Osobna svjesnost ili um najzanimljiviji je režiser i glumac u igranoj sapunici ljudskih bića. Nema što ne može stvarati, maštati, izigravati u svojoj majstorskoj igri kreiranja iluzorne stvarnosti. Najveća mu je sposobnost mentalno domišljanje u prepiranju s nestvarnim i održavanju svoje moćne kontrole. Rijetko ima onih pojedinaca koji uspiju umu dopustiti da se iživi i iscrpi koliko može, sve dok osoba ne odluči biti nedodirnuta i da ju se to ne tiče, jer je shvatila smisao slobode duha. Sve dok riječi koje upotrebljavamo da bismo razumjeli stvarnost, ne vidimo samo kao riječi, ne možemo ispravno razumjeti ni sebe ni stvarnost.

Osjećaj jednakosti važna je stvar na ovome svijetu. Veliko je čudo kako ljudi polude za sjenama;  vrlo je malo ludo za nevidljivim (suptilnim).

Sloboda ima toliko idejnih pristupa. A da biste uopće stvarno željeli slobodu u svjesnom višem smislu postojanja prvo biste trebali dokučiti da niste slobodni, da ste ovisni, nesvjesni, vezani, a to rijetko tko priznaje, uviđa. Mnogi ljudi su debelo ovisni, ali misle da su slobodni. Da biste razumjeli vezanost, lance s kojima ste vezani prvi su koraci želja i volja i to duhovna volja, osloboditi se. Kako usmjeriti svijest na sve nedostatke koji stoje na putu realizacije. Kako spoznati da zlatni, bakreni i papirnati lančići su uvijek nekakva težina na vratu volje.

Treba pažljivo ispitati sve što je zbrkano, nejasno ili nesavršeno u iskustvu ili u djelovanju što radimo. Nikada se zadovoljiti polovičnim sobom i svojim bićem, već potruditi se potpuno otvoriti jasnim uvidima slobodnim od svih oblika zamućenosti, nedorečenosti i ego poriva. Biti predan, jednostavan i ispravan u svojim stavovima i svim kretanjima. To je ono što treba uspostaviti da bi mogli biti u potpunosti spremni za više razine svijesti u umu i duhu i fizičkom osjećaju sebe. Tek onda će biti moguća pročišćenost ili produhovljenost čitavog bića. Iako postoje hiljade putova i praksi  zna se da vrlo mali broj osoba uspijeva se pomaknuti u svojoj potrazi za sobom.  Ljudi u svojim praksama se oslanjaju na iskustva, pobuđuju čula i vezanosti te ne mogu razumjeti da iskustvo i nešto poput vjerovanja samo po sebi je neistinito jer je subjektivno. O specifičnoj mogućnosti napredovanja, bolje reći ne napredovanja ili pomaka ka jasnom razlučivanju iluzije i postojanju iza iluzije malo se govori iako je vidljivo i dokazivo u uspavanim osobama oko vas.

Kad je osoba svjesna onda je duhovno, a ne mentalno aktivna.

Za to postiči i za stvarni napredak imati za vodstvo istinskog Gurua je izuzetna i posebna pogodnost. U procesu transformacije ili evolucije trostruki su principi koji se istovremeno odvijaju i ti procesi se odnose na materiju, energiju i svijest. Materija i život su pod utjecajem energija koja je glavni djelatnik svih duhovnih pravaca, yoge i tantre. Ta sila, snaga ili energija ima kvalitetu mijenjanja, transformiranja cjelokupne materije i time ju pročišćava. I tek kada je materija (um) stvarno pročišćena, ona tada postaje svijest. Treba razumjeti da transformacija materije u energiju se ne ostvaruje uz pomoć uma. Jedna od najvećih čovjekovih iluzija o sebi je to što vjeruje svom umu i misli da može činiti ono što hoće. Tu je ta nesposobnost uviđanja da danas nedostaje ključni poriv zvan volja, a ona je vrlo slaba i  ljudi ne znaju kako biti svjesni.

Biti na duhovnom putu s guruom, zna se, nije laka stvar. Nije ni ugodno, jer ego to ne podnosi. Guru testira učenike, stavlja ih u najteže situacije i stvara im prepreke. Svi testovi, zapreke i problemi namijenjeni su treningu i proširenju svijesti učenika. Autentični Guru ne želi ništa od učenika, on je sila koja okreće dušu prema osvjetljenju, jer stvara vezu na drugačijoj frekvenciji koja je viša od uma. Njegovi postupci su iz čistog suosjećanja. On prenosi i podučava da se ne može pročistiti um kroz um. Objašnjava u kojem smislu iz kojeg gledišta ne postoji UM i tako nešto kao um, zato što je ono što se misli o umu samo mit.

Ljudi nisu slobodni mislioci, oni su programirani, ispranih i uspavanih mozgova i proizvod su društva. Svi porivi, želje i čulne vezanosti su oblikovani i usađeni od rođenja u svaku osobu. Danas milioni, takozvano duhovno orijentirani pojedinci, bezbrojnim tehnikama, bakti orjentacijama i devocijskim životom vrte se u krugu, bez transformacija. Većina nema snage za utrnućem svoje osobnosti jer zaglavljenost u koncepte “ja i moje” je presnažno, kao i svjesnost dualno fiksirane svijesti u smislu odvojenosti -On, Bog čini-. Kako da oni razumiju da milost (koncept dualnosti) sam sebi daješ. Govore i žive miješane relativne i apsolutne vrijednosti u stavovima -Bog je u meni, sve je Bogu-, a svijest im je poistovječena svijetom relacija i odnosa. Zato se ljudi uglavnom ne mijenjaju u smislu nadilaženje ega ka samospoznaji. Ljudima čak i snažna životna katarza i jak šok, bilo dobar ili loš, ne rađa volju da  bi se pokrenuli iz svoje inertnosti. Možda nekolicina tek kada im se njihova predstava o sebi uzdrma, ili su evolucijski spremni, javlja se mogućnost promjene svijesti. Zato je mali broj ljudi spreman to sebi priznati. Osobe grubih umova  potpuno drugačije doživljavaju stvarnost od čovjeka suptilnog ili pročišćenog uma.

Guru pruža duhovnu ljubav i ostaje netaknut. ON nije osoba, ali  može biti zastupljen u osobi. Onaj koji je razvio vlastitu duhovnu svijest na vrlo visokoj razini može voditi druge i smatra se guruom. Samo onaj tko je fino prilagođen unutarnjem vodiču može nadahnuti buđenje unutarnjeg vodiča u drugom. Ako Guru počne misliti kako je ta moć njegova ili njegova vlastita, onda oni više nisu vodič. Guru je tradicija, tok znanja. Vodi ostvarenju i povratku vaše pojedinačne duše u svoje istinsko Ja, tj. u beskrajni, vječni, apsolutni Duh. Takva osoba koja uspije transcendirati nižu prirodu, više nema poriva za niti protiv bilo kojeg događanja s obzirom da više nema želja, nema reagiranja, osuda jer za nju ne postoji ni privlačnost ni odbojnost pošto je apsolutno nevezana. Kao što rijeke i potoci ulaze u more i tamo postaju jedno. Slično tome, konačne stvari postaju jedno u beskonačnosti. Duhovna aktivnost kod takve osobe je potpuno nezavisna od instinktivne, motorne, čulne, emocionalne i mentalne modifikacije. Postigla je suptilnu diskriminaciju.

Za takvog čovjeka se kaže da je samorealiziran (nema ni njega ni realizacije), on se apsolutno osobno u ništa ne miješa niti ga se više tiče.

Dualizam se gubi u monizmu.  Monizam je jedinstvo. To ostvarenje jedinstva nakon što čovjek shvati “jedinstvo”, više se neće roditi. 

Oni koji su nepokretno fiksirani u dimenziji “jedinstva” umiru samo kad žele umrijeti.

Komentiraj