Skip to main content

Čovjek je postigao određeni napredak na fizičkom i znanstvenom području, ali je na području moralnosti doživio pad. Što je uzrok tom padu? Egoizam, sebičnost, neukost i neznanje – avidyā jedini su uzroci. Sebičnost je ta koja danas djeluje i pokreće svaku misao, riječ i djelo čovjeka. Oni koji teže za radošću oslobođenja, trebali bi tu sebičnost sagorjeti u vatri mudrosti – jñāna. U protivnom, za čovjeka nema budućnosti.

Šteta je  tratiti vrijeme koje je dragocjeno. Vrijeme brzo leti. Život je poput lonca koji je porozan. Neznanje o tome temelj je neukosti. Dobro upotrijebite vrijeme prepoznavanjem onoga što je u ljudskom životu trajno i istinsko. Nadate se mnogim stvarima, a na kraju doživljavate razočarenje. Ljudi propovijedaju  takozvane uzvišene istine, ali se ni jedne ne pridržavaju.

Zgušnjavanjem suptilnog dijela hrane koju jedemo formira se um, on se razvija sa strastima kao što su želja, bijes, vezanost i odbojnost,; budući da je zbir umovanja, intelekta, memorije i egoizma, on zato ima zajednički naziv,”um”; osobine koje ima su mišljenje, razlučivanje, sjećanje, itd.; pošto je objekt svijesti (Sebstva), on je ono-što-vidimo, inertan; iako je inertan, čini se da je svjestan, zbog sjedinjavanja sa sviješću (poput usijane lopte od čelika). Um je ograničen, nije vječan, podijeljen je i promjenljiv kao vosak, zlato, glina, itd.; on je prirode svih elemenata (pojavnog postojanja); njegovo sjedište je lotos srca, isto kao što je sjedište osjetila vida oko.  Um je dodatak individualne duše; misleći o nekom objektu, on se preobražava u jedan modalitet i, zajedno sa znanjem koje je u mozgu, teče kroz pet osjetilnih tokova i biva mozgom, pridružen objektima i tako spoznaje i percipira/doživljava objekte i postiže zadovoljenje. Ta supstancija je um.
Kao što se jedna ista osoba naziva različitim imenima zavisno od funkcija koje obavlja, tako se jedan te isti um naziva različito: um, intelekt, memorija i egoizam zbog različitog modaliteta – a ne zbog neke stvarne razlike. Sam um ima obličje svega, tj., duše, Boga i svijeta; kada putem znanja poprimi obličje Sebstva, prisutno je oslobođenje, koje je prirode Brahmana.

Sa višeg aspekta jasno je da sve misli koje se pojavljuju u srcu imaju kao svoju osnovu egoizam, koji je prvi mentalni oblik “ja”. Spoznaja u obliku “ja sam tijelo”; stoga je uzrok i izvor pojave svih ostalih misli pojava egoizma; zato, ako se uništi samoobmana u obliku egoizma koja je korijen iluzornog drveta samsare, sve ostale misli će u potpunosti nestati kao drvo iščupano iz korijena. Kakve god se misli pojavljivale kao prepreka nečijoj sadhani – ne smije se dopustiti umu da ide za njima, već ga treba primorati da počiva u svom  Sebstvu   koje je Atman; čovjek treba ostati svjedok svega što se dešava, prihvaćajući gledište “neka se i dogodi nešto najčudnije, neka, hajde da vidimo!?” Ovo treba biti njegovo vježbanje. Drugim riječima, čovjek se ne treba poistovjećivati s pojavama; on nikad ne treba da ostavi svoje  Sebstvo. Ovo je prikladno sredstvo za uništenje uma (manonasa) koji zbog svoje prirode gleda na tijelo kao na  Sebstvo, a što je uzrok svih  navedenih prepreka. Taj način svjesnog bivanja koja lako uništava egoizam, zaslužuje da se nazove predanošću (bhakti), meditacijom (dhyana), koncentracijom (yoga), i znanjem (jñana). Kako Bog ostaje priroda Sebstva, sjajeći kao “ja” u srcu, kako nudri  proglašavaju da je sama misao ropstvo, najbolja praksa je ostati nepokretan, nikada Ga ne zaboravljajući (Boga, Sebstvo, Jastvo), nakon što se u njemu, na bilo koji način, rastopi vaš um.

Razumijevanje znači življenje od trenutka do trenutka sa osjetljivim odgovorom na život-

Znanje koje je mudrost potiče čovjeka da u žrtvenoj vatri spali svoj uskogrudni ego i na njegovom mjestu usvoji sveopću ljubav koja predstavlja temelj za nadgradnju koja vodi do duhovne pobjede. Ljubav koja ne poznaje granice pročišćuje i posvećuje um. Misli trebaju biti i usredotočene  na  vaše osjećaje, čuvstva ka svijesti, a djelovanja i aktivnosti koje provodite trebaju biti izraz nesebičnog duha.  Održati i usmjeriti um, srce i ruke na taj način da budu uronjeni u ono što je dobro. Zapamtite, znanje je živo samo onda kad je to vaše neposredno, direktno iskustvo  Znanje (vidya) treba na sebe preuzeti taj zadatak profinjenja. Da se ostvari  Sebstvo, potrebno je imati čvrst karakter. To znači da se moraju iskorijeniti sve negativne sklonosti.  Onaj tko pokori vlastiti egoizam, pokorio je sebične želje, uništio životinjske osjećaje i porive i odrekao se prirođene sklonosti da tijelo smatra sebstvom. On je jamačno na putu ispravnosti i zna da je cilj ispravnoga djelovanja uranjanje vala u more, stapanje sebstva s vrhovnim Sebstvom.

Sve što opažamo kao vanjsko, samo je naš način da održavamo identifikaciju sa egom. A to daje lažno vjerovanje u neki buduću sigurnost. Ako smo u sukobu sa svijetom kakvim ga opažamo, jer smatramo da je nešto neprijateljsko, to je projekcija naše unutrašnjosti. Tu vidimo koliko je važno shvatiti da misli imaju posljedice na onoga koji misli, i da je naš bijes ili zavist u našem umu, a ne van toga uma, i zbog toga ne možemo svijet opažati onakvim kakav jeste. Stvarnost nam je dala realan svijet, ali mi iz svog rascijepljenog uma stvaramo naš lažni svijet, u kojem je smrt simbol straha. Svi oni, koji vide stvarnost, ne mogu vidjeti smrt, jer smrt nije od istinitog svijeta, u kojem se sve odražava kao vječno.

Svijet koji opažamo je svijet odvojenosti, u kojem nemamo kontrolu, jer to nije svijet postojanosti-jedinstva, već želja, i zato je u kaosu, to je projekcija uma, koji je mehanizam, i takav je netrajan-neistinit. Ego nije u stanju  voljeti, zato sve dijeli, iskrivljuje i umanjuje sposobnost prepoznavanja ljubavi i ujedno preći mogućnost za rast svjesnosti ka Istini.
Tako vidimo da ono što je shvaćeno u Istini jedne postojane vrijednosti, možemo prepoznati samo po svojim rezultatima, bilo u življenju, bilo u svjesnosti. Primijenimo li stečene vrijednosti na sve situacije, imat ćemo spoznaju realnog svijeta. Ne možemo vidjeti ono što je nevidljivo, ali vidjevši njegove posljedice, znat ćemo da je tu, da postoji, odnosno, opažamo ono (Jedno) što i koji je sve, prepoznajemo njegovo djelovanje kao sve-djelovanje.

Kako um stvara ego? Kada svaka misao u potpunosti apsorbira vašu pažnju, to znači da ste se poistovjetili sa glasom u svojoj glavi. Misao tada postaje uložena u osjećaj sebstva. To je ego, Umom stvoreno „ja“. To mentalno konstruirano „ja“ osjeća se nepotpuno i nesigurno. Zato su potrebe, strahovi,  nadmoć njegove dominantne emocije i pokretačke sile. Gotovo svaki ego sadrži najmanje jedan element onoga što bi se moglo nazvati „identitet žrtve“. Neke osobe imaju tako snažnu sliku o sebi kao o žrtvi, da ona postaje sama srž njihovog ega.

Kada shvatite da u vašoj glavi postoji glas koji se pretvara da ste vi i nikada ne prestaje pričati, počinjete se budite iz nesvjesnog poistovjećivanja sa svojim tokom misli. Kada budete primijetili taj glas, shvatit ćete da vi niste on – mislilac – nego onaj tko je svjestan njega.

Da ste vi Svijest ta spoznaja koja je iza  glasa jeste sloboda.  Ego „ja“ je uvijek zauzeto traženjem. Ono traži više ovoga ili onoga da bi ga dodalo sebi, da bi učinilo da se osjeća potpunije. To objašnjava kompulzivnu preokupaciju ega budućnošću. Kad god uhvatite sebe da „živite za sljedeći  trenutak“, već ste zakoračili izvan obrasca egoističnog uma, i istovremeno dolazi potencijal da izaberete svoju punu pažnju posvetiti sadašnjem trenutku.

I kada Isus kaže: „Porekni sebe“, zapravo misli: Negiraj (i time poništi) iluziju o sebi. Kad bih ja – ego – bio zapravo ono što ste vi, bilo bi apsurdno „poreći“ ga. Ono što preostaje jeste svjetlost svijesti u kojoj opažanja, doživljaji, misli i osjećanja dolaze i prolaze. To predstavlja dublje Postojanje, istinsko „ja“. Kada sebe prepoznate kao takvog, što god da se dogodi u vašem životu nema više apsolutni nego samo relativni značaj. Poštujete to, ali ono gubi svoju apsolutnu ozbiljnost, težinu.

Ono što se treba svjesnim radom postići je spoznaja i uviđanje da vi niste taj ego. Jer ego u zbilji ne postoji,  on  je  opsjena  koju možete prepustiti samu sebi.
Shvatiti ono Ja koje stoji iza ”mene” i ”mojeg” znači izgubiti ograničeni ego u neograničenom Sebstvu.


Ostali članci u kategoriji: “Studijski kružoci”

[showposts category=”133″ num=”99″]

Komentiraj