Skip to main content

U ovom svijetu imamo različite pravce duhovnog puta, nailazimo na razne polu-putove, na lažne, na cjelovite i na transcendentalne. Neki teže ka bezličnosti ili bezobličnosti, neki  teže Bogu koji ima osobnost. Svi ti različiti putovi, različite duhovnosti su zbog želja tragalaca – neki se žele samo djelomično predati duhovnom cilju, te samo parcijalno prakticirati duhovnost, neki žele biti prevareni, zadržati se u mayi dok neki iskreno teže transcendenciji,  neki ništavilu ili sveprožimajućem aspektu Boga, dok neki žude za Bogom kao idejom,. U toj igri za one koji žele spoznati Boga samo djelomično, On im se djelomično i razotkriva kroz djelomične duhovne pravce, oni koji žele biti i dalje u mayi dobivaju od Boga um-dvojne  duhovne sisteme, a oni koji Ga žele spoznati u duhovnom obliku dolaze do transcendentalne duhovnosti.

Bog  je u isto vrijeme  Sveprisutan (Sve-prožimajući)  odnosno JEST  i odvojen je , i zato ga možemo dodirnuti, osjetiti, pomirisati, kušati. Da bi bolje razumjeli uzmimo primjer jelo koje jedemo što je taj okus ili okus bilo čega, to je dodir  tj.  jedan od dodira  -jedna od načina na koji biće kuša svijet . Isto tako možemo pomirisati ružu  i osjetiti  miris  a tek onda to intelektualno objasni. I tako bilo što od napisane pjesme, analize mirisa, usporedbe sa drugim mirisima sve je prvo čisto kušanje, ili dodir bez ikakve spoznaje, već direktno. Zato kažemo da božanska osoba  istovremeno jest i prisutna u kušanju u dodiru a i nije prisutna .

U giti (18.54) je rečeno : “Onaj tko je transcendentalno utemeljen odmah spoznaje Vrhovni Brahman i postaje potpuno radostan. Nikada ne jadikuje niti za ičim žudi. Jednako se ophodi prema svakom živom biću. U takvom stanju dostiže čisto predano služenje Mene.” Konačno oslobođenje. Dovodi do stanja ” bez tri gune ” a Bhagavad Gita nam govori da se utvrdimo u tom stanju i onda djelujemo i daljnja evolucija slijedi.

Priroda materijalnog uma je jednostavna: ‘sankalpa’ i ‘vikalpa’ – prihvaćanje i odbacivane. Materijalno uvjetovani um će uvijek djelovati tako da teži ka osjetilnom, mentalnom i ego, ugodnim stanjima, a izbjegavati će i odbacivati sve što tu ugodu onemogućuje ili dovodi do neugode. Isto tako um djeluje, tokom svog procesa vezivanja za objekt svog uživanja, kroz tri faze – mišljenje, osjećanje i žudnje.

Inače, šutnja (mauna ) se savjetuje u svim praksama  da bi bilo manje uznemiravajućih faktora na području duhovnosti. No moramo konstatirati da onako kako je, tako vjerojatno i treba biti.

Pogledajmo izvode četiri velika ili glavna aforizma iz upanišada, na kojima se zasniva  advaita-vedanta.

1) ”To si ti” (tat tvam asi) – Chandogya-upanišad, Sama-veda.
( stav o bitku biča ili njegovoj ””takvosti””, (tattva).

2) ”Ovaj atman je brahman” – Mandukya-upanišad, Atharva-veda.
(stav o bivanju u smislu svođenja takvosti na transcendentalnu osnovu).

3) ”Svest je brahman”
– Aitareya-upanišad, Rig-veda.
(stav o uzročniku subjektivno-objektivnog rascjepa (svijest) i s tim u vezi o bivanju   u dimenzijama prividnosti)-

4) ”Ja sam brahman” – Brihadaranyaka-upanišad, Yagjur-veda.
(stav o spoznaji zasnovan na moči rasuđivanja (viveka)).

Polazeći od gornjeg skolastičkog redoslijeda,..ove Upanishadske izjave treba pravilno protumačiti:
1) To si ti (tat tvam asi) – ti si isto duhovne prirode/tvoja je priroda duhovna (brahman).  Ovdje nije primjereno tvrditi : ti si – sveukupnost brahmana; ovakvo tumačenje je pogrešno, jer kada nekog čovjeka oslovimo kao – ljudsko biće, to znači da taj čovjek pripada kategoriji – ljudi, a ne da je taj čovjek – sveukupnost ljudskih bića, Isto tako – kada se za jednu dušu kaže da pripada brahman energiji, da je po svojoj prirodi – brahman (duhovna) , to ne znači da je ta duša – sveukupni brahman ili da bi trebala ikada postati sveukupni brahman, jer je to nemoguće za individualnu dušu, već to znači da je ta duša – po svojoj prirodi duhovna, i to je sve što znači, i kako bi se trebala tumačiti ova vedska izjava) .

2) Ovaj atman je brahman – tumačenje je isto kao i kod izjave ”tat tvam asi”.
3) Svijest je brahman. Da, svijest je duhovna po svojoj prirodi, te stoga i – jeste svjesna, jer je svjesnost osnovna karakteristika duhovne energije (brahmana) .
4) ”Ja sam brahman” – tumačiti isto kao i pod 1) i 2) .

Zaključak: duša je kvalitativno ista brahmanu, čak štoviše, duša i jeste  brahman (duhovna) energija, ali duša nije količinski jednaka sveukupnoj brahman energiji (to niti na jednom mjestu ne izjavljuju vedski spisi)

Sve Upanishade pjevaju o Slavi Atme i Parabrahme opisujući njihovu transcendentnu prirodu. Rig Veda kojom upravlja Guru Mudrosti. To stanje svijesti opisuje se kao Transcendentni prostor. Rig Veda dalje govori: «Richo Akshare Paramevyoman Yasmin Deva adhi Vishwe Nisheduh…» što znači: U ovom Transcendentnom Prostoru (Paramevyoman) prebivaju sva Božanstva i zakoni Prirode. On je prauzrok svih energija koje su predstavljene različitim Božanstvima i koje upravljaju cijelim kozmičkim i individualnim životom.
U učenju Rig Vede upravlja energija Boga Višnua koji ima ulogu podržavati ovaj relativni nivo postojanja od njegovog najmanjeg dijela do čitavog svemira.

Osvijetliti svrhu viših stanja svijesti omogućuje naprednim aspirantima kroz duhovne vježbe spoznaju vrhovnog Atma  principa.  To stanje svjesti  kad se održava kroz budno stanje, stanje sanjanja i spavanja dolazi se do 5. stanja svijesti nazvano Samorealizacija ili Prosvjetljenje.

Samorealizacija ili Prosvjetljenje  se opisuje kao svjesnost Osobnog Sebstva (Self Atma) koje je neograničeno i vječno kao tihi svjedok dnevnih aktivnosti, sanjanja i spavanja. U ovom stanju uma čovjek je oslobođen ali ne u potpunosti. Impresija prošlih samskara (utisaka) je još prisutna ipak ne postoji više iskustvo toga jer je um potpuno rastvoren u istinskoj transcendentnoj prirodi Sebstva (Atme), nema više stare karme niti se stvara nova. Ipak, tijelo i um/ego će primiti prošle impresije i osoba neće biti sposobna promijeniti zakone karme.

Tako imamo tri stanja svjesnosti na jednoj strani, jedno stanje u sredini (transcendentna ili čista svjesnost Jastva) i tri viša stanja na drugoj strani. Ako Sama Veda reprezentira most ka višim stanjima svijesti (imajte na umu da je ovo jedina samita (zbirka) u Vedama koja govori o Slavi tog mosta prema Bogu) i sa njom upravlja energija Mangal aktivnosti, možemo zaključiti da je to viša forma aktivnosti koja vodi čovjeka preko mosta (figurativno) do viših stanja svijesti

Treba znati da stanje uma nazvano prosvjetljenjem se pogrešno smatra najvišim stanjem svijesti.  U tradiciji Shankaracharye uči se da je to uobičajeno stanje koje su posjedovali ljudi rođeni u Sat Yugi prije mnogo, mnogo godina. Mnogi sljedbenici Budhe i drugih svetih osoba su radi pogrešnog razumijevanja (koje često nastaje kad Guru govori iz svog vlastitog stanja uma i to prihvaća čovjek u običnom stanju svijesti), smatraju ovo stanje prosvjetljenja kao najvišim stanjem. Taj stupanj svjesnosti  pripada Surya- (Sunce) koje je istinska Atma (naše individualno ograničeno jastvo preobraženo u istinsko Sebstvo), Purusha (kozmički/univerzalni čovjek) i vječno Sebstvo.
Ovo stanje svjesnosti je opisano u Rig Vedi ili 10. mandali. Prethodnih 9 mandala se odnosi na 8 prakritti (izvorna materijalna priroda) a 9. mandala opisuje Para Prakritti ili Majku Prirodu.
Rijetki su oni koji su iskusili dva viša stanja svijesti koja su iznad prvog nivoa prosvjetljenja. Možemo ih nazvati drugačije, ime nema važnosti. Tu dolazimo do vječne debate – Advaita ili Dvaita Vedanta koja je izvan dosega naše uobičajene svijesti i ima značenje ova dva viša nivoa prosvjetljenja. Sve razlike u mišljenjima su pitanje Raja Gune (jedna od 3 osnovne materijalne prirode: Sattva (Božansko), Tama (Neznanje) i Raja (Strast)) i takva je diskusija pitanje Kalpe (dugi vremenski razmak, eoni vremena, dijeli se na Yuge).

U 6. stanju svjesnosti, obožavatelj vidi Boga u svim stvorenjima i objektima, može čuti Boga, dotaknuti ga … Ovom sposobnosti Para (nad) viđenja fizičkim osjetilima upravlja Chandra (Mjesec) koji osvjetljava božanskim svjetlom sva živa i neživa bića u čitavom univerzumu. Na ovom stupnju individualni um (chandra) prerasta u Kozmički Um. Time je Chandra ostvario svoju istinsku ulogu.

U 7. stanju svijesti, Jastvo ili Atma se percipira i živi kroz cjelokupno osjetilno polje te oči dobivaju mogućnost transcendentnog viđenja Boga u svim bićima. U ovom stanju svijesti značenje  riječi AHAM (Ja sam, gdje ‘Ja’ znači Transcendentno Sebstvo ili Jastvo ili Atma a ne ja koje nastaje kao rezultat ahamkare (ego), uma ili tijela) i BRAHAMSMI (gdje Brahman ili Parabrahman prezentiraju Boga i u osobnoj i u neosobnoj formi) postaju razumljive.

U našem uobičajenom stanju svijesti nikad nećemo razumjeti stvarnu prirodu ove sutre. To stanje svjesnosti je istinska Kaivalya i Poorna Moksha (Potpuno Oslobođenje). 

 

Komentiraj