Riječ Upanišad znači, etimološki označava mudrost koja, kad ju učimo od (UPA) kompetentnog učitelja, potpuno (NI) oslobađa i uništava (SAD) učeničku privrženost relativnom svijetu, te ga tako osposobljava da postigne Vrhunsku Slobodu i Blaženstvo. Ona poučava Znanje o Brahmanu i stoga se zove Brahmavidya.

Znanjem što ga sadrže ti tekstovi možemo ovladati samo zahvaljujući razboritom razlučivanju (viveka). Upanišade zaslužuju da ih na taj način usvojimo. Upanišade, uz jednu ili dvije iznimke tvore, završna poglavlja Aranyaka. Stoga su poznate pod nazivom Vedanta, završna poglavlja (anta) Veda. Različite obitelji rišija, specijalizirani za različite dijelove Veda i za određena poglavlja, štoviše, različito su tumačila ova učenja a slijedile su ih različite škole. Učenja su se prenosila usmeno s oca na sina ili s učitelja na učenika. Nestankom obitelji, njihovih čuvara, nestali su također i mnogi dijelovi Veda i Upanišada zajedno s različitim tumačenjima. Mudraci koji su uobličili upanišade načinili su mnogobrojna predavanja.

Porijeklo stihova poput vedskih skriven je u prošlosti. Od 1180 izvornih upanišada preostalo je svega 108. Ovih je 108 razvrstao Vyãsa oko 3000. godine prije Krista i doznačio Vedama. Veliki izlagatelj filozofije nedvojnosti Sankaracharya (788-820) napisao je komentare o deset upanišada koji su podarili ove zbirke posebnim statusom. Između 108 preživjelih njih deset (Isa, Kena, Katha, Prasna, Mundaka, Mandukya, Thaithiriya, Aithareya, Chandogya i Brhiadaranyaka) danas su poznate svima Upanišade tvore osnovu Vedante iako su samu filozofiju razvili kasnije mislioci poput Vyase, Guadapade, Śankare, Ramanuje i Madhve.
Uglavnom postoje tri škole Vedante: Advaita ili nedualistička, Viśištadvaita ili ograničeno/nepotpuno nedualistička te Dvaita ili dualistička a glavni zagovarači dotičnih škola bili su: Śankara, Ramanuja i Madhva. Śankara je napisao komentare za glavne Upanišade iako se ponekad sumnja u to je li komentar na Śvetaśvatara Upanišadu njegov ili nije. Iako sâm Ramanuja nije napisao niti jedan komentar za Upanišade, neki njegovi učenici i sljedbenici to su učinili. Madhva je napisao komentare za neke glavne Upanišade.

Mudrost sadržanu u Upanišadama također zovemo Atmavidya, Znanje o Atmanu Upanišadski put je pročišćen put. Posredstvom njih, Istina postaje jasnom. Ali treba imati na umu sljedeće: sve dok istina nije posredovana onim tko o njoj posjeduje jasnu spoznaju, ona neće ništa značiti; takvu Istinu ne mogu pružiti knjige. Onaj što poznaje tajnu ove riječi dobiva ono što želi«. Dakle, Istina je neopisiva i neizreciva, trebate ju sami uvidjeti(spoznati).

Najsvetija znanja ili najuzvišenije istine nikada se ne mogu sasvim savršeno izraziti ni na koji način baš kao što se ni Tišina ne može izraziti bukom riječi. Bog ili Apsolutna Istina ne može biti zatvoren ni u jednu knjigu, a (čak i) kad bi takva knjiga mogla biti napisana – nitko je ne bi mogao razumjeti. Bog ne može biti zarobljen u kaveze naših mentalnih koncepta (obrazaca) niti biti sputan ičijim idejama o Njemu. Proces spoznaje Boga ovisi krajnje o Njegovoj milosti (samospoznaji). Bog je svjesno biće i zadovoljiti Ga možemo u skladu sa Njegovim, a ne našim željama i proizvoljnim idejama. Boga ne spoznajem ja po samom sebi (jer se već nalazim u neznanju, uronjen duboko u materijalnu energiju), već po Njemu, po procesu koji mi (nam) On otkriva i daje. Onaj tko poznaje Boga ponizno se poziva na standardan proces objavljen u svetim spisima, te na realizacije svojih duhovnih prethodnika i uzora, onih koji su već kročili duhovnom stazom i stigli do njenog kraja.

Od svetih spisa kao i od tih svetih osoba mi doznajemo do u detalja kako izgleda taj duhovan put, te koje su sve prepreke i moguće stranputice koje nam mogu naše duhovno napredovanje otezati, ako ne cak i zaustaviti.

Upanišade sadrže filozofske rasprave između učitelja i učenika, te predstavljaju osnovu učenja yoge i filozofije poznate pod nazivom Vedanta. Iz Veda i Upanišada razvilo se šest filozofskih sustava, od kojih su tri izravno povezane sa yogom: vedanta šastra, sankhja šastra i yoga šastra. Velika umjetnost dosezanja mudrosti opisana je u vedskim spisima. Ljudi, na žalost, a poglavito ovdje na Zapadu, ne shvaćaju te jedinstvene suptilne zakone. Većina nas odbacuje zakon karme i reinkarnacije. Shvatljivo je da su predrasude, dogmatizam, skepticizam i otvoreno suprotstavljanje, neizbježne pojave kada je riječ o ovako suptilnoj znanosti. Katha Upanišad (1.2.15-16): »Onaj kojeg tumače Vede, Onaj kojem, da bismo ga dosegli, služimo molitvama i žrtvovanjima, Om je sveto ime tog neopisivog Jednog. Ono je najsvetije od svih riječi.

Vede napominju da se osoba mora pridržavati striktnog moralnog standarda, i provoditi strogosti i pokore kako bi mogla shvatiti poruke Vede. Ali u učenjaci smatraju da su sve te prakse nepotrebne (tek tako pročišćena svjesnost, odvojena od opijajućeg stanja materijalne zbunjenosti i poistovjećivanja može spoznati istu poruku duhovne objave; pukim svjetovnim akademskim obrazovanjem to nije moguće. Ova je poanta vidljiva i kod većine svetaca mudraca pa i kod Isusa, Bude i kod Krišne: niti jedan od njih ne navodi knjiško obrazovanje kao potrebnu stavku u nečijem duhovnom razvoju).

Tako kad postavimo pitanje: “Koji je najbolji način da se proučavaju Vede?”, trebamo li dati kredit svjetovnim učenjacima ili razmotriti prijedlog samih Veda? Prije nego što damo konačan odgovor na to pitanje trebamo još sagledati od čega se sve sastoji empirijski učenjački pristup Vedama.

Općenito se učenjaci slažu da je smisao vedske misli dostizanje istine, “čije prepoznavanje dovodi do oslobođenja”
“Svaki indijski sistem teži ka istini, ne kao , znanju zbog samog sebe, već kako bi se naučila istina koja će učiniti sve ljude slobodnim” .
Ćandogya Upanišada opisuje Indru, kralja bogova i Viroćanu, kralja demona kako pristupaju učitelju Prajapatiju radi Znanja o Brahmanu. Prajapati je od njih tražio da žive s njim 32 godine kao brahmaćarini, prakticirajući suzdržljivost, istinoljubivost i druge duhovne mjere. Nakon isteka ovog perioda dao im je uputstva koja su oni shvatili kao identificiranje Duše s tijelom. Kralj demona, na račun svog prirodno plitkog intelekta bio je zadovoljan i otišao. Ali Indra, rođen sa čišćim umom, tražio je više znanje. Prajapati je rekao Indri da ostane s njim daljnje 32 godine kao brahmaćari. Čak i tada Indra nije bio u stanju pojmiti istinu koja se tiče (engl. regarding) Brahmana; tada mu je rečeno da provede i treći period od 32 godine na isti način. Prema Upanišadama, trebao je živjeti 105 godina veoma ozbiljnim/strogim životom, da bi tek onda shvatio tajne Brahmana. Garga Upanišada nas savjetuje: “Škrtac je onaj tko ne riješi probleme života kao čovjek, te napušta ovaj svijet poput mačke ili psa, ne razumijevaju i znanost o samospoznaji.”

Kao svoj osnovni cilj, Vede nam daju znanje o samospoznaji/duhovnoj spoznaji, te time i oslobođenje od patnje koja proistječe od naše zaboravnosti na naš izvorno duhovni identitet i vječni duhovni odnos sa Bogom.

Komentiraj