Što znači ispravno djelovanje (dharma)? Što je bit ispravnosti? Može li čovjek, običan čovjek, sretno živjeti i opstati pridržava li se ispravnosti? Prirodno je da čovjeka tijekom života muče ovakva pitanja. Dobiti odgovor na njih ne samo da je nužno nego i hitno potrebno.
Ispravno se djelovanje (dharma) ne može ograničiti na pojedino društvo ili narod jer je ono usko povezano s naslijeđem cijeloga živućeg svijeta. Ispravnom djelovanju nema premca u blagotvornoj djelotvornosti. Čovjek se mora posvetiti ispravnosti i uvijek ispravno djelovati kako bi on i svijet živjeli i uživali u miru. Čovjek ne može steći istinski mir ni zadobiti Božju milost ako se ne ponaša ispravno. Ispravnost je temelj ljudskog blagostanja, to je vječna i nepromjenljiva istina. Kada ispravnost ne uspije preobraziti ljudski način života, svijet će snaći očaj i strah te će ga pokositi pobješnjela oluja ratova. Kada svjetlo ispravnosti ne dopre do ljudskih odnosa, čovječanstvo će zahvatiti noć tuge.
Sveti tekstovi različitih religija veličaju ispravnost jezikom koji je blizak vjernicima. Dužnost je svakoga čovjeka uvijek i na svakom mjestu odavati počast utjelovljenju ispravnosti — dharmanarayani. Izvor ispravnoga djelovanja nikada ne bi smio presušiti, prestane li teći njegova bistra voda, nevolja je na pomolu. Čovječanstvo se nalazi u ovakvom stanju isključivo stoga što ispravnost, poput podzemne rijeke teče neprimijećena ispod zemlje, hraneći korijene i puneći izvore. Čak se i ptice i životinje moraju pokoriti ispravnosti da bi bile sretne, te opstale i živjele ugodno i radosno.
Na spomen riječi ispravnost, običan čovjek pomisli kako je ispravno davati milostinju, nahraniti i smjestiti hodočasnika te prionuti uz vlastito zanimanje ili zanat, poštivati zakone, razlučivati dobro od zla, istraživati vlastitu prirodu ili hirove vlastitoga uma, zadovoljavati najskrivenije želje i tomu slično. Stoga vode ispravnoga djelovanja moraju neprestano i dostatno teći da svijet može uživati sreću. Danas nesreće bjesne i plešu na pozornici svijeta zato što je ispravnost zanemarena i postoji sumnja u temeljne postavke ispravnoga življenja.
Čovjek mora jasno razumjeti istinsku bit ispravnosti. Dakako, puno je vremena proteklo dok se besprijekorno pridržavanje ispravnosti narušilo do te mjere da se više ne može prepoznati. Prekrasna polja i voćnjaci propadaju zbog ljudske nebrige i ubrzo se pretvaraju u neprepoznatljivu šikaru i trnovitu prašumu, pohlepni ljudi sijeku stasita stabla te se izgled krajolika mijenja. S vremenom se ljudi naviknu na novo stanje stvari i ne primjećuju promjenu i propadanje. Isto se događa i s ispravnošću.
Svaki bi se čovjek morao upoznati s naputcima o ispravnom djelovanju kojima obiluju Vede, šastre i purane. Nerazumijevanje, neizoštrena inteligencija, neobuzdane emocije i krivo shvaćanje uvelike su potkopali autoritet ovih svetih tekstova, te je njihova slava na žalost potamnila. Poput čistih kapi kiše koje se zaprljaju čim dotaknu do, neokaljana učenja drevnih mudraca (riši), svijetla poruka kojom sjaje njihova djela, časni i čisti motivi što su ih poticali na djelovanje sada se pretvaraju u ružne karikature kroz interpretacije neukih tumača i učenjaka.
Knjige za djecu ukrašene su crtežima da bi tekst bio jasniji, ali djeca provode sve vrijeme gledajući slike i zaboravljajući poruku koju slike ocrtavaju. Isto tako, brzopleti i neuki misle kako su obredi koji imaju za svrhu približiti nam velike istine, sami sebi svrha. Oni ne primjećuju istinu što su je obredi trebali razjasniti. Putnici se na svome putu znaju odmoriti u usputnim konačištima gdje tijekom svoga boravka unište ili oskrnave mjesto na kojem su se odmarali. Isto lako, zaostali i nemoralni prekrajaju samu vedsku moralnost kojoj nas one uče, te zavode svijet na krivi put tvrdeći da je djelo njihovih ruku ono čemu Vede doista poučavaju! Kada je ispravnost do te mjere narušena da je njezino lice unakaženo rukama Božjih neprijatelja, Gospod odgovara na poziv bogova i bogoštovatelja te spašava svijet od propasti tako što ponovno uspostavlja ispravnost i istinu na polju ispravnog djelovanja i karme svojim uzorom i primjerom.
Tko danas može izliječiti svijet od sljepoće? Čovjek mora pogubiti šestoglavu zvijer imenom arišadvarga koja odvodi u propast uz pomoć požude, ljutnje, pohlepe, zablude, ponosa i mržnje. Samo se tako ispravnost može ponovno uspostaviti.
Djela koja su izraz ispravnog djelovanja (dharma) besmrtna su i samo oni koji to znaju mogu ih činiti. To je čovjekova najuzvišenija sudbina. Umjesto da je dosegne, čovjek kao da namjerno čini ono što je suprotno ispravnom djelovanju (dharma). Čovjek se na svim planovima svog života i djelovanja od položaja djeteta besmrtnosti srozao na položaj djeteta neistine! Premda čvrsto držeći nektar u ruci, on pije otrov osjetilnih užitaka. Onaj tko pokori vlastiti egoizam, pokorio je sebične želje, uništio životinjske osjećaje i porive i odrekao se prirođene sklonosti da tijelo smatra sebstvom. On je jamačno na putu ispravnosti i zna da je cilj ispravnoga djelovanja uranjanje vala u more, stapanje sebstva s vrhovnim Sebstvom.
Što god radili na svjetovnom planu, morate paziti da ne povrijedite načela koja nalažu pristojnost i dobra narav. Ne smijete se oglušiti na upute unutrašnjeg glasa. Uvijek biste trebali biti spremni slijediti glas vlastite savjesti i pomno pratiti svoje korake da se ne nađete na tuđoj stazi. Neprestano morate biti budni i usmjereni na otkrivanje istine koja se krije iza ove varljive različitosti. Ovo je sva čovjekova dužnost, čovjekova dharma. Razbuktali plamen mudrosti (jnana) koji vas uvjerava da je sve vječni nepromjenjivi Apsolut (brahman i da će u pepeo pretvoriti svaki trag vašeg ega i svjetovnih vezanosti. Opit će vas nektar sjedinjenja s Apsolutom (brahman) što je krajnji cilj ispravnoga djelovanja i karme koja je nadahnuta ispravnošću.
Dharma se očituje u različitim oblicima. Ponekad se odnosi na osobe koje su je uspostavile, nekad označava skupinu ljudi koji su je se pridržavali, dok ponekad uključuje životno razdoblje. No, sve su to sporedne praktične pojedinosti, a ne temeljna pravila.
Praktično ispravno djelovanje odnosi se na prolazne pojave i probleme, tjelesne potrebe, ljudske netrajne veze s pojavnim svijetom. Prvi uvjet koji je potreban da bi se temeljna pravila primijenila je ljudsko tijelo. Ono nije trajno pa kako bi onda takva ispravna djelovanja mogla biti vječna? Kako se njihova priroda može opisati kao istina? Vječno se ne može izraziti prolaznim, istina se ne može otkriti kroz neistinu, svjetlo se ne može stvoriti iz tame. Vječno može nastati samo iz vječnoga, istina izvire jedino iz istine.
Stoga, objektivna pravila o ispravnom djelovanju što se odnose na svjetovne aktivnosti i svakodnevicu, premda su važna na svom području, moraju se primjenjivati s potpunim znanjem i svjesnošću o unutrašnjoj temeljnoj božanskoj ispravnosti (atma-dharma). Samo tada će unutrašnji i vanjski poticaji biti usklađeni i uroditi plodom blaženstva i napretka.
Dharma Vahini
