Zbog neprekidne težnje za svjetovnim postignućima, um se toliko zaokuplja tvarnim predmetima, da sama svijest postaje kruta.
Zna se da želje i misli uznemiruju mir uma, bez obzira da li je dobra ili loša, oboje su lanci. Razlika je u tome, da bi se oslobodili efekata loših želja, misli i djela, moramo prihvatiti pomoć dobrih želja, misli i djela. Tu leži smisao i svrha sadhana i služenja, koje pročišćava svakog aspiranta, ali ga ne oslobađa vezanosti.
Bez obzira kako koristite vaša osjetila, ona su tu samo da vam služe, kao sluge da vam pomognu. Ona su spremna učiniti bilo kakav posao koji im nudite. Ako želite postati yogi ljubavi u tijelu, ona su spremna. Ako želite biti ljuti, ona su spremna. Što god postanete, i vaše tijelo će postati. Što god želite izraziti, to će i ono postati. Trebate razumjeti svoje tijelo um i duh ispravno, bez želje. Sadhana (duhovna praksa) je najneophodnija za kontrolu uma i želja za kojim on trči. Ukoliko otkrijete kako niste u mogućnosti uspijeti, nemojte odustati od sadhane već ju provodite još energičnije, jer to je predmet iz kog niste dobili prolazne ocjene koje se traže sa posebne studije.
Sadhana podrazumijeva unutrašnju čistoću kao i vanjsku čistoću. Vi se ne osjećate osvježeno ukoliko nosite prljavu odjeću nakon kupanja, zar ne? Niti se osjećate osvježeno ukoliko nosite čistu odjeću a preskočili ste kupanje. Oboje su potrebni, kako baahya tako i bhaava (vanjska kao i unutrašnja čistoća).
U tom smislu značenje čistoće i upražnjavana brahmacarya sadhane je u tome da se na predmete s kojima dolazimo u vezu gleda kao na različita ispoljavanja Brahme, a ne kao na krute oblike. Pomoću takve predodžbe, iako um luta s predmeta na predmet, nije odcijepljen od Brahme jer postoji kozmički osjećaj povezanosti sa svakom pojedinim predmetom. Kao posljedica toga preya sadhana (ekstrovertni pristup) se pretvara u shreya sadhanu (introvertni pristup), a kama se pretvara u premu . (Preya je privlačnost prema krutim pojavnim predmetima, dok je shreya privlačnost prema krajnjoj istini. Kama je želja za konačnim stvarima, a prema je želja za Najvišim
U početku, Obožavani i Obožavalac su udaljeni i različiti; ali, kako Sadhana (duhovna praksa) postaje sve utemeljenija i čvršća, oni se uzajamno miješaju i postaju sjedinjeniji. Jer, individualno i Univerzalno su jedno; val u moru. Ostvaruje se stapanje. Kada se stopimo, ego se rastapa; svi simboli i znaci pojedinačnog poput imena, oblika, kaste, boje, vjere, nacionalnosti, sekte kao i prava i dužnosti koje iz toga proizlaze, blijede. Za ovakve pojedince, koji su se oslobodili ograničenosti individualnosti, jedini zadatak jeste uzdizanje čovječanstva, blagostanje čitavog svijeta i obasipanje ljubavlju. Čak i ako su tihi, stanje Blaženstva u kome prebivaju, obasut će svijet blaženstvom. Ljubav je u svemu, Ljubav je od svih, Ljubav je sve.
Odrecite se i odnosa sa samim sobom, i to je oblik podvojenosti, kada tako djelujemo odnosi postaju naša sadhana, duhovna praksa. S vremenom shvaćamo da je najuzvišeniji odnos s osječajem ljubavi, koju više nečemo promatrati kao način govora, stav uma ili fizičko ponašanje.
Duhovni napor (sadhana) zahtijeva ustaljene navike i umjerenost u hrani, spavanju i vježbanju. O tijelu, umu i duhu, treba podjednako voditi računa. Radite na tome da sadhana (nastojanje, etapa uvježbavanja) postane radhana (etapa uvježbanosti) te da radhana prijeđe u prabhupati (majstorstvo).
Unutarnje je značenje svih duhovnih disciplina – “Sadhana privoljeti čovjeka da spozna svoju pravu prirodu.” Sve što postoji samo je Bog, brahman ili atman, ničega drugog nema na svijetu.” Sadhanu koju čovjek mora poduzeti je svaka koja vodi do spoznaje Boga
Bog nije odvojen od čovjeka. Zato se On ne može doživjeti izvan čovjeka. Boga ne možete vidjeti izvan sebe. Kad čovjek spozna svoju istinsku prirodu, on će sam zasjati kao Bog.
Udaljenost između Boga i vas ista je kao i udaljenost između vas i vašeg ja Potraga za istinom i sebeostvarenjem bila je vode će na čelo njegove duhovne prakse (Sadhana).
