Skip to main content

Jednom je jedna žena pitala Budu kako meditirati. Odgovorio je da ostane svjesna svojih ruku u svakom trenutku dok vadi vodu iz bunara, znajući da ako ona tako učini, uskoro će dosegnuti stanje oprezne budnosti i beskrajnog mira, što jest meditacija.
Budistički ućitelji meditacije znaju prirodu uma, njegovu prilagodljivostm. Ako ga upoznamo, sve je moguće. U istini, mi smo već savršeno uvježbani za svijet (samsaru), pod utjecajem smo svih svijet previranja od zavisti, pohlepe do tjeskobe, tužni i očajni i požudni, skloni da se gnjevno razdražimo na sve što nas uzbudi. Skloni smo do te mjere nesvjesnosti da nas negati­vne emocije obuzmu čak da ih niti ne pokušavamo proizvesti.
Sva patnja, strah i uznemirenost potječu iz žudnje pohlepnoga uma.

Poznato je da naši umovi ne mogu ostati utihnuti duže od nekoliko trenutaka ne vezujući se za nemirom; toliko su nespokojni i preopterećeni da  pomislimo kako smo, živeći u modernom svijetu, kao bića programirani na muke jer većina ljudi pati od duševnih poremećaja. Što nam to govori o načinu našeg života? Podijeljeni smo  na  mnogo različitih gledišta. Ne znamo tko zaista jesmo, s kojim svojim stavom se poistovjetiti ili u koje vjerovati. Toliko je proturječnih glasova, zapovijedi i osjećaja koji se nadmeću za kontrolu nad našim unutarnjim životom da se nalazimo razbacani posvuda, u svim smjerovima, ne ostavivši nikoga „ kod kuće.” Nema nikog u nama. Na dubljoj razini, jasno sagledavanje i povjerenje koji se pojavljuju iz  našeg povećanog razumijevanja prirode uma, omogućuje  nam da oslobodimo svu pohlepu iz svog srca, dopuštajući joj da izbavi sama sebe, pomalo nestajući u nadahnuću meditacije.
Cjelokupno upražnjavane meditacije može se u biti podijeliti u više procesa koji  dovede  um k sebi, treba otpustiti sve i opustiti se. Svaka uputa sadrži značenja koja obuhvaćaju više razina.

Vježbanje budnosti uma, dovođenje rastresenog uma „kući”, a time dovođenje različitih gledišta naše biti u žarište, zove se „bivanje u mirnoći”.Ostajući u mirnoći” usavršavamo skladnost sa sobom. Svi razdijeljeni  stavovi nas samih koji su bili suprotstavljeni, sabiru se, rasplinjuju i postaju „usklađeni”. U tom ustaljivanju, započinjemo se više spoznavati, a katkad imati čak i letimične dojmove naše temeljne prirode. Uvježbavanje uvijek-budnog uma čini neopasnim naše negati­vne osobine, nasilnost, neobuzdane osjećaje, koji su mogli sabirati moći tije­kom mnogih životnih vjekova. U svemu je  važno razmotriti misli, i bilo što, što se pojavljuje, s najviše moguće slobodnim i otvorenim prihvaćanjem i velikodušnošću.
Budistički učitelji kažu da mudra velikodušnost ima odsjaj beskraja, koji nam daje ugodan osjećaj. Postupno, počinjete se osjećati dobro u sebi. Iz toga proizlazi olakšanje i beskrajan mir, i tek tada smo i zaista korisni drugima. Tako omogućavamo našoj istinski Dobroj Duši, temeljnoj dobroti i dobrodušnosti koje su naša prava narav, da zablista tada naša prava bit cvjeta.



Meditacija je istinska praksa mira, nenasilja i  skladnog postojanja.

Dovesti svoj um „kući „ znači dovesti um u stanje Trajne Mirnoće vjež­bom udubljivanja u sebe. U svom najdubljem značenju, dovesti um doma znači zaokrenuti svoj um prema unutra i smiriti se u prirodi uma. To je samo po sebi vrhunska meditacija.
Smisao biti  smiren  znači biti otvoren i opustiti um od njegove napetosti. Dublji je smisao, opustiti se u pravoj prirodi svog uma, (stanje Rigpe).  To je kao sasuti punu šaku pijeska na ravnu površinu; svako zrno se smjesti usklađeno na vlastiti način. Opustite u vašoj pravoj prirodi, pustivši da vaše misli i osjećaji prirodno jenjavaju i rasplinjuju se u stanje prirodnosti uma.
Najvažnije je biti prirodan i što je više moguće otvoren. Spavajte spokojno bez okova vašeg naviknutog tjeskobnog sebe, pustite sve žudnje i opustite se u vašoj pravoj prirodnosti. Promišljajte o svom sva­kodnevnom, stanju, mislima-nošenim vrtlozima ka sebi, van sebe, kao o gromadi leda na suncu. Neka vas mir oblikuje i osposobi sabrati svoj rasijani um u duboko pažljiv um Ustrajne Mirnoće, i razbuditi u vama svjesnost i pronicljivost Jasnog Viđenja. Primijetit ćete sve vaše negativne osjećaje razoružane, vašu nasilnost rasplinutu, a vašu smetenost polako iščezavajuću, kao sumaglicu u prostranom i neumrljanom nebu naše savršene prirode.

Mirna tijela, utišani,  nijemi, smirena uma, pustite misli i osjećaje, što god iskrslo, da dođe i prođe, ne prianjajući ni za što.Svrha meditacije je u nama probuditi čistu prirodu uma, i da spoznamo ono što mi zaista jesmo, stopiti nas sa našom nepromjenljivom čistom sviješću, koja čini sadržaj cijelog života i smrti.
Ono što u ovom kontekstu treba razjasniti je smisao o prirodi uma koja nije  isključivo samo u našem umu. U stvari, ona je priroda svega.
Nikada se ne bi moglo kazati da je ost­varenje prirode uma, ostvarenje prirode svih stvari. Mudraci i  mistici kroz povijest su kroz svoja učenja i duhovna ostvarenja to nazvali različitim imenima i dali im različita obličja i tumačenja, ali ono što su svi u osnovi iskusili jest bitnost prirode uma. Kršćani i Židovi to zovu „Bog”; Hindusi to zovu „Jastvo”, „Shiva”, „Brahman” i „Vishnu”; Sufi mistično zovu „Skrivena bit”; a Budisti „Budina priroda”. U srži svih religija je čvrsto uvjerenje da postoji temeljna istina, i da je ovaj život posvećena prilika da ju odvijamo i ostvarimo.

Osnovne vrijednosti sklada sa sobom  donose spajanje razumijevanje  prirode uma, znanje o  svojim različitim, mijenjajućim ćudima i razlučivanje koje se stiče tijekom prakticiranja umijeće kako raditi sa sobom, od tre­nutka do trenutka. Usklađivanjem , učite umijeće primjenjivanja bilo kojeg prikladnoga postupka za bilo koju situaciju ili problem, da preobrazite um.
Ono što treba naglasiti da je svaka metoda samo sredstvo. Prije nego što smo zagospodarili našim umom, moramo smiriti njegovu oko­linu.  U trenutku, um je poput plamena svijeće: nepostojan, nemiran, nepre­kidno mijenjajući, rasplamsan silovitim vjetrovima naših misli i osjećaja. Plamen će gorjeti postojano jedino kada uspijemo smiriti zrak uokolo njega; znači, možemo se početi na čas pojavljivati i utihnuti u prirodi uma tek kada smo odagnali nemir naših misli i osjećaja. Prakticirajući svjesno metodu dosegnut ćete krunu tog čistog stanja potpune prisutnosti, a to jest istinska meditacija.

Meditacija nije ništa drugo nego navika upražnjavanja meditacije. Drugim riječima, „Meditacija nije nastojanje, nego prirodno bivati pretvoren u nju. Dok nasta­vljate primjenjivati metodu, meditacija se polagano ukazuje. Meditacija nije nešto što možete „raditi”, to je nešto što se treba dogoditi spontano, tek kada smo usavršili praksu.

Komentiraj