Vrhovni Princip

Mnogi  mudraci i sveci kao i vizionari svojim su mnogobrojnim iskustvima svjedočili  jednoj unikatnoj Svjesnosti. To viđenje Vrhovnog principa  su ostrvili unutar svog prosvijetljenog srca. Oni su odraz tog principa proslijedili kroz suosjećanje prema čovječanstvu  i tako prenijeli viziju putem ljudskog jezika a time su potakli unutarnju žeđ duše za uranjanjem u to Blaženstvo. Ta za mnoge tajna se nalazi u osnovi zadivljujuće ljepote  Svemira. Vrhovni princip ili jasno viđenje (Vidya) uzrokuje osnovnu težnju u srcima svih bića.  To je Znanje, Mudrost, Svjesnost.

Oni su svi rekli da Ono što nema postanka, ne poznaje početak. To je bilo prije svega ili prije nego što je sve bilo. Nije bilo ničega što mu je prethodilo. Iz toga samog razloga, nema kraj. Ono se širi dokle god Ga je Volja, napreduje kao različitost kako god osjeća, kroz Svoju Punoću, ispunjava Univerzum također.
Međutim, osoba može upiti ove lekcije samo do stupnja njezine staloženosti i inteligencije. Poslije savladavanja tekstova i zadobivanja iskustva u provođenju lekcija u stvarnu praksu, osoba može  prenijeti svjetlo i radost sa drugima
Naš objektivni materijalni svijet je ono što postaje vidljivo našim očima, ono što zadovoljava naša čula, što fascinira naše umove i što informira naš um.

Svi koji žude biti spašeni od poplave “ređenja-smrti” koja ih sada zapljuskuje streme ka oslobođenju od svega što vezuje, poput osjećaja “ja” i “moje” koje uzrokuju inače svu  destrukciju. Čovjek je vezan za  dužnosti i zadatke  ili takozvanu tjelesnu svjesnost (deha-darma) sve dok ne spozna Vrhovni Princip . Spoznajom ili viđenjem osoba zna da sve veze i rodbinski odnosi, afekcija i vezanost su sve trenutačne i da su podložne propadanju i kraju. Tada nastupa period spontanog odbacivanja svih uslovljenosti  jer potvrđuje promjenljivost svijeta. Ova svjesnost prožeta ovim principom osjeća osjeća da je Atma unutar svakoga njegova Atma; on će biti sretan da je on sve to; neće vidjeti razliku između čovjeka i čovjeka, jer on može samo da iskusi jednotu, ne različitost. Fizičke razlike u boji, kasti i doktrini samo se odnose na tijelo.A čistoća, dobrota, itd., su sve posljedice puta ka toj spoznaji; na njima se ne može insistirati kao esencijalnim na samom početku.

Tek sazrijevanjem, kod ove spoznaje stvarnosti, za što možete onda reći, ‘Ovo je Istina’? Samo za ono što traje kroz Prošlost, Sadašnjost i Budućnost, što nema ni početka ni kraja, što se ne pokreće ili mijenja, što ima jedoobraznu Formu, ono što daje iskustvo jedinstva. Sada je lakše razmotriti tijelo, čula, um, životnu silu i sve takvo. Oni se mijenjaju, ne traju, nestaju; oni počinju i prestaju, oni su inertni, jer su bez temeljne Realnosti. Oni uzrokuju zabludu o Realnosti. Oni imaju samo relativnu vrijednost; oni nemaju apsolutnu vrijednost. Oni sjaju samo zbog posuđenog svjetla. Um je ograničen ograničenjima vremena, prostora i uzroka. Kako može Param-Atma koja je ovima i netaknuta njima, biti ograničena sa njima?

Vrhovni princip ili Brahmam je to što je postalo ili izgleda da je postalo sve ovo, Antharyami, Sila Unutarnjeg Motiva. U Nirguna aspektu je Primalni Uzrok, Hiranya Garbha, čija manifestacija je Kreacija. Shvatiti ovu tajnu univerzuma i njezin izvor i postojanje – to je Jnana.  Isto tako svo znanje koje je ograničeno trima Gunama je neznanje (Ajnana), ne Jnana Transcendentalnog, koja je daleko iznad Tamasičnih, Rajasičnih, čak i Sathwičkih motiva, impulsa i kvalieta. Kako može tako ograničeno znanje biti Jnana? Znanje Transcendentalnog mora biti transcendentalno također, u istoj mjeri i do istog stupnja. Tako sve više  Svjesnost Jednoga  donosi mudrost i sve veću svjesnost Anande koja  širi spoznaju ka dovršenom procesu samog bivanja. Znalcu je jasno da Brahmam nema ove ili druge atribute, već kada je Brahman spoznat, onaj koji zna, spoznato i znanje svi postaju Jedno.
Moglo bi se reći da Vrhovni Princip zvan Apsolut, Brahman ima Formu dok je Jnana Bez Forme; ali su obadvoje Bez forme u pravom smislu riječi. Takva forma Brahmana je rezultat avidye ili Neznanja; Forma se pripisuje Brahmanu samo kako bi služila potrebama utjelovljenih duša tokom njihovog utjelotvorenja.  Apsolut je snižen na nivo uslovljenog, jer je Duša također uslovljena tijelom. Ne znati da je ova ljudska međuigra samo uslovljeno stanje Atme je kao biti snižen na tupost životinje. Skripte poput Veda u kojima su ove činjenice spomenute govore samo Istinu.

Možete vidjeti bez očiju, čuti  bez ušiju, govoriti bez jezika, mirisati bez nosa, dodirivati bez tijela, hodati bez nogu; da, uvijek imati iskustvo bez uma. Jer vi ste Čista Esencija Sami po sebi; vi ste Vrhovno  Sebstvo. Nemate svijesti o ovoj Istini; stoga, gušite se u neznanju. Osjećate da ste samo čula i stoga doživljavate jad. Pet čula su vezana za um; to je um koji odvojeno aktivira čula i koji je pogođen na osnovu njihove reakcije. Čovjek čita kroz oko povezano sa umom i stoga doživljava poraz. Ali Jnani ima Divyachakshu, Božansko oko, jer ima Božansku viziju; on može čuti i vidjeti bez pomoći čula.

 Apsolutna Istina je iznad dometa Vremena i Prostora, to je nedjeljivo. Ona nema početka; ona uvijek i vječito postoji; ona je temelj, osnova, samo-obznanjujuća. Znajući ovo, imajući iskustvo, je Jnanam. To  jest, ne može biti opisano kao takvo i takvo i objašnjeno nekim karakteristikama. Kako može nešto što je iznad svega intelekta i uma biti opisano kroz puste riječi?

Iskustvo  Vrhovnog principa (Brahmana) je Jyotiswarupa, što znači čija priroda je sjaj, veličanstvo ili svjetlost, koji je iluminacija sama po sebi’. Deset miliona sunca ne mogu da se usporede sa Sjajem Param-Atme

 Život  se mora sagledati kao manifestacija triju Guna, kao igra temperamenata koji povlače konce lutke. Ova svijest mora da prože svaku misao, riječ i djelo. To je Jnana koju trebaš. Sve ostalo je Neznanje (Ajnana).

Na sanskritu   je vrhovno biće – purusha-vishesha,   nevladar.  Većina to prevađa „Bog” kao „najviši, vrhovni”. Sve su to imena dana svjesnosti koja je svjesna sama sebe. On je individualna jedinica božanske svijesti – individualna, ne univerzalna, jer  svaka individua je Bog. On je netaknut od nesreća života, djelovanja i njegovih rezultata. Zašto? Jer što više postanete individua, više život uzima različit kvalitet. Nova dimenzija se otvara – dimenzija igre. Što se više bavite s sposobnošću i vanjskim, ljudskom periferijom, (body awareness)..vaša dimenzija života je uvijek dimenzija djelovanja; zabrinuti oko rezultata, zabrinuti o tome da li ćete dostići cilj ili ne, vezanosti za veze i odnose,  uvijek zabrinuti da li će vam stvari pomoći ili ne, što će se dogoditi sutra.  Jedino čovjek čiji je život postao igra, ne zamišljanje već stvarno  cjelinom sviješću ne brine se za sutra, jer on postoji samo danas.Stvar koju radite u sebi ima vrijednost. 

Izvan čovjeka, ne postoji  briga. Zašto je čovjek zabrinut? Zato što gleda život kao borbu a ne kao igru – a čitava egzistencija je igra.  Kada čovjek postane usredsređen u sebi, on postaje igrač; on se igra. Život je igra i to je lijepo; nije potrebno brinuti o rezultatu. Rezultat nije važan, to je jednostavno nevažno.

Ako ste dobro ovo razumjeli, što ćete vi raditi u trenutku takozvane smrti? Promatrati što se događa. Ova svjesnost postepeno gubi sve i konačno više nije svjesna sama sebe. To stanje je neopisivo. Naziva se Parabrahman, Vrhovni Apsolut, ali to je samo ime koje služi za komunikaciju.