Ova se upanišada posebno bavi znanjem o Apsolutu(brahmavidya). Sastoji se od tri dijela: šikšavalll, ananda ili brahmavalll i bhrguvalli. Zadnja su dva dijela vrlo važna za one koji žude za mudrošću o Apsolutu (brahmajhana). Uprvome su dijelu (šikšavalll) detaljno opisani načini za svladavanje zapreka koje na čovjekov put stavljaju bogovi (deva) i mudraci (rši), te postizanje jednousmjerenosti u mentalnim djelatnostima. Šikšavalll ima dvanaest poddijelova (anuvaka). Ostala dva dijela (ananda i bhrguvalli) jednako poučavaju znanje o Varunikoje vodi k oslobođenju i zato su u praktičnom smislu jedno, ali radi lakšega su proučavanja podijeljeni u dva dijela.
Šikšavalll se bavi temama kao što je samhitai upasana koje nisu u suprotnosti s izvođenjem obreda (karma) već su s njima povezane. One vode samosvladavanju (svarajya). Međutim, potpuno se nadvladavanje tijeka ciklusa rađanja i umiranja (samsara) ne može postići samo pomoću njih. Bogoštovlje (upasana) postoji skupa sa željama, stoga, poput izvođenja obreda (karma), ni bogoštovlje ne može donijeti oslobođenje. Tijek ciklusa rađanja i umiranja (samsara) posljedica je neznanja (ajhana) što rezultira vezanošću.
Dakle, kad se uništi neznanje (ajhana), tek tada će se veze olabaviti što će dovesti do oslobođenja. Neznanje (ajhana) postoji i nastavlja postojati zbog prirodnih uzroka. To je poput pričina da se vlak u kojem sjedimo kreće, a istina je da on zapravo stoji dok se vlak na susjednim tračnicama kreće. Gledaj samo vlastiti vlak i spoznat ćeš istinu, pogledaš li u drugi vlak, prevarit ćeš se. Nema koristi od težnje da doznaš što uzrokuje pričin. Traži način da pobjegneš od njega. Ovo je neznanje (ajhana) sjeme iz kojeg nastaje ciklus rađanja i umiranja (samsara), a može se uništiti samo znanjem o Apsolutu (brahmajnana). Nema drugoga načina.
Sve što je uzrokovano, sve što je rezultat, kratko ga je vijeka. To se vidi iz svetih tekstova (šastra) kao i iz iskustava zadobivenih zdravim razumom. Sveti tekstovi (šastra) govore o duhovnim tražiteljima koji su odbacili čak i više svjetove (nebo, raj), dosegnuvši ih izvođenjem propisanih obreda, jer oslobođenje ostaje izvan dosega onih koji tamo borave. Raj i pakao posljedice su djela, oni su stvorene pojave i ne mogu biti vječne. Uvjetovani su rođenjem, rastom, starenjem i smrću. Oni ne postoje od samoga početka, oni su stvoreni, oni ne postoje prije nego što se izvrši neko djelo. Ono što nije postojalo u prošlosti i neće postojati u budućnosti, kao da ne postoji ni sada. Plodovi izvođenja obreda (karma) imaju tu zajedničku odliku i stoga ne mogu dovesti do vječne radosti.
Nikakav napor ne može sada rezultirati stvaranjem etera, prostora (akaša), ništa ne može nanovo proizvesti nešto što već postoji. Oslobođenje (mokša) postoji i očito je samo po sebi. Ne može se ponovno proizvesti bilo kakvim obredima (karma). Onoga trenutka kad neznanje (ajnana) koje ga skriva od vašeg iskustva nestane, oslobođeni ste i spoznat ćete vlastitu istnsku zbilju. Slobodni steod vezanosti. I prije toga trenutka bili ste slobodni, ali zamišljali ste se vezanima iponašali kao da to jeste. Kako se onda osloboditi ideje o vezanosti? Slušanjem o učenju Veda s dubokom vjerom. Samo će tada neznanje (ajnana) potpuno nestati. To je zadatak koji sebi postavlja dio ove upanišade pod nazivom brahmavalli. U prirodi je stvari da neznanje nagoni čovjeka da žudi za bogatim plodovima vlastitih djela. Zatim je razočaran što ga oni samo još više vežu i ne pomažu mu da se oslobodi. Teško se osloboditi čežnje za plodovima rada, iako upravo zbog nje čovjek drhti u strahu od ciklusa rađanja i umiranja.
U ovoj se upanišadi pojavljuju tri riječi dubokoga značenja: istina (satya), mudrost (jnana) i beskraj (ananta), a odnose se na Apsolut (brahman) da se pobliže objasne njegove odlike. Te tri različite riječi označavaju odlike Jednoga (brahman) da ga tako razlikuju od svih drugih vrsta Apsoluta (brahman) koje nemaju takve odlike. To znači da Apsolut (brahman) ne treba miješati ni sa čim što nije istina (satya), mudrost (jnana) i beskraj (ananta). Sve što je ograničeno vremenom, prostorom i pojavnošću samo je beživotna materija (jada) koja se bitno razlikuje od Apsoluta (brahman). Odlike istine, mudrosti i vječnosti pomažu nam razlikovati istinski Apsolut (brahman) od njemu srodnih i sličnih pojava. Kakav god oblik ima neka stvar ili pojava, ako se taj oblik ne mijenja, možemo ga nazvati istinom (satya).
Ako se oblik mijenja, onda je neistina (asatya). Promjena je znak neistine, odsutnost promjene znak je istine.
Apsolut jest istina (satya), što znači da se ne mijenja. On je vječan, nije podložan vremenu. Sve što nije Apsolut (brahman) jest promjenjivi svijet (jagat). Sve su stvari i pojave podložne tročlanoj intelektualnoj obradi u kojoj sudjeluju ono što se spoznaje, onaj koji spoznaje i samo znanje. Stoga se o intelektu (buddhi) govori kao o pećini (guha) gdje prebiva taj tročlani postupak. U Taittinyabrahmani, kao i u ovoj upanišadi, detaljno se govori i o ispravnom djelovanju (dharma). Ono ima tri oblika: ono koje je potaknuto sebičnim motivima i željom (kamya), ono koje se povremeno obavlja prigodom posebnih svečanosti (naimittika) te ono koje se obvezno svakodnevno treba izvoditi (nitya). Sveti tekstovi (šastra) rijetko nalažu da te aktivnosti (karma) treba slijediti; za time nema potrebe jer je djelovanje prirođeno čovjeku. Želja (kama) je pokretač takvog djelovanja i njime čovjek ubire razne plodove.
Sveti nas tekstovi (šastra) poučavaju samo načinima da tu prirodnu djelatnost ispravno usmjerimo i tako osiguramo željene ciljeve. Upanišada nas opominje da ne zastranimo s puta dužnosti učenja i poučavanja. “Ne zastranjuj od istinitoga i istine”, kaže. “Od istinitoga ne treba zastraniti, niti od ispravnosti (dharma), niti od sreće i blagostanja, niti od dužnosti prema bogovima (deva) i precima (pitr). Odnosi se prema majci kao prema Bogu. Bavi se samo onim radom u kojem nema prijestupa, nikakvim drugim…” – to nas uči ova upanišada. Slušanje, promišljanje i usredotočenost, koncentracija, tri su koraka do spoznaje. Slušanje se odnosi naVede, koje se moraju poštovati s vjerom i naučiti napamet od učitelja (guru), što će donijeti znanje o nespoznatljivom. Promišljanje (manana) je pokora kojoj poučava Bhrguvalll. Tim se procesom utjelovljenje božanskog Apsoluta (brahmatmasvarupa) može učvrstiti u umu. Usredotočenost pomaže razvoju jednousmjerene pozornosti na tako ustoličeno načelo. Dva dijela valli: brahma i bhrgu – tumače način koji osigurava spoznaju Apsoluta (brahmavidya). Brahmavalli nas poučava, dok Bhrguvalll to potkrepljuje iskustvom. Bhrgu, sin Varane kaže da je brahman hrana, životna energija (prana), osjetila, um (manas), govor (vac) itd. Međutim, on ubrzo spozna da ništa od toga nije brahman i objavljuje da je brahman ono iz čega se sve to rada i po kojemu živi i funkcionira. On isprva vjeruje da je hrana (anna) brahman jer sva bića održava hrana, ali kasnije uviđa da je brahman kudikamo sveobuhvatniji od toga, stoga traži izravnu pouku o Zbilji koja jest brahman. Zatim mu je rečeno daje trapljenje (tapas) brahman jer se putem trapljenja spoznaje istinska zbilja odnosno brahman. Trapljenjem je otkrio da je vijhana (najviša mudrostj brahman jer se u njoj rađaju sva stvorenja i ona ih sve održava na životu.
Tako je objavljeno da je od svih disciplina i predmeta proučavanja, spoznaja Apsoluta (hrahmavidya) najsvetija, uzvišena i ezoterična. Ne obezvređuj hranu (anna) – trebao bi biti zavjet mudroga. Svi su životni omotači također hrana (anna). Fizičko je tijelo poklon hrane. Životnoj energiji (prana) tijelo je vozilo, stoga hranu (anna) ne treba omalovažavati. To bi trebala biti čvrsta odluka. Vode u dodiru s vatrom u trbuhu postaju hrana. U vodi koja pada u obliku kiše sadržana je vatra munje. Dakle, onaj koji je iniciran u štovanje sjaja vode (apojyotis), svjestan je sjaja hrane (anna) i zavjetovao se da će je štovati. Hrana (anna) je učitelj (guru) jer te vodi do spoznaje brahmana. Stoga je ne bi trebalo omalovažavati. Tražitelj se toga mora držati kao zavjeta. Kako se fizičko tijelo stvara preobrazbom hrane, ono ima omotač od hrane (annamayakoša), a životne energije tvore sljedeći omotač -pranamayakošu. Razlučivanje se dobra od zla, ispravnog od neispravnog odvija u omotaču uma (manomayakoša). Kad si zacrta put i ima u vidu neku svrhu, ostvaruje to pomoću omotača mudrosti (vijhanamayakoša). Kad okusi radost postignuća, taj doživljaj potječe iz omotača blaženstva (anandamayakoša). Da bi mogao napredovati u poimanju Apsoluta, poimanju da si Apsolut (brahman) a ne tijelo, prvo oruđe kojim se služiš životna je energija (pranamayakoša). Prana ]e suptilna, odvojena i drukčija od tijela. Pokreće je i natapa zrak (vayu). Ona prožima i obuhvaća cijeli omotač hrane (annamayakoša). Može se reći daje omotač životne energije duša omotača hrane jer ga pokreće od glave do pete. On ne može opstati bez životne energije (prana). To je pokretačka sila, a ima pet varijacija: prana, apana, vyana, udana i samana.
Ako promislite o tome da je životna energija duša omotača hrane, nestat će pomisli da je tijelo sebstvo. Uspet ćete se od gruboga do suptilnoga. Životna je energija poput istopljenog metala u kotlu za taljenje kovina. Uz određeni se napor omotač životne energije može iskusiti.
Životna se energija (prana) pojavljuje u obliku daha. Ona pokreće glavu, vyana pokreće desnu, a udana lijevu stranu, samana pokreće sredinu, a apana donje dijelove tijela. Životna se energija kreće od srca kroz živce lica, nosa itd. i dolazi do glave. Otuda pokreće razne živce prolazeći kroz tijelo i obavljajući različite funkcije pod različitim nazivima. Primjerice, životna se energija koja djeluje oko pupka zove samana. Za mentalni omotač, omotač uma (manomayakoša), Yajurveda je glava, Rg je desno krilo, a Sama lijevo, brahmane su duša, Atharvaveda je rep. Mantre iz Yajurvede puno se koriste pri žrtvenim obredima (yaga); s njima se posvećuje obredna hrana prije nego se baci u žrtvenu vatru. Stoga se ta Veda smatra glavom. Zvuk yajurvedskih mantri (yajus) izaziva povoljne promjene. Iz toga se razloga Vedama pridaje tako velika važnost. Dakle, sve mantre uzrokuju mentalne promjene kojima se pak otkriva sjaj atmana, stoga Vede i tajna njihovih slogova spadaju u znanost o atmanu.
U Vedama su, dakle, sadržane vječne vrijednosti koje će uvijek opstati. Atharvaveda se bavi različitim obredima za oslobađanje od zlih sila i bolesti te se zato opisuje kao rep. Ovako opisan mentalni omotač stapa se s omotačem mudrosti (vijnanamayakoša) i kasnije s omotačem blaženstva (anandamayakoša) da bi tražitelj na koncu i to nadišao te dosegnuo područje čistog bitka (sat).
Upanishadevahini
