Aksiom je, da je Stvarno nešto što postoji samo po sebi, nezavisno od bilo čega. Sve ono čije je postojanje zavisno jeste nestvarno. Transcendencija uzročnosti je veoma važna. Ona podrazumijeva to da je nepromjenljivost neotuđivo svojstvo Stvarnog. Tako je i nedjeljivost test stvarnosti
Svijet uma je fatamorgana. On, ustvari, ni ne postoji. U njemu je sve nestalno. Taj nedostatak um čini nestabilnim. Prijelazne faze nikada ne odgovaraju istini. Intelekt stoga ne bi smio dušu onečišćavati lažnim željama. Za bolje razumijevanje, koristimo usporedbe, i metafore koje opisuju smisao rečenog.
Međutim, učenje se ne smije ograničiti na usporedbama, jer postoji bitna razlika, a to je da Stvarnost nikada ne prolazi kroz stvarnu promjenu jer ona nije uvezi sa bilo čim, kao uzrok ili posljedica, uvažavajući tu filozofsku definiciju Stvarnosti. Jer, nešto što je pretrpjelo stvarnu promjenu, nije više isto.Činjenica da se nešto promijenilo, pokazuje da nikada nije ni bilo stvarno. Ono što se nalazi u vremenu i prostoru, podložno je promjeni, jer je djeljivo na dijelove.
Tako neka posuda se pravi od zemlje. Prema tome, nema nezavisno postojanje od zemlje. Postojanje kakvo ona izgleda da ima proizašlo je iz zemlje. Posuda je, kako kažu mudri i znalci, to što jeste samo zato što je kao takva prihvaćena, ali ona je zapravo samo zemlja. Jer prije nego što je napravljena, bila je samo zemlja, a kada razbije, bit će opet zemlja. Čak i sada, ona je samo zemlja, sa imenom i oblikom jedne “posude” (vaze. lonca, čaše). Prema tome,ona je sve vrijeme zemlja. Budući da je njeno pojavljivanje kao posude prolazno, kažu nam da je posuda nestvarna kao posuda, iako kao zemlja može biti stvarna. Ova stvarnost kao zemlje je relativna, ne samo zato što je zemlja promjenljiva i što se može dijeliti, već i zato što, budući da je u vremenu i prostoru, nema nezavisno postojanje.Na isti način je svijet, koji je pojava Stvarnosti, to što jeste samo zato što je prihvaćen kao takav, budući da postoji sam za sebe, nezavisno od Stvarnog. Prema tome, nestvaran je kao svijet, budući da sve vrijeme nije ništa drugo do Stvarno. Ovdje se ne ograničavamo na usporedbu koju čulima percipiramo .
Istina kojoj težimo je transcendentna .Ispravno objašnjenje je da puko teorijsko znanje ne rastapa pojavu svijeta, već da to čini jedino direktno Iskustvo Sebstva (sebe, JA, Duha, Brahmana itd). Međutim, i ovo objašnjenje je često preuranjeno na dualnom stupnju svesti. Zato Mudraci nastoje objasnit da se lažna pojavnost može i dalje vidjeti, čak i nakon što se spozna kao lažna. U ovom kontekstu se uvijek ponavlja usporedba sa fatamorganom, i zmijom jer se oni i dalje vidi čak i nakon toga što se zna da vode nema kojom bi utažio žeđ, nti da je zmija komad užeta na cesti.. Ovo nam pokazuje prosta činjenica da to što pojavnost opstaje nije dokaz da je stvarna. Netko će nadodati svijet i dalje služi bezbrojnim radnjama. Na to treba nadopuniti da i snovi služe za korištenje mnogih radnji, – kao što u budnom stanju koristimo radnje i objekata iz tog stanja. Svi mogu radosno otići na spavanje i sanjati tugu ili neku moru. No, u dubokom snu se oba stanja budno i spavanje pokazuju kao lažna.
Zato treba uvažiti cjelinu razumijevanja nekih činjenica.Tako vidimo da nam nešto zadovoljava neku potrebu, a da je ipak iluzija. Sve radnje u snu su podjednako nestvarne. Na taj način shvaćamo da svijet nije stvaran kao takav.
Narvno da nije tako brzo jasno, da je sve jedno. Ideja je poput užeta za koje mislimo da jè zmija ili zavodljiva fatamorgana; isto nas tako atman zavodi očitujući se kao svijet (jagat). Sve su to opsjenarski trikovi kojima upravlja volja Apsoluta. Prvo mora postojati uzrok, to jest uže, da nam se zatim od njega pričini zmija.
Stanje duhovne svjesnosti dovodi osobu do neuslovljene svjesnosti ili viđenja Jedne Stvarnosti.Univerzum je samo vibracija u Kozmičkoj Svijesti koja se podiže (u našoj svijesti) iz nesavršenog znanja o Božanskoj Realnosti. To jest slika univerzuma nestaje sa podizanjem perfektnog znanja o Božanskoj Realnosti, isto kao što iluzija da je konopac zmija, ili fatamorgana voda nestaje kad se približimo i vidimo da je to konopac a ne zmija. Jedna svijest vidi mnogolikost unutar sebe kao što sanjač opaža mnoštvo objekata unutar sebe. Kako samo nestvarna stvarnost može biti!!!
Razumjevanje Stvarnosti vodi k razumijevanju uma i njegova funkcioniranja, vodi prema pojašnjavanju onoga što je ranije bilo misteriozno, ezoterično: mističnog, okultnog, psihičkog, nepoznatog. Treba također shvatiti jednu bitnu stvar: uvjerenja i shvaćanja koja tvore nečiji pogled na svijet, koja određuju percepciju i vode do akcija, samo su mentalni konstrukti. Koliko god netko držao do svojih uvjerenja, ona ne razjašnjavaju vašem svjesnom umu kako funkcionira Stvarnost.Želite li stvarno doći do tog razumijevanja, upravo ste učinili značajan korak u pravom smjeru …
Atman je izvan dosega osjetila, on nema ni udove ni tijelo. Istina se nikada ne može do kraja izreći. Istina se spoznaje, biva iznenada, kao rezultat pomaka svjesnosti.
Jedino objašnjenje da je sve nestvarno moze zadovoljiti onoga koji traži odgovor na pitanje kako je svijet (jagat) mogao proizaći iz čiste svjesnosti, àtmana. Sve je àtman, čak i iluzija (màyà), odnosno varka raznolikosti.
Što su onda sve ti djelići u Stvarnosti ili Realitetu? I mi koji smo u tome.?
Stvarnost (Realitet) se, u svojoj osnovi, ne sastoji od djelića s nesmislenim međudjelovanjem na neovisnom fizičkom planu, nego od vrijednosti, psiholoških elemenata uma koji stvarno postoje. Djelići su tamo, uočljivi, stvarni, ali oni funkcioniraju na način čija se osnovna priroda definitivno sastoji od vrijednosti u umu onoga koji se s njima susreće.
Kako onda funkcionira Stvarnost, jel to u Jedinstvu, sa mnom što jesam?
Stvarnost funkcionira na sljedeći način: što je u Vašem umu – slika o sebi, nade, strahovi, emocije, osjećaji i sve drugo – ostvaruje se u Vašem životu neprestano. Sve doživljeno kroz događaje i odnose s ljudima, odraz je seta vrijednosti sadržanog u Vašem umu – sve što srećete i doživljavate, uključujući i svoje Sebstvo, aspekti su Jedinstva.
Vi niste samo svjesni promatrač, vozač na neki način odvojen od automobila koji predstavlja Vaš život, nego zbroj svega onoga na što nailazite. Ti događaji odražavaju u potpunosti ono što Vi jeste.
Koja je opča svrha stvarnog poimanja našeg postojanja.
Opća svrha pravog pogleda na Osnovu Stvarnosti je da ilustrira kohezivnu prirodu našeg postojanja, bilo da Vi to prepoznajete ili ne, to je Jedna Stvarnost. Bez obzira u što vjerujete ili kako mislite da Stvarnost funkcionira. Jedinstvo Vas samih sa svim što doživljavate je apsolutno. Možete vjerovati u boga ili ne, slijediti neku religiju, budizam ono ovo, ili pjevati mantre, meditirati u pečinama, proračunavati tokove svjetlosti, izricati teorije jedinstvenih polja, bilo što. Ali iza scene svih ovih nastojanja stoji jedinstveni mehanizam ukupnosti sadržaja Vašeg uma koji se ostvaruje u Vašem iskustvu.