“Znanje o mnoštvu bez znanja o Jednoti, jest neznanje, dok je poznavanje Jednote znanje.” – Ramakrišna –
Tri kriterija za opažanje Istine utvrdili su Mudraci /rši/ vidioci Vedante . To su: sveti spisi (Śruti), razlučivanje /zaključivanje (yukti) i osobno iskustvo (anubhava). Svaki od ovih kriterija pojedinačno može osposobiti čovjeka da realizira djelomičnu istinu, ali kad svo troje ukazuje na isti zaključak, aspirant može biti siguran da je realizirao cijelu Istinu.
Značenja svetih spisa, koji sadrže zabilježena iskustva znalaca Istine iz prošlosti, treba objasniti ostvaren, kompetentan učitelj. Da bi se umovanje oslobodilo zamki racionalizacije, propisane su rigorozne mentalne discipline tako da aspirant bude utemeljen u nevezanosti, ne samo za vanjski svijet već i za vlastite omiljene ideje i ekskluzivne privrženosti. Aspirant mora biti u stanju objektivno sagledati vlastito razmišljanje te ga podvrgnuti detaljnoj analizi. O konačnim vrijednostima odlučuje standard vječnosti a ne vrijeme/prolaznost. I na kraju, aspirant osobno mora iskusiti zaključke svetih spisa a sve to zajedno treba biti potkrijepljeno razlučivanjem/zaključivanjem. Konačna Istina, osnova univerzuma, očita je sama po sebi (dokazuje samu sebe), nije kontradiktorna, oslobođena je straha i razdora. Vidjelac opaža/vidi Istinu u svemu i svugdje te se tako potpuno oslobađa straha, tuge i očekivanja koji karakteriziraju lažnost/neistinu u relativnom svijetu.
Duh sinteze općenito prožima filozofiju Vedante. Istraživanje/traganje je uvijek usmjereno ka otkrivanju Prvog Principa, putem kojeg možemo spoznati i objasniti mnogostrukost univerzuma. Mudrac naglašava da aspirant u potrazi za znanjem treba najprije realizirati Konačnu Stvarnost putem samokontrole i meditacije; tek tada može znati prirodu svijeta.
Tako dugo dok netko gaji i najmanju nadu o savršenstvu u relativnom svijetu, on još nije spreman za najviše učenje Vedante, naime za Znanje o Vrhunskom Brahmanu. U Upanišadama se tvrdi da se učenik treba odreći svake želje za zemaljskom srećom putem bogatstva ili potomstva i za nebeskom također.
Knjige mogu pružiti informaciju, ali ne i inspiraciju. Religija ili bolje riječi duhovnost koja se ne prenosi već samo propovijeda, degenerira u mehaničku propovijed. Premda je Atman Stvarnost i Svjesnost, i vječno sveprisutan, ipak Ga opažamo samo okom Mudrosti. Međutim, onaj čija je vizija zamračena neznanjem, ne vidi sjajećeg Atmana, kao što slijepac ne vidi blistavilo Sunca. “Za tebe smrt ne postoji. Postoji način kako da se prijeđe ocean naizgled beskonačnog broja rođenja i smrti u ovom prolaznom svijetu. Pokazuju nam ti taj put kojim su mudraci koračali prije tebe.” “Samo zbog neznanja Ti, Vrhunsko Sebstvo, smatraš da si u okovima ne-Sebstva, zato ono sâmo prolazi kroz niz rođenja i smrti. Vatra znanja upaljena razlikovanjem/razlučivanjem između Sebstva i ne-Sebstva, proždire neznanje zajedno s njegovim posljedicama,” kaže, Śankara
Drevna duhovna mudrost Indije, prenošena je do današnjih dana neprekinutim slijedom učitelja. Naravno, od učitelja se očekuje visok stupanj savršenstva. Tri svijeta (budnost, sanjanje i spavanje) nisu drugo do izraz djelatnosti duha: ovaj se izraz ne moze smatrati ni zbiljskim ni nezbiljskim. Kada duh ogranicen opazanjem mnogolikosti “gleda”, on vidi mnogolikost. Sam duh postaje ukljucen u ovu svjetovnu pojavnost podrzavanjem bezbrojnih zamisli kao “ja sam slab, nesretan, glup ltd.” Kada covjek spozna da je sve ovo tek prividna kreacija duha, a on sam neuključen i svjedok stvaranja privida – tada se u njegovoj svijesti pojavljuje mir vrhunskog.
Duh je sličan ogromnom oceanu s bezbrojnim mnostvom stvorenja u sebi, na cijoj se povrsini dižu i spustaju valici i valovi razlicitih velicina. Mali val misli da je mali, veliki misli da je velik. Onaj koga je slomio vjetar, misli da je uništen. Jedan misli da je hladan, drugi misli da je topao. No svi su valovi tek voda oceana. Doista je istina da ne postoje valovi u oceanu, postoji samo ocean. Ipak, isto tako je istinito da valovi postoje.
Isto tako postoji samo apsolutni brahman. Jer je svemoguć, prirodni izraz njegovih beskonacnih sposobnosti je i pojavljivanje beskonačnih mnogolikosti u ovom univerzumu. Međutim, ta mnogolikost nema odvojenog postojanja osim u čovjekovom umu (masti). Doista je sve ovo beskonačan brahman -budi utemeljen u ovoj istini.
