Koliko ste temeljno preispitali svoje stečene navike, reakcije, nasljedne strukture ponašanja, stavove i percepciju sebe svo vrijeme dok ste usvajali više vrijednosti života?. Znamo da svaka osoba ima svoje obojeno (filtrirano) gledište koja su često velike prepreko ka jasnom viđenju neke stvari o kojoj je riječ. Neki ljudi povezuju svjesnost sa fizičkim mirovanjem ili sa čulnom ili mentalnom neaktivnošću, što je potpuno pogrešno gledište. Svjesnost kao energija nalazi izražaj jedino u ljudskom tijelu, a oči koje predstavljaju prozore duše govore o stanju i raspoloženju uma.
Kako se granice u svemu sve više pomiču i otvaraju širu svjesnost, tako sve više shvaćamo da su okviri našeg života puno širi od onih koje proživljavamo svaki dan. Stare vrijednosti se mijenjaju,neki autoriteti gube svoje značenje a okovi prošlost se raskidaju. Činjenica je da se ljudi gube u vanjskom, a tada im izmiče spoznaja što je njihova najdublja suština, odnosno što to svijet i duh u njegovoj najdubljoj nutrini drži na okupu.
Ono oko čega se uvijek javlja različitosti zavisi od ljudskog karaktera, iskustva i potencijala. Ostvariti višu životnu stvarnost, oživljavajući božanski duhovni element koji je iskra u nama je ta težnja, zov svakog ljudskog srca ka toj stvarnosti. Kad se ta iskra rasplamsa počinjemo tek tada obnavljati ili buditi stvaran sveprisutan duh u svemu. Gdje god postoje umne klasifikacije, ono kad nam se nešto sviđa , nešto ne, to je sve um (psihologija). A za kvalitetnu trajnu promjenu u nama moramo ipak stvarno raditi na sebi, bilo kojim načinom ka buđenju usvajajući u primjeni naučena iskustva i spoznaje. I sve te vrijednosti ugrađivati sa pažnjom i ne vezivanjem, ili nametnutim pravilima koja nas nazaduju, ili stvaraju od nas nesvjesne mehaničke osobe u ime neke forme. Ispada da je uvijek tu zastoj, stagnacija u ne usvajanju, ne asmilira se naučene ili usvojene više vrijednosti. Sve to znači da razumijevanje nekih činjenica nije potpuno.
Ono što sve povezuje je najdublje jezgro biča ili jedna sveobuhvatna istina koja se očituje tek kad se približimo tom jezgru. To je duhovna snaga, nepromjenljiva i vječna i sveprisutna u cijelom univerzumu. Sveci često tu Istinu uspoređuju sa Suncem koje sja za sve jednako, ali način primanja i korištenja svjetla te istine, jako se razlikuju. Važno je shvatiti jasno viđenja pojma „znanje“ i mudrost“. Koliko ste svjesni svog znanja, a koliko mudrosti.
Kad sunce grane, tama kao i sve brige koje izviru iz njega, nestaju. Isto tako, za one koji su realizirali naučeno (atmičke principe), ne postoje više nikakve uvjetovanosti, ni briga koja izvire iz vezanosti i neznanja. Zabluda dolazi samo onima koji zaborave sebe: egoizam je najveći faktor koji čini da ljudi zaborave njihovu korijensku Istinu. Kad egoizam uđe u čovjeka, on uzrokuje sebičnost i izaziva zamračeno viđenje istine. Egoizam rađa rascjep, mržnju i vezanost. Kroz vezanost i privrženost, i čak zavist i mržnju, osoba poda u aktivnosti i ponire u svijet. Impulsi rascjepkanosti, dobro, loše, užitak, patnja trebaju se pročistiti oslobađanjem tjelesne svjesnosti, jer želja veže osobu za točak rođenja i smrti; donosi beskrajne brige i teškoće. . Um ne može biti pročišćen bez utrnuća plamena želje i postizanje mudrosti. Um je sjemenka, želja je drvo. Znanje o sebstvu je sredstvo nestanka svih sjemena sklonosti (vasana). Svijet svjetla je oko nas i u nama.
Čovjek koji razlučuje je uvijek pažljiv, oprezan i obazriv. On uvijek pažljivo promatra svoje misli. On analizira sebe. On zna što se događa u njegovoj mentalnoj radionici i koja misao (vriti) ili kvalitet (guna) prevladava u određenom trenutku. On nikada ne dopušta zloj misli da se pojavi na vrata njegove mentalne radionice. On je trenutno sasiječe u korijenu.
Um se treba usmjeriti ka ispitivanju prirode Realnosti. Kad se proces uma usredotoči na pitanje i analizu otkrivanja sebe i odakle sve promjene i agitacije uma dolaze, povući će čula iz vanjskog sveta i postići nove rezolucije u umu. Onaj tko je pokorio um biće isti, u dobrim vremenima i lošim no sada je postigao mentalni mir i tišinu. Duhovna aktivnost je potpuno nezavisna od instinktivne, motorne, čulne, emocionalne i mentalne aktivnosti
Svjesni Ego sam po sebi će nestati kad je um oslobođen i kada postane čist pročišćen mudrim znanjem. Ne biti dotaknut ni na koji način svijet utjecajima; to je put samo-realizacije. Nema svjesnosti bez duhovne snage, ali se duhovna snaga ne razvija ni fizičkim ni mentalnim trudom, već isključivo duhovnim naporom. Ulaganjem mentalnog napora možemo razviti samo mentalne sposobnosti, kao što fizičkim trudom možemo razviti jedino fizičke sposobnosti. Vizualizacija je na primjer mentalna, a ne duhovna sposobnost i stoga ljudi sa razvijenom vizualizacijom uopće ne moraju biti svjesni ljudi. Možemo beskonačno jačati svoje mentalno tijelo ostajući sve vrijeme na istom nivou svjesnosti . Svjesnost se razvija jedino duhovnim naporom, tek tada je znanje jednako mudrosti..
Jasno viđenje, ili direktna Percepcija Jedne stvarnosti dolazi sazrijevanjem znanja u mudrost, a to je stupanj na kojem pojedinac, više neće patiti od bilo kakve konfuzije, on neće biti u zabludi da je odvojen od Istine ili stvarnog Postojanja. Zato se mudrost i znanje najbolje mogu razumjeti zajedno. Znanje je učenje, moć uma da shvati i opiše svijet. Mudrost je vještina uporabe znanja – i kako ga ne-upotrijebiti. Znanje je znati što reći; mudrost je znati da li reći ili ne… Kad prekršimo prirodne zakone patimo od posljedica kao prirodnih rezultata naših djelovanja, a ne kao kazne. Ako prekršite zakon gravitacije past ćete. Magija djeluje po prirodnim zakonima, a ne izvan njih. Zakon je prirodni, ne ljudski. No prirodni zakoni mogu biti širi i kompleksniji no što mislimo.
Postojana moć uma je energija koja dolazi iznutra, kad su ujedinjeni ljubav, znanje i mudrost. Snaga koja sve povezuje je ukorijenjena u ljubavi i ukroćena znanjem, zakonom i mudrošću donosi rast i iscjeljenje što je druga riječ za samospoznaju.
Čisto postojanje nema promjene niti smrti. Ona je nerođeno i netaknuto . Rođeno, postoji, raste, mijenja se, postaje staro, i na kraju umire. Atma nema takvih modifikacija. Ona je stabilna, bezgranična, svjedok cjelokupne promjene u vremenu i prostoru, nedodirnuta transformacijama.
Oslobođenje od produžetaka uma može se dobiti znanjem Apsoluta. Ovaj oblik oslobođenja je istinska Swarajya, samoupravljanje. Ovo je prava Moksha. Tko god shvati realnost iza cijele um prolazne predstave, njega neće mučiti instinkti ili impulsi ili neka druga potreba; on će biti vlasnik stvarne mudrosti.
Razumijevanjem misterije Brahmama, Atme ili Čiste svijesti je ono iza čega ništa drugo ne preostaje.