Na najsuptilnijem nivou, kada energija još nije kristalizirana u opipljive stvari mat. priroda se zove pradhana i tri gune su u stanju ravnoteže ili balansa.
Samkhya filozofija opisuje da proces manifestacije pojavnog svijeta, započinje sa interakcijom Prakriti i Puruše. Čitav proces predstavlja postepenu evoluciju i razvoj od jednog elementa do drugog sve do potpune raznolikosti prirode kakvu je poznajemo. Nakon interakcije izvorno stanje guna se mijenja i materijalni svijet se počinje stvarati. No cijela priča, o onom tko je stvorio ovaj svijet i kako je stvoren, predočena je samo u svrhu sastavljanja vedskih spisa i njihova izlaganja. Ona se ne temelji na istini. Preobrazbe koje se pojavljuju u beskonačnoj svijesti ili ustrojstvo kozmičkog bitka doista se ne zbivaju u njoj, iako se tako čini. Ne postoji ništa drugo osim beskonačne svijesti, čak ni u zamišljanju! Misliti o tom bitku kao stvaratelju i o univerzumu kao stvorenom, apsurdno je. Ako se jedna svjetiljka upali od druge među njima ne postoji odnos stvoritelj-stvoreno.
Vatra je jedna. Kreacija je tek riječ, ona nema odgovarajuće tvarne zbilje. Svijest je brahman, duh je brahman, um je brahman, jedino brahman je zbilja. Zvuk ili riječ je brahman i sam brahman je građa cijele zbilje. Doista je sve brahman, u zbilji svijet ne postoji.Tek kada se odstrani prljavština, zbilja postaje očita. Tek kada se rasprši mrak noći, objekti koji su bili prikriveni mrakom postaju vidljivi. Materijalni svijet se formira kada duhovni oblak prekrije dio brahmađotija.
Tada Gospod u svojoj potpunoj ekspanziji kao Maha – Višnu leži na vodi uzročnosti koja odvaja materijalni od duhovnog svijeta. Tokom svog meditativnog sna (joga nidra), dok izdiše on stvara materijalne univerzume a kad udiše oni se vraćaju u njega. Maha Višnu ulazi u svaki univerzum u obliku Garbodakašaji Višnua koji leži na Seša nagi, Svojoj manifestaciji u obliku zmije koja leži na Garba Oceanu. Iz njegovog pupka niče lotosov cvijet na kome se rađa Brahma, upravitelj univerzuma. Tada Brahma kreira sve različite životne vrste u kojima se rađaju bića u skladu sa njihovim željama. Na razini Veda iskustvo i znanje su isto to, razumijevanje cjeline.Postupak spoznaje povezuje znalca i znano.
Nakon što je ostvario brahman čovjek se uzdigao do krajnje zbilje postojanja. Nepodijeljeno je advaita. Osoba u oku je (puruša) najviše sebstvo-besmrtno sebstvo, dok je pojedinačna duša (jiva) smrtna. Zato je stoga nemoguće postići istinski užitak zadovoljavajući pohlepu, već samo kroz predavanje ovog našeg zasebnog sebstva Univerzalnom Sebstvu. Kreacija ima samo jedno jezgro, a ne dva. Cio univerzum je kao pramaterija, sličan jajetu. Gornji i donji polovi su dva razli čita pola energije. Jedan se naziva pozitivnim, a drugi negativnim polom. U yogi ih zovemo Šiva i Šakti, a u fizici prostor i vreme. Maya – Kozmički veo Pojavni svijet ima sposobnost ili moć da stvara neograničeni broj opsena. Posmatrajući ih uslovljena ljudska bića ostaju začarana. Materija se pokazuje u iluzornim oblicima koji su karakteristični za svijet koji se može opažati, i tako hipnotiše živo biće i vezuje ga za nju. Duhovna iskra, duša, zadržava uvijek svoje neodvojive odlike sat, ćit i ananda, ali su one u latentnom stanju kada je osoba zbunjena i u dubokom nedostatku svesnosti. To se dešava kada se puruša poistoveti sa prakriti zbog ahamkare, iskrivljene percepcije jastva. Budhi je svijetlo koje nam omogućava da razlikujemo; onaj bljesak koji prepoznajemo u svakoj intuiciji.
Manifestacija elemenata u kosmosu počinje od najsuptilnijih supstanci koje sačinjavaju psihički život živih bića i nastavlja prema grubljim tijelima koje sačinjavaju fizičku realnost – objekte. Prvi produkt koji se razvija iz interakcije puruša – prakriti je kozmička inteligencija ili mahat (doslovno «veliki element») i predstavlja embrion materijalnog svijeta. Mahat tattva predstavlja još uvijek nepodijeljeni princip manifestacije, izvor subjektivnih i objektivnih predstava svijeta. Sačinjava suptilnu supstancu svih mentalnih procesa i uključuje sve individualne buddhije (inteligencije), i potencijalno svu materiju koju sačinjava grubi svijet. Sa psihološkog stanovišta mahat je prisutan u svakom živom biću kao buddhi ili intelekt. Njegove osnovne funkcije su diskriminacija, konceptualizacija i odlučivanje.
Od mahata, pod utijcajem sattve, nastaje ahamkara. Ahamkara je jednostavnim riječima «lažni ja» – odnosno osjećaj jastva, osobnosti kojim se osoba izdvaja. Jung definiše ovaj pojam kao sveukupnost psihičkih sadržaja sa kojima se subjekt poistovjećuje. Predstavlja iskrivljenu sliku o sebi. Mjesec u bunaru. Cijelo stvaranje je igra vječnog Ljubavnika, živog, promjenljivog, rastućeg izraza Božje Ljubavi i Radosti. Stvaranje je omogućeno neprestanim predavanjem čestice svemiru.I Čovjekov duhovni svijet također potvrđuje neprestano odricanje od pojedinačnog.U fizičkom svijetu,za razliku od tvarnog,ovaj duhovni process nije tako jednostavan,jer inteligencija i volja čestica mora biti usklađena s univerzalnim duhom.
U jednom je stihu iz Upanišada rečeno kako je ovo mjesto vječnog kretanja prožeto vrhovnim jedinstvom.
