Pojam ne-lokalno sve više se koristi u različitim oblastima nekog izražavanja bilo metafizički bilo svjetovno pogodnim.  Dualistički, materijalistički, i redukcionistički svjetonazor znamo da prevladava u znanstvenom razumijevanju svijeta.

Čovjek je stvorio viziju bogova prema svojim neosviještenim mentalnim potencijalima; ta vizija je kroz povijest (u nekim društvima i danas) oblikovala pravila društvenog ponašanja i osobne živote. Ta vizija već danas postaje osobna stvarnost nekih pojedinaca. Iako je svijet oduvijek bio nelokalan, ali malo tko ga je mogao, bio svjestan tako opažati, naravno osim čistih duša kojima je ionako van čulna percepcija van bilo kojih oblika lokaliteta.

Kako se inače sve više naš neurološki sklop razvija, svjedoci smo da ulazimo u novu stvarnost neograničenog djelovanja.  Iako znamo da je uvriježena navika da kad se god  netko poziva na činjenicu da je nešto što tvrdi teorijski dokazano i da to uvijek vrijedi, trebamo odmah biti svjesni i ne smetnuti s uma da je to dokazano pod nekim općenitim pretpostavkama. U principu, uvijek je moguće da neka od tih općenitih pretpostavki i ne vrijedi. Zato je moguće i odstupanje od te “dokazane” tvrdnje. Sva najveća otkrića u teorijskoj fizici se mogu svesti na modificiranje neke dotad opće prihvaćene pretpostavke.

Percipirati pa i razlučivati nelokalno znači suptilno opažati sve nivoe stvarnosti. Na obzoru naše svijesti se pojavljuje novi svijet, drugačija stvarnost sa drugačijim pravilima. Nelokalni, čudesni svijet osobne svemoći. Poznato je da se kroz  niz eksperimenata razvija i potvrđuj utjecaj uma na materiju. Nekada mjerljivi i čvrsti objektivni svijet klasične znanosti rastače se u subjektivnu viziju u kojoj je samosvijest potencijalno svemoćna mijenjati okolinu prema svojoj volji.

Što znači nelokalno opažati i djelovati? Od najranijeg djetinjstva svjetonazor  nas je oblikovao putem odgoja i obrazovanja suprotan je nelokalnosti. To je vizija lokalnog univerzuma,okruženja u kojem postoji neograničeni prostor i stalni protok vremena. To je i vizija svijeta pod utjecajem entropije; stalnog trošenja i nestanka… linearni svijet… postanak iz ništavila i završetak u ništavilu…Takav je svjetonazor utemeljen na prošlim shvaćanjima o prirodi stvarnosti klasične fizike, koji je fizika u svom razvoju nadrasla, ali je i dalje temelj na kojem pojedinci i društvo grade svoje postojanje.

Nelokalni univerzum je suprotna vizija stvarnosti. Prostor i vrijeme su iluzija, nisu prepreka opažanju i djelovanju; ne postoji starenje, trošenje, nestanak… ne postoji početak ni kraj… postoji samo sadašnji trenutak u kojem se sve univerzalne silnice prelamaju i omogućavaju shvaćanje svoje prirode i mijenjanje svojih obrazaca.

Opažati nelokalno znači moći van čulno opažati sve razine postojanja, voljno mijenjati svaki objekt koji imamo u svijesti. Sve što postoji pod kontrolom je našeg uma,  sve što postoji naš je unutarnji svijet, sve što postoji je jedinstvo. Duh je ne-lokalan. On nije ograničen na mozak, niti na tijelo; on se širi, on je jedno nelokalno, uvijek i svuda postojeće informacijsko polje u prostorno-vremenskom kontinuumu. To polje na različitim mjestima ima različite spoznajne sposobnosti; na određenim mjestima svijest može biti sveobuhvatna: potpuna samo-spoznaja.
U ne-lokalnom  polju svijesti (nema malog ja).

Kako razviti nelokalno djelovanje i opažanje? Kao i u svjesnom djelovanju budne pažnje ključna je odluka korak po korak  osloboditi se starih lokalnih navika, obrazaca i programa koji su nas u svemu uvjetovali. Pokušati oblikovati nove koji odgovaraju stvarnosti nelokalnog univerzuma; shvatiti subjektivnost i iluziju svjetonazora u kojem postoje odvojeni objekti. Osvijestiti iluziju da je postojanje ograničeno i podložno trošenju i nestanku. Potrebno je razviti zrelu mudrost ili veze u mozgu koje omogućavaju van čulno opažanje i neograničeno djelovanje. Osposobiti treba pojedinca da restrukturira svoj neurološki sklop na višu evolutivnu razinu. Te sposobnosti kao potencijal postoje u svakome ali potrebno je postepeno oblikovati nove umne obrasce. Potrebno je preoblikovati najdublje podsvjesne obrasce prema praktičnoj osobnoj svemoći. Valja napraviti novi korak prema evoluciji neurološkog sustava i samosvijesti kao proizvoda  njegova djelovanja.

Dokle god postoje stari, evolutivno niži, obrasci koji svijetu pristupaju lokalno i stvaraju osobnost,  lokalni je univerzum jedina praktična stvarnost. Vanjski svijet ima moć nad pojedincem, moć pojedinca je unutar tog beskrajnog prostora i kratkog vijeka njegova postojanja vrlo mala. Svi oblici ograničenosti u mentalnoj sferi djeluju i utječu na podsvijest, zaobilazeći samoobrambeni svjesni centar. Kad se promijeni podsvjesni obrazac, mijenja se i osobnost i vizija svijeta. Lokalni programski dio uma upravlja svim čulnim i reakcijskim funkcijama i osnova je osobnosti kojim se opaža vanjski svijet. Sve što se doživljava i što jeste sve je rezultat je podsvjesnih struktura, kada se one promijene, sve se mijenja. Aspekti percepcije, uvid u neku dublju univerzalnu logiku ili put na nevidljive razine postojanja kroz iskustvo je subjektivno i u velikoj većini slučajeva neupotrebljivo. Ali je to korisno i duboko iskustvo samo analiziranja. Obično djelujemo i opažamo u kontekstu lokalne vizije stvarnosti mada je nedvojbeno da je nelokalno opažanje i djelovanje urođena sposobnost našeg uma  duboko utkanog u našu podsvijest. I zato su samo evolutivno razvijenije osobe sposobne premostiti vrijeme i prostor  kao egzistencijalno ograničenje.

Kada se stvore novi, evolutivno viši obrasci koji svijetu pristupaju nelokalno, osoba kroči prema svemoći i tada je vanjski svijet  sve više pod kontrolom njegove volje. Sve je   jedinstveno povezano, a prostori vrijeme nisu prepreka.  Svjesno i izrazito učinkovito djelovanje viša je razina  komunikacije između pojedinaca, kao i sa samim postojanjem. Treba razumjeti da ne možemo Apsolutnu Istinu brkati sa razinom na kojoj se mi nalazimo i na kojoj obitavamo. U toj Stvarnosti o kojoj pričamo postoji hijerarhija koja, bez obzira koliko to nama smetalo ( bilo u već stečenim konceptima), se izražava na različitim dimenzijama na različit način. Shodno tome, Istine koje važe na suptilnijim ili višim dimenzijama ovdje ili negdje ne važe. Moramo dobro  razviti osjećaj razmjere, ili relativnosti.

Nelokalno iskustvo je ono u kojem su vrijeme, prostor i njihovi međuodnosi  različiti od onoga kakvima se nama subjektivno čine. U tom stanju svijesti nije važno radi li se o sekundama, satima ili godinama jer su vrijeme i prostor transcendirani. Ta bezgranična vječnost je prava priroda uma, svjesnog jastva (sebstva) koje se nalazi u svima nama.

Nelokalno polje je transcendentno nematerijalno polje stvarnosti. Sve moguće stvarnosti svemira odvijaju se simultano, a povezane su preko nelokalnog polja svijesti, svjesnog, inteligentnog, integrirajućeg aspekta svih stvari. Svjesna inteligencija je ultimativni integrator tih različitih svjetova. Na jednom nivou intelektualnog razumijevanja možemo govoriti o različitim dimenzijama ili paralelnim svemirima, međutim oni su u stvari svi sadržani jedan unutar drugog. Gledajući očima jedinstva vidimo tu savršenu integraciju preko nelokalnosti uma.
Na drugom nivou ili razini percepcije mogli biste reći da nema nikakve povezanosti. Na primjer, svakako biste mogli reći da mi koji upravo sjedimo ovdje u Zagrebu i netko tko se nalazi u Indiji nismo povezani. Budući da ih ne dodirujemo i da nas oni ne čuju, mogli biste reći da je to točno. (točno je na toj razini, i tada pazite da neubacujete na toj razini da to ne postoji).

Ili bismo mogli biste reći: „Pa, svi se mi nalazimo u Zemljinoj biosferi. Budući da dodirujemo zemlju i udišemo isti zrak, svi smo povezani.“ To su sve intelektualne konstrukcije, a nasuprot onome kako se to u stvari odvija. Način na koji se to zapravo odvija je da finija rezonantna polja na posljetku proizvode ona grublja i sva ta polja su međusobno povezana i među njima je bešavna povezanost.  Postoji nelokalna veza i rezonancija koja se odvija preko svjesne inteligencije.

Uzmimo, kada se nešto teleportira i s točke A u prostoru prijeđe na točku B, to je moguće zato što postoji savršena integracija između svih točaka u svemiru, odnosno između svake dvije točke – ili bilo kojeg beskonačnog broja točaka u svemiru. Uslijed nelokalne integracije energije, materije, prostora, vremena i dimenzija preko polja svijesti, svaka točka u prostoru i vremenu ima preko polja svijesti pristup svakoj drugoj točki u prostoru i vremenu.

A finiji aspekti svemira  astralna razina, mentalna, kauzalna, i tako dalje sve više su nelokalni. Dakle, postoji „relativna nelokalnost.“ Nelokalnost večina promatra na način da je nešto ili lokalno ili nelokalno. Ili je čvrsto utvrđeno u vremenu i prostoru i linearno ili je nelokalno.
Ulaskom u stanje svijesti koje je nelokalno, koje je transcendentalno stanje svjesnosti, može se pristupiti bilo kojoj točki u vremenu i prostoru. A kada to iskusiš, onda pomoću suptilne upotrebe volje možeš vidjeti nekog (koga želiš) tko se nalazi na drugom mjestu.  Dakle, preko jedinstva velikog polja svijesti uvijek smo povezani jedni s drugima. Predivno je to spoznati jer jednom kada to shvatimo znamo da vrijeme i prostor uopće nemaju granica.

Najsavršenija nelokalnost je čisti, nediferencirani um

Komentiraj

two × 4 =