Parvati: Vodim u duhovnoj grupi sat obrazovanja i pokušavam uskladiti razgovore i sadržaj koji obrađujemo. Radimo po principu Educare i nastojim težiti objediniti jedinstvo u proradbi zadanog . Priznajem jako teško de događaju skladni harmonični satsanzi.
Girija: Jedna od stvari koje nema u priručnicima za vođenje edukativnih kružoka je osnovni sadržaj kao u školama, da bi se satsang (duhovno druženje) kvalitetno održao. Potrebno je početi od a,b,c,d itd. Prvo bi trebalo naučiti jasno značenje i smisao nekih rijeći koje se koriste u svakom duhovnom radu i takvom druženju, gdje se proširuju uvidi u neku univerzalnu pa i ljudsku vrijednost.. Jer dokle god se ne razumije terminologija riječi poput bog, duh, svijest, brahma, prakrti, puruša atma, advaita, prana, univerzalno, relativno, itd, dolazi do brkanja svih vrijednosti. Ne možeš miješati relativne vrijednosti u apsolutnom gledištu. A upravo se to događa.
Parvati: Slažem se upravo to fali, naučiti smisao ne samo riječi već i duhovne vrijednosti , jer svako drugačije tumači i teško usvaja različitost. Sve ostaje na ponavljanjem riječi bez. Ispada da je znanje na površini i ne dotiče dublji smisao. Često se sukobljavaju gledišta u smislu da se ne razumiju suprotnosti , pa se brane svoja.
Girija: Krajnje znanje ne postoji samo na razini intelekta, već na razini neizmjerljivog . Ljudi i dalje razmišljaju u terminima suprotnosti i sukoba: oni misle da je mrak protiv svjetla. Kako odsustvo može biti protiv bilo čega, ako je odsutno? Tako je, u stvari, istinski mrak tvoje neznanje ili zaboravnost. Zbog toga je važno usvojiti smisao zadanih činjenica koje opisuju zadane vrijednosti.
Parvati: Mislim da sva poučavanja treba usmjeriti ka krajnjoj svrsi, oslobođenju ili ostvarenju nas samih, i u tom pravcu koristiti sadržaje koje poručuju i uče o tim vrijednostima, kako ih usvojiti, biti.
Girija: I sama znaš da je važno složiti program koji je prilagođen da svi razumije bar ono ključno o čemu se prorađuje uvid. Nisu svi sposobni podjednako usvajati zadane vrijednosti. Ono sto treba održavati na satsangu je kontrola uma, jer to i je važna svrha za daljnji napredak. A prema zrelosti uma usvajaju se i duhovni uvidi. Također je važna predanost, koja je sredstvo za rast duha, donosi i sposobnost razmišljanja o svom vlastitom Sebstvu.
Parvati: Trudim se i sebi samoj dublje objasniti i usvojiti duhovne vrijednosti i nastojim da se istine naglase u svakom materijalu koji prorađujemo i da kroz ponavljanje ugradimo naučeno, ono što se razumjelo kao trajna vrijednost. O čemu to ovisi? Jer nema baš pomaka.
Girija: Istina je nešto što zahtijeva izuzetno bistar um, um koji nema nikakvih problema, ni tjelesnih ni duševnih, um koji ne zna za sukobe. Čak i sjećanje na sukobe mora prestati. Noseći breme sjećanja, ne možemo pronaći istinu. To je nemoguće. Istina može doprijeti samo do uma koji je začudno slobodan od svega što je načinio čovjek.
Parvati: Iako se dobro pripremim za svako izlaganje i vođenje teme. Često pomislim možda se dobro ne izražavam ili ne znam objasniti. Ali uvidjela sam da razumijevanje ne ovisi o meni jer tema je obično bogata učenjem sveca mudraca i našeg učitelja Svijeta.
Girija: Moramo dobro razumjeti da riječ nikada nije isto što i stvar, da objašnjenje nikada nije stvarnost. A do razumijevanja dolazi kada je duh spokojan, i to ne samo na intelektualnoj razini. Zato se savjetuje na početku u tihom sjedenju umiriti um. Ono što blokira razumijevanje je uvijek nemiran um. Netko nešto ozbiljno objašnjava, o nekoj vrlini ili pojmu kako on to vidi. A ako vam duh, luta naokolo, ili prosuđuje ne može se tada razumjeti ono o čemu se izlaže. Ako grupa doista hoće saslušati ono što im se govori, duh im mora biti spokojan.
(Pitanje 17/5/2007)
