Marin: Imam problem iako upražnjavam etičan život i vježbe meditacije već 6 godina. Imam razmišljanja koja ne mogu još kontrolirati, navire mi pitanje, što ja trebam biti. Dosta toga sam usvojio, iskusio i bljeskove unutarnjeg mira i svijetlosti ali i još uvijek mislim da trebam biti bolji ili, više sličniji pravom yogiju ili kao mudrac koji mi je uzor. Tada često bivam i uznemiren, gubim vjeru da ču uspijeti to postići.
Girija: Nastavi sa samoispitivanjem. Pojačaj uvide o pojmu identifikacije s nekom idejom , željom ili pojmom za koju misliš da bi trebao biti. Trebaš sebe prihvatiti kakav jesi, što jesi i ne brinuti o zamišljajima. Zamišljaji te udaljavaju od stvarnog tebe. Ti nisi zamišljanje neke uloge ili sadržaja. Na tome radi. Oslobodi se misli koje te na to navode, to stvara nemir uma. Zašto bi bio nešto što nisi, ili neka zamišljena osoba? Ti upravo sada postojiš savršen kakav jesi. To spoznaj, to bivanje u kojem jesi. To je svrha samospoznaje. Vjera ima smisla tek onda, kad se duh u velikoj mjeri razvio, pa može vjerom napraviti napredak u spoznaji „iza“ pojavnog, što može i u nekoj mjeri naslutiti. Takvim pomakom iz svijeta poznatog on otvara svoj duh prema onome što je iza..I za o ti treba predana ustrajnost usadhani.
Marin: Neko vrijeme sam zalazio u druženje sa pojedincima koji su i alternativni savjetnici i duhovni pomagači, i u razgovorima sam jako dobro primijetio da većina zagovaraju i djeluju debelo vezani za svijet. Njima su usporedbe i mjerilo koliko je tko bolji i napredniji vrlo važne. Sebe su smatrali probuđenim osobama.Na kraju sam otišao još zbunjeniji, pitajući se da li sam pogrešno nešto radim ili krivo razumijem o onom bitnom..
Girija: Ne bi trebao brinuti, jer svaka rasprava je nivo nekog oblika borbe ideja i stavova. Tu je tada zastupljena različitost kao okosnica nadmudrivanja, i zaboravlja da se jednota izražava kroz mnoštvo. Ne veži se na sugestije da trebaš nešto drugo biti nego što jesi. Vrlo često se nameće stav da trebaš biti onakav ili ovakav kao da je ono bolje od ovoga. Te dualnosti samo zamračuju jasno viđenje da su to sve projekcije i kao takve iluzija. Ako jasnije pogledaš shvatit ćeš da malo ljudi sebe prihvaća kakvi jesu, radije preuzimaju neku ulogu koju odigravaju. Zbog toga i dolazi do nadmudrivanja. To samo promatraj bez suda ili prianjanja nekoj strani. Probuđenje je stanje svijesti prisutnosti u sada. Uvaži da svatko razmišlja onako kako odgovara njegovom nivou razumijevanja.
Marin: U raspravljanju sa društvom istomišljenika, često zapnem o objašnjavanju ispravnog življenja i kako to pojasniti jer osjećam često tuđe loše osobine previše bolno.. Neki frendovi u isto vrijeme priznaju svoje nevjere bilo u braku ili nekim djelovanju, opravdavajući se da su to događa ponekad kao nužno, a u isto vrijeme pričaju o ljubavi. To me prilično sve više smeta.
Girija: Nije lako ostati miran i ne miješati se u nečiji život, osim ako te pitaju za mišljenje. Obično im kasnije tvoj savjet neće odgovarati ukoliko ne promjene niže i loše životne navike. Nečija vjera i nevjera bit će podjednako plitke i nesvjesne. Bilo koji smisao nevjere je kao suprotnost vjeri. Zato možemo reći da je nevjera svojstvo nesvijesti kod ljudi kojima nedostaju elementarna znanja. Njima treba pomoći da se razviju do stupnja da znaju u što bi uopće trebali vjerovati, a zatim i živjeti moralnost.
No da bi shvatili smisao riječi nevjera koja ustvari ima dublju poruku a to je da nijedan oblik ili smisao nevjere nema ljubavi. A Ljubav je najveći zakon. Što ljubav poznaje? Mir, dobrotu, sklad, moralnost, sućut, milost.
Svako djelovanje i posljedice se uvijek nastavljaju. Nevjera stvara novo sjeme nove nevjere.
(Pitanje 10/2/2003)
Mala djeca se još uvijek boje duhova, kad odrastu znat će da duhovi ne postoje.
Poznato je da su mala djeca poput yogija, često prigovaraju kad je nešto neistinito ili nepravedno. Zato su djeca manje u bijedi jer njihov ego još nije razvijen, a onda, čitavog svog života ljudi nastavljaju da misle da je život bio raj u djetinjstvu. Jedini razlog je jednostavan: egu treba vrijeme da se razvije. Pa je lijepo rečeno da je Buddha sličan djetetu, a sva djeca su slična Budi.