Duhovna istina se označava kao vidya – znanje,čija je suprotnost avidya, prihvaćanje pogrješke rođene iz neznanja. Sav duhovni život jeste stvar ulaganja u one vrijednosti i yoge koje će jedan dan doći do zrenja. Kazna za nemar nije bijes Boga, nego bezbrojni životi bijede, bola i frustracija. Nagrada za ustrajne jeste da u potpunosti izbjegnu te stvari i dosegnu jedino istinsko blaženstvo Vrhunske Stvarnosti
Mudraci su razjasnili da riječ Vidya koja se upotrebljava znači (Ya) ono koje (Vid) “prosvjetljuje.” Ovo značenje je naglašeno u izrazima kao Atma Vidya, Brahma Vidya itd.
Često se za visoke škole daju imena poput Vidyagiri odnosno Institut Višeg Obrazovanja (Institute of Higher Learning). To znanje nas čini svjesnim komparativno manje korisnog nižeg znanja koje se odnosi na teorije, zaključke, koncepte, pretpostavke i konstrukcije. Više Učenje požuruje i širi univerzalnu težnju da se zna i postane Istina, Dobrota i Ljepota. Svrha je jasno određena da pruži ljudske vrijednosti da ispravi nepravde koje su počinjene čovječanstvu putem fanatično slijepe težnje za nižim znanjem. Ljudska rasa treba putovati na balansiranoj lađi; ona se kreće previše alarmantno prema slanom grobu; niže znanje se snižava u jamu bez dna. Ono što svi znamo je činjenica da je čovječanstvo u neprestanom ratu između onog što nas može spasiti i onog što nas može odvući u ponor propasti. Kaže se ako čovjek postane preokupiran objektima čula um je preopterećen što dovodi do iluzije i patnje.
U kraljevstvu čula i materijalnog ljudi su ljubomorno ponosni na svoje posjede i isključivost prava. Nažalost,postoje inatljivi ljudi koji unose oholost stjecanja,svjetovnost sektaštva u područje duhovne istine. Zbog takvih učitelji višeg znanja su potrebni. Ako se međutim gorivo iz čula zadrži onda, kao vatra koja se gasi bez goriva, um postaje ponovo apsorbiran u svoj izvor, srce. „Srce“ u jogi je metafora ne za emocije nego za naš centar, svijest ili sebstvo.
Danas je evidentan naglasak kroz stalno rastući broj duhovnih naobrazbi. To uključuje široko rasprostranjenu raspoloživost tiskanih i audiovizuelnih materijala, televiziju, radio kao i predstave tih materijala uživo. Također je istinita tvrdnja da nam je potrebna veća sposobnost duhovnog razlučivanja kako bismo iz planine lažnih i štetnih učenja odabrali korisne materijale.
Može se reći da ovo doba podivljale zloće nudi veće mogućnosti za oslobođenje nego bilo koje prethodno doba zato što je obrazovanje danas puno rasprostranjenije
Samo više znanje, mudrost (Vidya) je lijek, koje donosi svijest za sprečavanje okrutnosti prema ljudima kao i prema životinjama, te eksploataciji radne snage, lihvarstva, pohlepe i cjepidlačenja i nepismenosti, licemjerstva i pompe. Društvo u sljepilu odaje počasti ili tolerira takva zla. Zato treba ugraditi principe koji podsjećaju svako biče na univerzalne ljudske vrijednosti Istine, Moralnosti, Mira, Ljubavi i Nenasilja . Više Znanje, može se svima podariti i svijet se može spasiti od samoubojstva samo putem Vidye. Potraga za Istinom i Totalnošću, za Jedinstvom i Čistoćom je način; Svjesnost Jednoga ( the Awareness of the One) je dovršeni (consummation) proces. Ova Poruka je zbir i suština svakog mudrog učitelja.
Naše je tijelo sredstvo putovanja i skladište naše prošlosti treba postići mudrost (jnana), dok se oslobađamo i nadilazimo prošlost koja se nakupila u njemu.
Sve dok se ne dostigne oslobađanje, duša, kao gusjenica koja se vuče sa travke na travku, će zavisno od snage tih utisaka u ovom životu, posegnuti i izvući se ka novom tijelu i novom životu. Ovo znači da tijelo koje imamo danas nije ništa drugo do akumulacija naših prošlih misli, emocija i radnji. U stvari naše tijelo je kristalizirana povijest naših prošlih misli. Ovo je potrebno u potpunosti promisliti i razumjeti. To znači da je vidyaa, jasna mudrost diskriminativno znanje metoda koji nas oslobađa od prošlog uslovljavanja nakupljenog u našem tijelu, da bi smo stigli u sadašnji trenutak. Treba obratiti pažnju da će nametnuta praksa samo nanijeti novi sloj podsvjesnih utisaka baziranih na patnji i bolu. Također će povećati identifikaciju sa tijelom.
Svi koncepti služe samo kao instrument sputavanja. Igrajući se samo sa riječima i konceptima, nema oslobođenja. Sama akcija opažanja pokazuje da vi niste ono što opažate. Zato se u yogi, identifikacija sa bilo čim što nije trajno se zove neznanje (avidya). Od pomoći je razumijevanje da treba zaustaviti rasipanje pažnje, tada razvijamo ono što tantrička filozofija naziva centrom (madhya).
Kako sve stvari imaju formu a subjekt koji to doživljava – svijest – je bezoblična, um to obično previdi. Potrebno je dosta koncentracije da pažnja ostane na svijesti kada postoje mnoge distrakcije. To su sve čisti aspekti za jasnoču vidye ili višeg znanja. Razvijajući taj stav ili centar um se na kraju stapa i prana, koja je manifestacija ženskog aspekta stvaranja, boginja Shapti prestaje oscilirati. Tada se prepoznaje stanje božanske svijesti (bhairava).
Kako bismo pronašli i ostvarili mudrost u sebi moramo preispitati što je u našoj prirodi istinito i trajno. Kako bismo otkrili ono što se ne mijenja moramo tražiti ono što se nalazi iznad tijela i osobnosti. Ova su obilježja – vanjski izgled, stavovi i narav – koja nam se čine našim odrednicama tek nošnja. Svakim novim životom oblačimo na sebe novu odjeću i glumimo novu ulogu. Naš pravi identitet nije vezan uz površne uloge koje glumimo. Imena i oblici s kojima se poistovjećujemo nestvarni su u usporedbi s Sebstvom koje je u nama. Ego je preoteo krunu samo-poistovjećenosti. On nas čini slijepima za naše više Sebstvo. Kad glumimo ulogu ego je taj koji uzrokuje da zaboravimo da smo mi samo glumci u predstavi. Naša je prava samo-poistovjećenost duša (ãtman). To je svijest i blaženstvo neuvjetovanog postojanja. S prolaskom vremena čovjek se prirodno odriče ega. To nije gubitak, već dobitak. To je razmjena malog i ograničenog Sebstva za veću i uzvišeniju osobnost. To je stapanje rijeke s morem. Tko će žalovati za gubitkom rijeke kad se suoči s veličanstvenošću oceana? Riječni sprudovi koji su naizgled ograničavali riječne vode šire se na daleko i postaju oceanskom obalom. Ego zrelim znanjem (vidya) netragom nestaje, a Sebstvo se širi. To je jedan bez drugog. Rijeka je ego. Ocean je ãtman/Brahman.
Vanjski izraz istine doseže bijelu svjetlost jednostavnosti kroz unutarnje ostvarenje. Istinska jednostavnost je lice savršenstva. U primitivnim fazama duhovnog rasta, kad je čovjek mutno svjestan zagonetke vječnog u svome životu i svijetu,kad ne zna u potpunosti unutarnje značajke svoga odnosa s istinom,prvi osjećaj mu je ili groza ili pohlepa. Ovo ga vodi divljem pretjerivanju pri obožavanju i ceremonijalnostima. Sunce mudrosti, pripada svima.
Isus je rekao: “Blagoslovljeni su oni koji su čistog srca, jer vidjeti će Boga.” Da se Krist, (Krišna, Shiva, Buda zaista nekom prikažu, taj čovjek bi sam morao postati živi primjer na cijelom svijetu. (Mi to kažemo,) ali da li se naš život promijenio. Ili smo još uvijek isti, u iluziji vezani, i raspršeni na nivou osjetila. Koliko smo zavedeni umom i prema van usmjerenim snagama uma
Duhovna mudrost transcendira svjetovnu mudrost i to je osnovni razlog zašto se te dvije mudrosti međusobno sukobljavaju. Kada se jednom uspostavi svijest jedinstva kroz više znanje,to donosi stanje apsolutne slobode i mira. To je kada si ti u svom prirodnom stanju, u skladu sa Kozmosom. To je uravnotežena stvarnost između parova suprotnosti. Kao što Guru Bhagavad Gite kaže: “Osoba koja je pobijedila niže ja i postigla nivo samo-upravljanja; jeste u miru, bilo da li je hladno ili vruće, užitak ili bol, cijenjena ili necijenjena”. To stanje izražava onaj tko se vratio u svoje prirodno stanje, slobodan od uvjetovanja. To pokazuje stav koji pripada prirodnom, spontanom i nesputanom čovjeku, slobodnom od urođenih ili naslijeđenih grešaka. U najvišem stanju znanjaili svjesnosti možete vidjeti sve, posvuda i uživati u uzvišenom blaženstvu. Oni koji su ostvarili takvo stanje svijesti gospodari su vremena i prostora. Oni su posvuda, znaju sve i mogu sve.
Ono što Svijet neophodno treba jeste Duhovna Transformacija, preobražaj. Odsustvo Duhovnosti je ono što je glavni razlog, kaosa, nereda, sukoba, i razuzdanosti, prisutnog u Svijetu Kada netko stvarno ostvari jedinstvo onda su dvojnost i ne-dvojnost samo beznačajne riječi i simboli iluzije. Ovo, za trenutak, mora biti dovoljno. Što još trebaš znati?
To što mi zovemo znanjem je jedno stanje niže od onog koje je s one strane znanja. Morate uvijek držati na umu da krajnosti veoma liče jedna na drugu. Spore vibracije vidimo kao tamu, brže kreiraju svijetlost, a još brže ćemo opet vidjeti kao tamu. Isto tako, neznanje je najniže stanje, znanje je srednje stanje, a s one strane znanja nalazi se najviše stanje; dvije krajnosti izgledaju slične. Samo znanje je nešto stvoreno, jedna kombinacija; ono nije Stvarnost.
Apara Vidya znači svjetovno znanje koje je uglavnom vodič, tragač, za zarađivanjem za život, održanje tijela; Para Vidya znači Svevišnje Znanje. Bez Duhovnog Znanja sve ostalo znanje je bezvrijedno.
Čovjek ne može vidjeti drugačije od onoga što on sam jest, stoga su vedski komentari uvijek bili neka vrsta potvrde razine svijesti komentatora. Krajnost apsolutnog je relativno koje se kreće unutar apsolutnog. Iskustvo te cjeline je brahman. Brahman je iskustvo samoga sebe atmana gdje nema ničeg izvan sebstava. On je istodobno i apsolutan i relativan, i vječno neuništiv i kad se stalno mijenja. On je i ovo i ono, oboje. Sve je unutar njega .
Brahman je i sat chit i ananada i ono što nije sat chit i ananada.
