Skip to main content

Vedantom se naziva suština vedske spoznaje, a koja obuhvaća Upanišade, Brahma-sutre, Bhagavadgitu i komentare koji osvjetljuju ove tekstove. Dva vedska vjerodostojna procesa obožavanja Boga, su slušanje o Njemu (kao i porukama vezanim za Njega- npr. Satsang, (propovijedanje o Bogu) kojima je za cilj rasvijetliti atmički princip, i pjevanje. Nadalje, tu su još meditacija, tj. na Njega.

Vedanta je temelj indijske duhovne kulture. Ona je hinduskom društvu pomagala da preživi u posljednjih 7 tisuća godina. To je filozofija svih važnih religijskih sekti i grupa. U svojim različitim fazama Vedanta predstavlja progresivnu ljudsku misao počevši od dualizma, prolazeći kroz nepotpun nedualizam da bi završila u apsolutnom nedualizmu, doktrini o potpunoj istovjetnosti subjekta i objekta iznad kojeg ljudski razum, mišljenje i iskustvo ne mogu ići. Zaključci nedualističke filozofije sažeti su u 4 ključne teze, čija važnost se osjeća danas isto tako snažno kao i onda kad su po prvi puta otkrivene indoarijskim vidovnjacima, koji su živjeli na obalama rijeke Ind i Ganges. To su naime: Božanstvo Duše, jedinstvo postojanja, Jednota Vrhovnog Boga i harmonija religija.

Nedualistička Vedanta nas uči da je istinsko Sebstvo čovjeka Sebstvo svih živih bića. Stoga i ljubav prema sebi samom nalazi svoj izraz i ispunjenje u ljubavi za sva živa bića. Zlatno pravilo kršćanstva možemo racionalno razumjeti i cijeniti samo ako shvatimo da povređujući ostale; povređujemo sami sebe i suprotno tome, usrećujući druge, usrećujemo i sami sebe. Bez svjesnosti o jedinstvu postojanja, etika postaje samo sredstvo usklađivanja konfliktnih interesa; a kad se dogodi da ti interesi budu ugroženi, etički kôdovi se slamaju. Bez spiritualne sankcije, pravda je u interesu jakih.

Prvi stih Vedanata-sutre je “athato brahma-jijnasa” i istovremena je i objava i poziv svakome: “Sada, stoga, raspitujmo se o Apsolutnoj Istini.”. Od pustoga pamćenja Veda nema koristi, već treba razumjeti i usvojiti vedantu.. Pravo se znanje ne može postići tako dugo dok dobro ne ovladamo Vedantom.

Adi Shankara

Same upanišade čine vedantu Riječ «Upanishad» označava mudrost koju učimo od (upa) kompetentnog učitelja i koja potpuno (ni) oslobađa i uništava (sad) učeničku privrženost relativnom svijetu, te ga tako osposobljava da postigne Slobodu i Blaženstvo. Upanishada poučava Znanje o Brahmanu (Bogu), stoga se zove i Brahmajnana. Upanishade tvore osnovu Vedante iako su samu filozofiju razvili kasnije mislioci poput Vyase, Sankare, Ramanuje itd. U tim dragocjenim spisima, bezoblično vječno znanje uobličeno je u kalupe sankrtskih riječi.

Sve indijske vjerske sljedbe – dualisti, monisti, saivite, vaisnavite, ganapatye i druge prihvaćaju Upanišade Vede, odnosno autoritet vedante. Upanišade stavljaju naglasak na filozofske aspekte Bogospoznaje. Upanišade tumače: »On je, Bog, prožeo kozmos i on je sav njegov«.
Vedski tekstovi nam se daju kako materijalno (jer se, kao uvjetovane duše, ipak nalazimo u ovom materijalnom svijetu) tako i duhovno znanje. Sufiks anta zna i: “kraj”, tako da u Vedanti nalazimo sukus svog filozofskog znanja izloženog u sveukupnim Vedama.

Vede predlažu da smisao ljudskog života nije u traženju prolazne i kratkotrajne materijalne sreće, već u težnji za dostizanjem vječne sreće.

Za ljude koji slijede Vede, život zna i mogućnost dostizanja pobjede nad smrću. U vedskom razumijevanju osoba negira život kada se i čim se poistovjećuje iluzorno materijalno tijelo sa svojim sebstvom (Sebstvom), te smatra da je ovaj privremeni materijalni svijet sve u svemu. Takva osoba propušta priliku koju joj podaruje ovaj rijedak ljudski oblik života, mogućnost da se raspituje o Sve-Istini. Od iznimne je važnosti približiti vedski nauk o dostizanju istinskog nektara, one ekstaze i ispunjenosti za kojim svi mi tragamo, ali nažalost na pogrešnom mjestu i na pogrešan način Vedanta uključuje Upanišade, Brahma-sutre, Bhagavadgitu i komentare koji osvjetljavaju ove tekstove.

Rta – istina u srcu

Koncept “ rta” nastaje u ranim Vedskim tekstovima. Riječ je blisko povezana s engleskim riječima pravo ili istinitost i obred (običaj). Rta predstavlja kozmički poredak, ali i istinu unutar pojedinca. Zamisao možda predstavlja prepoznavanje drevnih Vedskih mislilaca da se pravednost unutar pojedinca odražava kroz organiziranost svijeta. Skloni smo prepoznati oko nas ono što osjećamo unutar sebe. Ako smo sretni vidimo radost u svijetu. Vedski znalci uvidjeli su povezanost društvenog sklada s izvođenjem svetih obreda. Vjerovali su da sveti obredi potvrđuju smrtničku istinu i božanski poredak.
Rta je vremenom evoluirala od prepoznavanja unutrašnje istine do opsežne filozofije ispravnog djelovanja u primjeni. Istina se prvotno pojavljuje kao osjet u srcu, kao glas savjesti. Kasnije prerasta u izraz istinite riječi, osnovu za duhovni obred. Konačno se odražava u djelu kao sãdhani, duhovnoj dužnosti osobe. Istina o zamislima nastalim u vama kada je utisnuta u vaša srca zove se rta (rita). Izgovor zamisli utisnute u vaše srce putem usta zove se istina.

Primjena izgovorenih riječi u praksi se zove dharma. Koliki je značaj i prodornost osjećaja ispravnosti u ljudima? Čak i mala djeca prigovaraju kad je nešto neistinito ili nepravedno. Istina sažima bitne elemente svih filozofija i religija. Bez istine nema temelja niti jednom moralnom sustavu.
Vedski tekstovi slijede trag istine rte do božanske volje koja se prvenstveno objavila u srcu čovjekovu. Božanska se volja nadalje objavljuje u govoru koja je osnova za žrtvovanje. Kad se primjeni u djelo, rta postaje ispravno djelovanje – dharma – i provedba obreda. Izraz zvuka ili sabha koji dolazi iz vašeg srca zove rta. Nadalje izražavanje rta putem riječi zove se istina.

Stoga rta znači sathyasankalpa (istinska volja) u samom srcu. Istina je izraz te misli kroz riječ. Ugradnja isitne u djelo je dharma. Rta se izražava u našoj savjesti. Zahtijeva dosljednost u našim riječima, mislima i djelima. Moramo govoriti kako vjerujemo i djelovati kako govorimo.
Rtu obilježava čistoća misli i širina vizije. Izraz nagovješćuje kasnije nastajanje filozofije ãtme – unutrašnje stvarnosti pojedinca. Oba izraza razlažu o biti unutrašnje prirode. Oba u osnovi sadrže božanskost u srcu osobe i jedinstvo osobe i kozmosa ili jednotu.

U Vedskom su se govoru rta i satya koristili kao sinonimi. Ipak razlika postoji. Satya znači provoditi riječi u djelo i riječima točno razložiti učinjeno. Rta ima šire značenje čistoće, sklada i jednistva trikarana – misli, riječi i djela. Možemo reći da se satya više odnosi na vanjski svijet dok se rta odnosi na unutarnji svijet uma i njegovih promjena.

 

Komentiraj