Želja je uzrok ove Samsare (svijeta). Sam um ne treba kriviti, jer ono što zagađuje um je vezanost za čula. Um je mehanizam želja, gomila misli. Misli nastaju jer postoji mislilac. Mislilac je ego. Um je uvijek okrenut željama, uvijek nešto, nekog traži. Taj predmet želja nalazi se u zamislima, sjećanjima i budućnosti, jer um ne može pojmiti sadašnjost. Moramo razumjeti da je ego prisutan u svim aktivnostima jer je njegova uloga zadovoljenje određenih potreba. Ego ima ulogu posrednika u procjenama i iskustvu u svim željama. Bilo bi pogrešno misliti da je njegovo postojanje-pojavljivanje bez svrhe, jer on na kraju nestaje. On je na putu duše potreban i to kao stepenica u razvoju svijesti. Jedna od zabluda je poistovjećivanje ega za pogrešnu zamisao da je čovjek tijelo i to je uzrok velike patnje koja izobličava iskustvo.
Želja (kama) u yogi označava strast ili užitak, u duhovnom smislu označava pravilan ili ispravan način uživanja zarađenim novcem. U svojoj želji (kami), čovjek mora uvijek imati na umu ispravnost misli i djela (Dharmu). Uživanje stečenog bogatstva mora se ispravno shvatiti. Mnogi ljudi trpe zlo zbog nepravilnog shvaćanja. Mudraci kažu “Onaj tko je zadovoljan sa malo novca, može imati više”. Želje i očekivanja plodova naših akcija samo narušavaju mir našeg uma.
Za sklad duše, uma i srca, što god radimo, treba raditi sa srcem, i u isto vrijeme ne očekivati, niti težiti ni za čim za uzvrat. Drugim riječima, ne očekivati nagrade. S druge strane, ako čovjek odbaci sve želje za plodovima svog rada i radi samo zbog rada kao takvog, postiže savršen mir i ravnotežu uma. Prepustimo sve plodove Bogu. Izreka “čovjek žnje ono što sije” znači da dobar rad donosi dobre, a loš loše plodove. Primamo plodove prema intenzitetu svoje vjere. Svaki rad je mješavina dobrih i loših efekata i onaj koji priželjkuje dobre, mora se također suočiti sa lošim. Ali, jedino onaj koji ne očekuje ništa, slobodan je od dobrih i od loših efekata rada.
Samo ljubav nas čini bezželjnim – zbog toga što želje rastu iz nezadovoljstva. Razumijevanjem duhovnih istina i uvidima u funkcije i prirodu uma treba znati da, bez promjene unutarnjeg bića, nema napretka, jer željeti da se ne-želi, znači da se predmet žudnje promijenio, a ne mi. Ako pokušavamo pobjeći od pohlepe, ona neće prestati postojati, već će poprimiti drugi oblik. Zato trebamo koristiti samoispitivanje, biti oprezni i prepoznati u sebi oblike, snage želje, kad se pojavi. Svako prepuštanje ili potiskivanje može biti obmana. Treba upoznati i otkriti sebe. Uviđanjem što su želje, oslobađamo se želje. Um ima neograničene moći za sanjanje.
Svaka želja, misao ili djelo stvara jedan zapis u umu Naše želje nam pokazuju stvari koje ne postoje, stvaraju privid i tada ono što stvarno jest, postaje skriveno, a ono čega nema postaje očito. Jedino u čistom umu nema želja, niti požude A Istina se realizira samo kad nema niti primisli, niti očekivanja. Istina je u nama, a misli i želje su vanjske, usmjerene prema vani i okružuju ego. Istina se ne može misliti – ona se vidi, realizira, kroz miran i prazan intelekt..
Želja postoji u tebi kao i u svemu. Shvati da ona postoji i u objektima i u svemu što um može da obuhvati. Onda, shvatajući univerzalnost želje, uđi u njen blistavi prostor.U stanju ekstremne želje, bjesa, pohlepe, zbunjenosti, nadmenosti ili zavisti, uđi u svoje srce i otkrij mir iza svega toga.Što treba odbaciti, a što treba željeti? Zlo treba odbaciti, a dobro željeti. Oba su aspekta bitna
Želje ljudskog bića oblikuju se prema njegovom umu. Te želje odgovorne su za sve loše osjećaje, zle misli i zle ideje.
Zašto je Bog ljudima dao oči? Zato da bi vidjeli samo dobro. Uši im je dao da bi čuli nešto što je dobro, a jezik da bi govorili dobre riječi . Prema tome, sva osjetila koja vam je Bog dao, smatrajte svetim i upotrebljavajte ih na ispravan način.
Mi želimo, zato što nemamo, želimo jer mislimo ako budemo željeno imali, da će nam to donijeti zadovoljstvo. ŽELJA je suptilni oblik misli. Početak svake misli je u želji. Možemo ih podijeliti na suptilne i grube. Suptilna želja prvo poprima oblik nagovještaja u moždanom centru. U toj fazi, nadolazeća misao i njeno značenje ostaju samo trag tog nagovještaja. Potaknut tim impulsom-nagovještaja, um uranja u Chittu (mentalnu tvar) u Muladhara Chakri, da bi došao do saznanja tog impulsa. A kad ga dobije, vraća se u srčani centar i dolazi u kontakt sa sviješću. U toj fazi, suptilna želja postaje grubom i čovjek shvaća nešto od smisla te misli u nastanku. Kad ta gruba želja stigne do moždanog centra, ona postaje misao. Sad čovjek potpuno shvaća smisao ili poruku misli i to izražava govorom ili fizičkim djelovanjem.
CHITTA ili mentalna tvar su sva prošla i sadašnja iskustva uma koja leže neaktivna (u umu). Može se još reći da je to skladište sveg znanja iz eona, eona prošlih rađanja kao i sadašnjeg života.