Svi koji su zarobljeni u tjelesnoj svjesnosti su izgubljeni u nepoznatoj zemlji. Tu gdje jesmo fizički prisutni u svijetu samo smo u prolazu u kratkom posjetu. Zaboravlja se tko smo i što u zbilji. No, većina ljudi na žalost stvara od sebe mehaničke osobe, privremene goste! I onda se ponašaju posjednički u vezi svega, odnosa, stvari ideja, kao da je samo njihovo. Tu imamo onu dominaciju misli „ja“, i „moje“, a te sve pogodne i tajne materijalne zamke drže ih kroz san iluzije. Kada tijelo nestane, gdje će tada biti neki odnos, obitelj, novac, i stvari? Tjelesna svjesnost je rezultat 5 elemenata. Tijelo je samo posuda, koji nam daje da iz nje možeš blagosiljati sveprisutan Duh. Čovjek ne može promatrati što se stvarno zbiva ako njegovo vjerovanje ili pogled na stvari tome promatranju pridaje neka svojstva; tada je riječ o izbjegavanju da razumijemo ono što jest. Ako mislite o tome da morate biti svjesni, onda to postane stanje iskustva. Želite da doživite nešto. Misliti da ste vi tijelo, je pogodno za vaše svakodnevne poslove, identifikacija sa tijelom, ali kada morate shvatiti sebe, nemojte misliti da ste tijelo.
Tijelo djeluje kroz um. Osoba koja provodi praksu meditacije, odnosno nadilaženja (transcendiranja), ima veću psihičku objektivnost i nezavisnost od uticaja okoline, svoga tijela i uma, ona je znatno mirnija i uravnoteženija od ostalih ljudi koji su poistovjećeni sa zbivanjem bića.
Meditant će razumjeti ove činjenice u potpunosti. To je zato što on zna da on nije samo tijelo.On zna da samo boravljenje u tijelu nije on. On shvaća da je svrha svih situacija da on evoluira. Proživljavajući sva iskustava koje nam nude životne situacije, i primjenjujući naučeno u životu, steći ćemo ogromno razumijevanje. Ovo razumijevanje otvara nekoliko hiljada vrata koja pružaju pogled na nove dimenzije percepcije duha. U stvari, zna da ukupnost svega što postoji nije ništa drugo do čista svijest koja na različite načine titra i djeluje u različitim oblicima. Razlog za nezainteresiranost u ljudskim životima je taj što ljudi ovise o uskom kanalu za njihovu sreću, umjesto da odu do bezgraničnih izvora sve radosti unutar njih samih. Samo buđenje, odmah i bez čekanja omogućava da nam nestane iluzoran san . Zašto odgađati? Zašto gubiti vrijeme na nebrojene zaobilaznice? A kad postanete svjesni te budnosti, prođite kroz proces njenog širenja, osjećajući i uviđajući da ona nije vezana samo za vaš individualni prostor ovdje, već daje to ustvari univerzalna svijest.
Sve što se opaža od univerzuma do svijeta je stvoreno iz ljubavi, zbog toga je neznanje bilo što suditi, u ovom relativnom svijetu, jer i iza zla postoji neka nadređena namjera. Vidjeti
zlo na temelju neuvažavanja principa akcije reakcije znaći da se ne razumije da bilo koje takozvano Zlo ima svrhu. Bijelo crno, svjetlo i mrak, Jin i Jang, dobro i zlo – oni su svi dvije različite strane jednog te istog novčića. Sve je sadržano od jedne iste supstance manifestirano kao jedno. Priroda svijeta je dualnost, razina uma poistovječena sa tijelom.
Učenik je pitao Učitelja:“Učitelju koju svrhu ima zlo u Božjoj kreaciji? Gospod je svakako Bog dobrote i ljubavi. Je li moguće da Bog ne pozna zlo, kao što se neki na to pozivaju i stalno osuđuju svijet kakav je?”
Učitelj:“Bog bi trebao biti veoma glup kada ne bi vidio zlo. On koji vidi pad svakog vrapca, kako ne bi bio svjestan nečeg tako očiglednog.”
Učenik:“Možda On to ne poznaje kao zlo?”
Učitelj:“On je svakako svjestan da ljudi žive u iluziji i da zato pate. ON sam je stvorio iluziju.”
Učenik:“Je li tada Bog stvorio zlo?”
Učitelj:“Zlo je njegova maya ili kozmička iluzija. To je svjesna snaga koja jednom donesena u postojanje traži samo-ovjekovječivanje. Maya je velika obmana. Ona nastoji držati našu svjesnost vezanu za zemaljsko. Jedina Stvarnost – Bog – istovremeno nastoji da nas povuče natrag Sebi, Svojom božanskom ljubavlju.”
Učenik:“Ali tada mora postojati neki razlog za obmansku ulogu u božanskoj shemi stvari.”
Učitelj:“Zlo služi na isti način kao i nitkov u drami. Zlodjela nitkova nam pomažu da probudimo u sebi ljubav za junaka i ispravan put. Slično tome zlo i bolne posljedice zla imaju cilj probuditi u nama ljubav prema dobroti i Bogu.”
Učenik:“Ali Učitelju, ako su dobro i zlo dio kozmičke drame, zar je važno koju ulogu igramo u priči? Bez obzira bili sveci ili prevaranti, naš će dio biti iluzoran i neće zahvatiti našu pravu narav kao oličenje Boga.”
Učitelj se nasmijao:“U pravu si u najkrajnjem smislu. Ali ne zaboravi, ako igraš ulogu nitkova u drami morati ćeš primiti i kaznu u toj drami koja slijedi nitkova! S druge strane, ako igraš ulogu sveca probuditi ćeš se iz tog kozmičkog sna i uživati jedinstvo sa Sanjarom za čitavu vječnost.
“Promisli na trenutak što je Isus mislio kada je rekao: ‘Neka smrt sahrani njihovu smrt’(Matej 8:22.). Mislio je o tome da je većina ljudi mrtva, ali to ne zna! Oni nemaju poriva, niti motiva, niti duhovnog entuzijazma, niti radosti u životu. Kakva je korist živjeti na takav način? Život bi trebao biti neprestana inspiracija. Živjeti mehanički znači biti mrtav iznutra iako tijelo još uvijek diše! Posao, prijatelji, materijalni interesi – sve to samo za sebe ne znači ništa. Te stvari te nikada ne mogu ispuniti istinskom srećom, zato što same za sebe nisu potpune. Ljudska bića su polu-nezavisni beskrajno tanki vibracijski aspekt “kozmičke svijesti” u toku beskonačnog sna ili u toku Beskonačnog Spektra vibracijsko Energetskih Svjesti. Ta bezgranična, beskonačna vječnost je prava priroda uma, svjesnog jastva (Sebstva) koje se nalazi u svima nama.
Poruka učitelja je da svi pokušavaju rečene mudrosti apsorbirati kroz koncepte. Zato što su svi zainteresirani za stanje u kojem imaju iskustva Budite to sto jeste a ne iskustva.
Sve se događa samo u tjelesnoj svjesnosti. Ovaj svijet je toliko savršen da izgleda kao da je sam-manifestiran i da djeluje nezavisno kroz vrlo precizne matematičke zakone, koji uzrokuju mnoge mehaničke procese koji se događaju u prirodi, naizgled bez vodstva više inteligencije. Uobičajeno znanje je zaokupljeno jedino sa tjelesnim odrazom. Personalnosti postoje samo u tjelesnoj svjesnosti. Vi niste tijelo, vi ste svjesnost. Nema otiska personalnosti, to je manifestirana svjesnost koja funkcionira. Ova dinamička, manifestirana svjesnost je uvijek u fluidnom stanju. Niko ne može reći što će se dogoditi. Ova dinamička svjesnost nema nikakav koncept o tome da će joj se nešto dobro ili loše dogoditi; to se samo događa. To nitko ne radi. Poruka “Ja sam” je tu. Tu je i protok uma, ali to nije personalnost, to je svjesnost. Osoba koja stalno o drugima misli kao o personalnostima neće o njima misliti kao o prostom funkcioniranju svjesnosti. Igra svjesnosti se neće spustiti na nivo individualnosti. To je nešto prilično drugačije, to je samo manifestacija.
Tjelesna svjesnost je svijet nema razlike oni su identični.
Sve što se može shvatiti je potpuno različito od onog što Jeste.
