Da bi aktivni čovjek postao uravnoteženim, on mora njegovati duh samoispitivanja, oduševljenje, svijest o znanju sebstva i odanost Bogu.
Karma ili djelovanje pretvorit će pasivnog čovjeka u aktivnog. Bhakti ili odanost Bogu pretvorit će aktivnog čovjeka u uravnoteženog. Postoji i korak iznad ili s one strane uravnoteženosti, a to je transcendencija, nadilaženje. To je milost.
Moramo razmišljati o nadilaženju – kako transcendirati ili ići s one strane tih triju svojstava. Posljedica je sãdhane ili duhovne discipline – preobrazba. Jedna se stvar može preobraziti u drugu. Pasivnost se putem djelovanja (karma) preobražava u aktivnost. Aktivnost se putem ljubavi prema Bogu (bhakti) preobražava u uravnoteženost. Na kraju, uravnotežena osoba može putem znanja ili svijesti transcendirati sva ova tri svojstva.
Morali biste se uzdignuti nad ta tri svojstva. To je također moguće. Da bi bio stabilan u meditaciji (dhyana), aspirant mora razviti nadzor nad osjetilima (sama) i strastima (dama) te također usvojiti stav djelovanja bez želja za plodovima djelovanja. Tkogod je adept u šest kvalifikacija (nadzor nad osjetilima, strastima itd.) može vrlo lako vidjeti okom uma oblik (swarupa) Boga čim čuje obrazloženje njegove prirode.
Odricanje od želja za plodovima djelovanja je također ključno. Kada se ovo odricanje (vairaga) ukorijeni u umu, um (chitta) postaje čist te postaje moguće povlačenje osjetila (uparathi) od objektivnog svijeta.
Samadhi, transcendentno postižemo tehnikom spokoja. „Meditacija je disciplina kojom se trenira um kako bi on bio spreman za nutarnju analizu i sintezu. Valja naglasiti da meditacija i nadzor nad osjetilima moraju ići zajedno. Osjetila priječe put ka nebeskim vratnicama.
Yogu definiramo kao majstorstvo nad lutanjima uma ili pak njihovom potpunom iskorjenjivanju. Prva je lekcija yoge pokoravanje želja. Majka mora staviti dijete spavati kako bi se mogla baviti važnijim poslovima. Isto tako vi morate um potpuno umiriti prije nego što možete započeti putovati područjima koji su izvan dualiteta (dvojnosti).“
Postoji dva tipa samadhija, onaj u kojem um još djeluje (savikalpa) i onaj u kojem je um prestao djelovati (nirvikalpa). Prvi, trostruka priroda znalca, postupka spoznavanja i spoznatog (thirupti) još će uvijek postojati. Kad uslijedi spoznaja da je znalac Bog (Brahman), odmah se zna i da je postupak spoznavanja i spoznato također Bog. Tada prestaje sva mentalna aktivnost (vikalpa), a to nazivamo nirvikalpa samadhi.
Potpuna svijest ocean je u koji se ulijevaju sve rijeke svih duhovnih disciplina (sadhana). Sedam tokova (yama, niyama, asana, pranayama, prathyahara, dharana i dhyana) ulijeva se u njega. Svaki trag imena i oblika nestaju u tom oceanu. Onaj koji služi i onaj koji biva služen, onaj koji meditira i onaj na koga se meditira – sve takve dvojnosti bivaju rastjerane i razrušene. Čovjek neće iskusiti čak niti samo iskustvo, što će reći, čovjek neće biti svjestan da prolazi kroz ikakvo iskustvo.
Pojedinac sam, bez ičega drugoga, to će biti potpuna svijest. Ako postoji bilo što drugo, to ne može biti potpuna svijest (samadhi). To je nešto poput sna, maštarije, u najboljem slučaju poput prolazne vizije. Bez posjedovanja svjesnih stavova prema sebi nije moguće transcendirati svijest neznanja i ega u svakom trenutku svojeg života. Potpuna svijest (samadhi) ne može vidjeti ništa drugo osim Boga (Brahman).
Buđenje Srca omogućuje nam da volimo sebe, no preuzimanje uloge Promatrača označava pravi početak TRANSCENDENTNOSTI.