, riječju i djelom trebao pokazivati Božanske osobine ljubavi, istine, strpljivosti, suosjećanja i poštovanja.
Shiva znači povoljan, dobrostiv, milostiv.Božja vizija, ne može se zadobiti gimnastikom razuma, raznim Yogičkim vježbama tijela i strogim disciplinama.
Samo je čista ljubav može pridobiti i to ljubav koja je nepokolebljiva, kojoj nije potrebna nagrada ljubav koja ne zna za cjenkanje, ljubav koja se rado daje kao znak štovanja Univerzalne ljubavi. Mudraci savjetuju da se držimo Boga bez obzira na zapreke i iskušenja na koje nailazimo.
