Riječ vegetarijanac (vegeterian), koju su 1842. god. skovali osnivatelji Britanske vegetarijanske udruge, potječe od latinskog korijena vegetus, što znaći “zdrav, svjež, pun života,” a fraza homo vegetus – označuje osobu koja je psihički i fizički vitalna. Originalni značaj ove fraze ukazuje na uravnotežen filozofski i moralni stav o životu, što je mnogo više od samog načina prehrane s voćem i povrčem.
Većinom su vegetarijanci ljudi koji shvaćaju da je jedini način približavanja miroljubivom društvu taj, da prvo razriješimo probleme nasilja u našim srcima. Stoga ne iznenađuje da su tisuće ljudi svih profila zanimanja, na svom putu u potrazi za istinom, odlučile postati vegetarijancima.
A sada pogledajmo prednosti koje nam pruža vegetarijanstvo.
Vegetarijanski način ishrane zastupljen je u svim kulturama i tradicijama, a naročito među sljedbenicima zahtjevnijih spoznajnih redova unutar svih velikih svjetskih religija, gdje su vegetarijanstvo i duhovnost usko povezani. I sam Dalaj Lama je za posjete Zagrebu priznao da se njegovo zalaganje za mir, nenasilje i milosrđe kosi sa jedenjem mesa. Naravno da vegetarijanstvo samo po sebi u duhovnom smislu ništa ne znaći ako nije praćeno i odgovarajućim načinom života, u pogledu djelovanja, misli i osjećaja. Ono je samo jedna od bezbrojnih stepenica ka samospoznaji, a time i spoznaji svijeta.
Vegetarijanstvo nije moda ili trend. Ono postoji najmanje 6000 godina. Četiri milijarde ljudi na zemlji živi pretežno vegetarijanski.
Dokazano je da čovjek koji ne jede, ne samo meso, već niti ostale životinjske produkte, kao maslac, mlijeko, jaja, sir, vrhnje – ipak ne oskudijeva bjelančevinama u svome tijelu. To je objasnio ruski fiziolog prof. dr. Mihail Volski, na taj način što je dokazao hipotezu koja je poljuljala osnove današnje fiziologije. Naime, čovjek i životinja sposobni su izvršiti sintezu bjelančevina iz atmosferskog dušika, dakle, putem disanja. Volski je čak izračunao koliko bjelančevina dobivamo u litri udahnutog zraka.
Postoje stotine bolnica u Europi i Americi koje lijeće bolesnike isključivo sirovom hranom, jer je biljna hrana prevencija i lijek u slučajevima tzv. neizlječivih bolesti kao što su karcinom, reumatske i kardiovaskularne bolesti.
Danas postoji tehnologija kojom možemo stvoriti zrno pšenice u laboratoriju. Svaka kemijska tvar može se umjetno proizvesti i ugraditi u zrno pšenice. No, posadimo li ga, iz njega neče ništa izrasti. Međutim, zrnje pronađeno u grobnicama staro 4000 godina – hoče. U sintetikom zrnju nedostaje jedan vrlo profinjen sastojak: živa sila (kozmička stvaralačka energija) koja se ne može proizvesti u laboratoriju. Taj isti sastojak, također, nedostaje sintetiziranim vitaminima i mineralima, koji čak nisu ni beskorisni, već otrovni.
Poznata je činjenica da se prije 50 godina koristilo 10 puta manje bjelančevina i 30 puta manje šećera (rafiniranih ugljikohidrata), nego što se koristi danas u našoj prosječnoj prehrani.
Za uzgoj 1 kg mesa ili za uzgoj 7 kg pšenice su potrebna ista ekonomska sredstva. Budući da je još uvijek znatni dio čovječanstva pothranjen ili gladuje, odmah postaje očigledno da je prednost i u količini i u kvaliteti, te u novčanoj potrošnji na strani biljne hrane.
Knjiga Amerikanca Petera Singera “Konc-logori za životinje” govori o stradanjima i nezamislivim mukama u svim oblicima: od pripreme za klaonice, za laboratorijske pokuse, za potrebe kozmetičke industrije, industrije krzna itd, a zalaže se za svako moguće oslobođenje životinja.
Još prije nekoliko godina medicinska je znanost neosporno tvrdila, da se vitamin B-12 (kobalamin) nalazi isključivo u mesu, točnije u jetri, i u proizvodima životinjskog podrijetla (jaja, sir mlijeko, maslac), a da ga nema u biljnoj hrani i žitaricama. Danas je znano da se B-12 ipak nalazi i u sjemenju biljaka koje klijaju, u morskim travama, u jabučnom octu, u mlijeku od soje, ekstraktu kvasca…
Nemoguće je nabrojati sve prednosti sirovog voća, ali tri su bitna čimbenika zajednička svim vrstama voća: voćne kiseline općenito izgaraju u tijelu i zbog toga su hranjive, zatim pretvaraju se u karbonate i teže da krv čine alkalnom, sprečavaju nagomilavanje kiselina (otpadni produkt bjelančevina), a time omogućavaju da tijelo pobijedi sve bolesti. Drugi čimbenik prednosti voća je u tome da voćni sokovi rastvaraju čireve, tumore i mineralni talog u krvnim žilama i zglobovima, kamenje u žučnoj vrećici ili bubrezima. Treći je čimbenik što bacili ne žive i ne množe se u voćom soku.
Čovjek je po prirodi biljojed i plodojed i to je anatomski dokazano: PH čimbenik u slini, građa zubiju, probavni trakt (dužina crijeva) itd. Najbliži čovjekovi rođaci – primati, tj “viši majmuni”, su plodojedi.
Meso je lešina čm je ubijeno (zaklano) i bez obzira na kemijska onečišćenja bilja koje životinja pojede (pesticidi, herbicidi, aditivi). Truljenje počinje istog trena, to je progresivno samorazaranje i raspadanje tkiva. Životinje mesožderi jedu sirovo meso tek ubijene žrtve, dok to meso sadrži još minimalnu količinu toksina. Crijeva su im dvaput kraća nego u čovjeka, što znaći da se na mjestu gdje bi hrana mogla snažno toksično djelovati, več izbacuje kao izmet.
Njemački znanstvenik Rudolf Virchow, patolog, otkrio je još prije stotinu godina fenomen pod nazivom “probavna leukositoza”. Kad se čovjek hrani kuhanom hranom, bez obzira kakvom, odmah se javlja fizička reakcija organizma protiv takve hrane, jer se broj bijelih krvnih zrnaca od normalnih 6-7 tisuća ne prostorni milimetar krvi popne za pola sata čak do 30 tisuća (to se javlja i kod svake upale, buduči da su leukociti branitelji organizma od svega što je tuđe ustrojstvu čovjeka). Međutim, ako čovjek prije jela uzima predjelo od sirove hrane (voće ili povrće), ali sirovo, a ne kuhano, probavne leukocitoze NEMA! To je dokaz da je čovjek “programiran” na voće i plodove, povrače, sjemenke, korijenje, a sve, dakako, sirovo. Kasnije su istraživanja pokazala, koliko god to zvučalo paradoksalno, da – što se hrana duže kuha, teže je probavljiva!
Mokraćna kiselina koja nastaje razgradnjom životinjskih bjelančevina, uzročnik je mnogih živčanih, bubrežnih, gihtićnih, reumatskih i drugih bolesti.
Gotovo sva je hrana koja dolazi iz prirode savršena i nemoguće je dobiti tvornički prerađenu hranu koja ne bi bila pogrešna.
Kako bi se poboljšala kakvoća kruha, dodaje se šest umjetnih sastojaka (nasuprot onih 23 prirodnih sastojaka koji se odstranjuju tehnologijom – pretvaranjem crnog pšeničnog zrna u izbijeljeno zrno) i samljeveno u bijelo brašno. Takvo brašno neće jesti niti insekti. To jede samo – čovjek!
Klasična medicina jasno i određeno ukazuje na ispravnost prehrane punovrijednim namirnicama, tj. žitaricama mljevenim s ljuskom (mekinje), oljuštenom a neglaziranom smeđom rižom, mljevenim košticama, klicama i sjemenkama, neoguljenim voćem i povrćem, biljnim uljima itd.
Najnezdravija je Mađarska kuhinja, i pod njenim utjecajem Slavonska. Vjeruje se da svaki treći Slavonac boluje ili će oboljeti od karcinoma.
Hrana koja se zabranjuje u slučaju raka: meso, umaci od mesa, mesni ekstrakti, perad, riba, školjke, mesne i riblje paštete, jaja, sir itd. (sve namirnice životinjskog porijekla). Rak postoji samo u naprednim industrijskim zemljama, gdje je velika potrošnja mesa, dok je u vegetarijanskim zemljama Dalekog istoka ta bolest praktički – nepoznata.
Istraživač A. V. Lysebeth istiće: “Nemoguće je živjeti samo od mesa. Eskimi i Kirgizi koriste mnogo mesa, jer je na sjeveru oskudna vegetacija. Oni jedu sve organe ubijene životinje, a također piju i njezinu krv. Njihova je životna dob 20-26 godina! Biljnu hranu koriste za vrijeme polarnog ljeta, što im ne omogućuje doživjeti višu dobnu granicu, no bez toga – sasvim sigurno ne bi doživjeli niti tu životnu dob.
Dr. Brouchle – kao šef klinike za prirodno lijećenje u Dresdenu izlijećio je 25.000 bolesnika sirovom hranom. Rezultati ispitivanja objavljeni su u njegovoj knjizi: “Handbuch der Naturheil – kunde”. Citiramo: “Uslijed nepotpunog izgaranja životinjskih bjelančevina stvara se mokračna kiselina, koja se prolazeći putem krvi kroz tijelo – taloži ponajviše u zglobovima … radi se o gihtu … kroničnom reumatizmu… Naš ideal nije da izgradimo što više bolnica, utočišta za umobolne i kaznenih zavoda, več stvarati takve uvjete za življenje, da ima što manje bolesti i kriminala… U službenoj medicini postoje zablude koje se temeljito moraju ispraviti. Lijećnici se, naime, znatno više bave liječenjem, nego sprječavanjem bolesti.”
Zablude o vegetarijanstvu Pitanja i odgovori
Vegetarijanstvo je popularnije nego ikad, ali to ne znaći i da je prevladavajući način života… još ne. Poput drugih pojava koje su probudile veliku pažnju javnosti, a široj publici nisu potpuno poznate, i vegetarijanstvo je okruženo različitim mitovima. Upravo kad čovjek pomisli kako je uspio uvjeriti neke bližnje da je vegetarijanstvo zdrav i razuman način prehrane, netko će vam u brk reći kako čete oboljeti ako ne jedete meso.
Ovaj i slični mitovi mogu čovjeka zabaviti ili ga oneraspoložiti. Najbolje je imati spreman odgovor i baratati znanstveno dokazanim činjenicama. Objavljujemo zato popis zabluda o vegetarijanstvu i odgovore što razotkrivaju pravu bit stvari.
U raspravi će često netko reći da vegetarijanci u svojoj hrani ne dobivaju dovoljno bjelančevina
Istina je obrnuta – vegetarijanci dobivaju bjelančevine iz istih izvora odakle i drugi ljudi: žitarice, povrće mahunarke… Ali odbacivanjem mesa, vegetarijanci izbjegavaju nagomilavanje bjelančevina životinjskog porijekla. Te namirnice, osim toga, sadržavaju masti, kolesterol, pesticide i antibiotike, što otežava rad probavnih organa, a osobito jetre i bubrega. Umjesto prijašnjih 15-20 posto kalorija u obliku bjelančevina i 40-50 posto u obliku masti, suvremeni nutricionisti savjetuju da u svakidašnjoj prehrani bude 10-15 posto bjelančevina, a samo 5-10 posto masti.
Drugi ćesti prigovor vegetarijancima glasi: biljne bjelančevine lošije su od životinjskih
Ta zastarjela tvrdnja temelji se na pogrešnoj pretpostavci po kojoj bi ljudske bjelančevine trebale imati isti sastav od osam osnovnih aminokiselina kao i životinjsko meso. Danas je poznato da se otprilike 80 posto bjelančevina koje čovjek uzima potroši u organizmu na gradnju 14 aminokiselina koje nisu osnovne, te se troše za proizvodnju energije ili pohranjuju u obliku masnoće. Naše tijelo ima sposobnost da samo izdoji sve bitne aminokiseline iz biljnih bjelančevina koje su mu potrebne.
Kažu da vegetarijanci nemaju uravnoteženu prehranu
Većina se vegetarijanaca hrani standardno, koristeći četiri skupine hrane: žitarice i mahunarke, lisnato povrće, voće, jaja i mliječne proizvode. Meso ugrožava ravnotežu u tijelu tako što njegovim unošenjem stvara višak masti, kolesterola, pesticida, hormona i antibiotika. Meso, također, sprečava normalnu apsorpciju bitnih hranjivih sastojaka, jer vezuje kalcij iz kostiju i preopterećuje probavni sustav.
Meso je koncentrirani hranjivi paket
Da, meso je koncentrirani izvor željeza i bjelančevina, ali istodobno i koncentrirani izvor masti, kolesterola, pesticida, hormona i ostataka antibiotika. Sjemenke soje i mnoga jela što se dobivaju od soje također su koncentrirani izvor bjelančevina, a lisnato povrće (špinat, blitva) obilan izvor željeza.
I povrće i voće također su zagađeni pesticidima
Na nesreću, tako je. Ali dobro je što vegetarijanci mogu trljanjem i pranjem četkom otkloniti barem dio otrovnih supstancija s površine voća i povrća. A mesojedi meso ne mogu oprati od otrovnih sastojaka nikakvim pranjem. Životinje koje jedu zatrovanu stočnu hranu talože pesticide i koncentriraju ih u svojim masnim naslagama u omjeru 20:1. Vegetarijanci koji piju kravlje mlijeko također povećavaju količinu pesticida u organizmu, ali manje nego mesojedi.
Gradnja ljudskog tijela predviđena je za mesožderstvo
Istina je dijametralno suprotna. malena usta, oblik zubi, pH faktor u slini, veliki želudac, dužina crijeva kod ljudi obznanjuje nedvojbeno kako je posrijedi ustrojstvo predviđeno više za biljožderstvo nego za mesni način prehrane. Struktura našeg tijela sličnija je strukturi tijela velikih čovjekolikih majmuna koji su vegetarijanci, nego strukturi lavova koji se, dobro znamo, isključivo hrane mesom.
Vegetarijanstvo za odrasle – dobro, ali nije za djecu
Djeca trebaju obilate količine bjelančevina, kalcija i drugih hranjivih sastojaka za svoj rast. Trebaju ugljikohidrate za energiju i vitamine da bi to sve skupa regulirali. Meso je bogato bjelančevinama i željezom, ali isto tako sadrži zasićene masti i kolesterol. Meso, također, oduzima kalcij iz kostiju. Djeca mogu dobiti sve potrebne sastojke za svoj rast iz balansirane vegetarijanske prehrane koja sadrži širok spektar žitarica i zrnja, mahunarki, povrća i voća.
Vegetarijanska je kuhinja suviše složena i odnosi mnogo vremena
Svaka promjena načina života donosi razdoblje u kojemu treba više raditi i uložiti više truda, ali pozitivan je ishod vrijedan ulaganja. Uzmimo, na primjer, vježbanje. Prijelaz na vegetarijanstvo možda je težak, ali kad se priučite, onda čovjek vidi kako je sve jednostavno. Osim toga, za pripremanje većine vegetarijanskih jela i obroka nije potrebno toliko kuhanja i pranja posuđa.
Vegetarijanska je prehrana jednolična
Tko god zna nešto o jelima reći će da to nije istina. Vegetarijanska prehrana nije samo povrće s pare i smeđa riža. Postoje tisuće ukusnih vegetarijanskih jela. Od orijentalnih kao što su suši, tofu, šiškab ili kus-kus do pašteta i namaza, složenica i variva, vegetarijanskih sendviča, hamburgera, palačinki, salata… popis je neiscrpan. Stotine je različitih sjemenki i zrnja, povrća i voća.
Vegetarijanstvo je samo prolazna moda
Moda je prolazna, a vegetarijanstvo – zasnovano na zdravstvenim ili etičkim povodima – ovdje je već tisuće godina. Još u doba velikih filozofa, Pitagore (VI. st. pr. Kr.) i Platona (427-347. pr. Kr.) koji su bili vegetarijanci i veliki zagovornici vegetarijanske prehrane, vegetarijanstvo je bilo staro tisuče godina, ono nije uopće bilo nova zamisao.
Ništa na svijetu ne može nadoknaditi okus mesa
Mnogobrojni su proizvodi od soje s okusom i sastavom nalik na meso. Ako je posrijedi samo okus, onda je danas, bez sumnje, mnogo lakše postati vegetarijanac nego prije.
Vegetarijanstvo je istinski važan korak prema boljem društvu, i ljudi koji si uzmu malo vremena da bi razmotrili prednosti vegetarijanstva nači če se u istom društvu s velikanima kao što su Pitagora, Sokrat, Platon, Klement iz Alexandrije, Plutarh, kralj Ašoka, Leonardo da Vinci, Montaigne, Akbar, John Milton, Sir Isaac Newton, Emanuel Swedenbourg, Voltaire, Benjamin Franklin, Jean Jacques Rousseau, Lamartine, Percy Bysshe Shelley, Ralph Waldo Emerson, Henry David Thoreau, Lav Tolstoj, George Bernard Shaw, Rabindranath Tagore, Mahatma Gandhi, Albert Schweitzer, Albert Einstein i Nikola Tesla. Tu su i proslavljeni glazbenici: Paul i Linda Mc Cartney, George Harrison, David Cassidy, Alice Coltrane, Annie Lenox, Chrissie Hynde, Stevie Wonder, model Brook Shields, kao i veliki sportaši – Edward Moses (dugogodišnji svjetski rekorder u trćanju na 400 m s preponama), Robert Di Costella (olimpijski prvak u maratonu) i mnogi drugi.
