Negiranje

Moćno NE

Za bilo kakvu praksu osobnog rasta, osvješćivanja duha, samospoznaju zna se da je potrebna žudnja za dubljim, jasnim saznanjima i uvidima koji se usvajaju. Tu je ključna odluka i rad sa usvojenim urazumljenim iskustvima.  No postoji  nešto sto mnogima izmiče, a to su fini, skriveno ugrađeni bilo doneseni ili stečeni oblici reakcija. Kroz vezivanja čula i poistovjećenje za ushićena iskustva, potvrde ega te isticanjem u svim akcijama ja i moje, samo se jačaju ti oblici ili sklonosti koje možemo nazvati moćnim “NE”. To je ustvari vaša osobnost koja blokira jasno viđenje stvari, a suptilno je prisutna u svim aspektima osobne svijesti.

Da ponovimo što su vasane? Možemo reći to su dojmovi, impresije u umu koje utječu na ponašanje. Vasana je uobičajeni ili automatski odgovor na bilo koje situacije (oblik nesvjesnosti). Netko može biti dobar ili loš: na primjer, reagirati s ljubavlju kada je netko u potrebi ili, reagirajući obrambeno jer je situacija pokrenula negativnu memoriju iz koje izlaze svi oblici akcija, reakcija. Tih varijacija i finih skrivenih formi ima bezbroj i kod svakog je drugačije, ovisno o filtru uma. Jako teško je to kod sebe osvijestiti jer se najviše krije u ruhu koje liči na „DA, a nije. Osim toga, kod ukazivanja na ovo i radu u nekoj praksi, a pomaže i kriya vidya “uvid odmah”, česte su ljutnje pa se osobe osjete uvrijeđenim i sa njima dalje se ne smije raditi. Svi otrovi svijesti od ljutnje, želje, ponosa, ljubomore i ostalih su iz tog izvora. Vasana također može značiti želju za ili očekivanjem nečega ili znanja iz memorije.

Nesvjesne sebe, osobe su pune reakcija sudova i poistovjećenja sa emocijama, sve su to varijacije “Ne” izvora. Dotle kod svjesno osviještene osobe, budne, kao i kod mudraca i yogija se to razumije. Kod njih aktivnost postoji samo u očima drugih, a ne u njihovim vlastitim, iako oni mogu  ispunjavati ogromne zadatke, oni, u stvari ne čine ništa. Stoga njihove aktivnosti ne stoje na putu ne-akcije i duhovnog mira. Pošto oni znaju istinu da se sve aktivnosti događaju samo u njihovom prisustvu, a da oni ne čine ništa. Tako će oni ostati kao nijemi svjedoci svih aktivnosti koje se događaju. Potrebno je osvijestiti taj princip, taj obrazac reagiranja, navika (vasana) i potruditi se prepoznati je odmah u izvoru kako bi se postiglo utrnuće svih oblika “Ne” reakcija ponašanja. Ti okviri, blokatori se izražavaju u nejedinstvu misli, riječi i akcija. Ovi se principi stalno vrte, ponavljaju u mnogim temama ovog tipa i olako shvaćaju aspekti refleksije koje ih drže u ropstvu, programiraju osobu. Um traži isprike zadržati svoju dominaciju u kojoj je osoba u vezanostima, iluzijama te reagira na svako novo nepoznato značenje o nekoj temi, stavu. Pogotovo kad je riječ o višim vrijednostima poput nedualnosti, jedinstvu i na atmičke principe opravdavajući ne- reakcijama podobno sebi.

Bit umne uvjetovanosti je reagiranje. Kada prestanemo reagirati na naučen program, sve što ostane je svijest, a ona može djelovati da na drugi način percipira fizičku stvarnost. To je ono što uspavani um radi, ponavlja. Kada reagiramo, identificiramo se s programom, pa svijest počinje trčati za za svakom bukom misli. Dok to čini, njeno stanje postojanja odražava misli i osjećaje za koje vjeruje da su njeni i stvara takvu energiju koja hrani taj uvjetovani um. Treba znati da se ljudska svijest mora probiti, uzdići iz nestvarnih zemaljskih vremenskih okvira. Um svoju inerciju brani um-akrobacijama, argumentima i opravdanjima i citatima da je sve Božansko, tu se prekidaju kanali za viđenjem viših vrijednosti. Ovdje se osvrćemo na nivo gdje sadaka stremi ostvariti sebe. Svi odnosi vrše karmu što znači davati vrijednost vlastitoj ličnosti, a to blokira izvor misli koji je ono sto zovemo Bog.

Aktivirane samskare su često uzrok neprimjerenog reagiranja i to osobe opravdavaju primjerima i svetih knjiga i iskustvima mudraca i svetaca, tako ego jača samog sebe. Tu je najveći dio takvih mentalno-emotivnih aktivnosti žaljenje i reakcije protiv ovoga ili onoga. Postupajući na taj način, time se druge ljude ili određene situacije proglašavaju za „loše“, a osobe same sebe za „dobre“. Kroz tu „dobrotu“, ustvari suptilno „ne“, pojedinac se osjeća superiorno, ojačava svoj osjećaj sebstva. Osobnost, ličnost, odnosno ego,  je neznanje, obmana koja blokira Sebstvo. Zato, da bi se izbjegla Karma, slobodna volja se dovodi do negacije. Ta ideja negacije (ega) za mnoge ljude predstavlja problem. No negacija ovog smisla je (zapravo) naprosto voljeti, stremiti najvišim vrijednostima (Bogu).  Metoda „odmah uvid (krija vidja) dobro funkcionira u grupi, druženja zajedno posebno kad ste spremni za rad. U razmjeni tih iskustva uvažava se intuicija, otvorenost i jedinstvo, a to pomaže bržem sagledavanje svih varijacija “Ne” različitosti i kako ih se prepoznaje.

Ako um postane introvertan putem ispitivanja izvora, vasane će izumrijeti. Nerazumno reagiranje na vanjski svijet znači da se osoba identificirala s tijelom i osobnim  egom. Kada počnemo sebe iskrenije promatrati sa pažnjom tada se sve mijenja i dobiva novo značenje, jer to promatranje sebe je važno u većini svjesnog perioda našeg djelovanja. Sagledavati i motriti stavove kako pričamo, koje misli nam stvaraju otpor ili odobravanje, kako kritiziramo i imamo potrebu nametnuti svoje viđenje, bez da smo to isto već čuli od sugovornika. Važno je uočiti i kad smo emocionalno zaslijepljeni, ljuti ili obuzeti potvrđivanjem svojeg gledišta. Isto tako u odsustvu reflektirajućeg medijuma, sam fenomen refleksije, um, također nestaje, bivajući apsorbiran u svjetlo jedine stvarnosti, u srce. To je suma i suština svega što jedan aspirant treba znati. Ono što se imperativno zahtjeva od njega je ozbiljno i fokusirano ispitivanje svake reakcije do izvora.

Samoispitivanje je jedino moguće kroz intenzivnu introverziju uma. Svaki put u bilo kojoj situaciji, spontano direktno i otvoreno se sve odmah može „vidjeti” što je što, zašto, odakle dolazi, kamo vodi itd, bilo da je to misao, bilo navika, tikovi, bilo reakcija, osjećaj i oblici uplitanja u sve i svemu i kad i kako sve to osvijestiti. Možemo reći da tu ima uvijek dosta šok uvida, brzih iznenađujućih situacija koje pomažu za objašnjenja i odmah ono bitno razumijevanje rada. Naravno da uvidi nisu često zadrživi. Um u praksi sklizne u taj novi oblik spoznaje ili novo viđenje sebe, pa privid (ego, stari zaključci ) još nije uspio zamagliti svjetlo i stvarnost tog novog bljeska. Bljeskovi prosvjetljenja, uvida i blaženstva obično nadvladaju moćne vasane. Jedna od ključnih stvari je da treba na početku definirati važnost apsolutnog povjerenja, svega što radimo, kao i prihvaćanje svake blokade u vidu starih stav obrazaca, da bi ih se rastvorilo. Jednom kada shvatite da vaše programirane reakcije niste vi, u vašem će životu biti daleko više stabilnosti i mira. Još uvijek će biti trenutaka kada će vas program navući da reagirate,  većinom u „ne “ stavovima, ali što više budete izražavali svijest to će se ovo rjeđe događati i brže ćete zaustavljati nalete tih pobuda kada se dogode. Čim se potrudite svjesno prebaciti iz uvjetovanog stava u svijest, razvija se spontanost kakva se rijetko iskusi.  Za um uvjetovan silnim “ne” reakcijama to je najgora noćna mora, jer se radi o manifestiranoj beskrajnoj mogućnosti u ovoj stvarnosti.

Dobro je u društvu opušteno sa istomišljenicima primijeniti kroz šalu i kavu te oblike sagledavanje sebe u reagiranjima. Tu ima puno smijeha kad se sve vasane, navike i um zamke otkrivaju i kad netko podlegne starom obrascu ponašanja koji se tako razotkriva. Duh treba biti fokusiran i otvoren maksimalno za sve u svemu, održavajući „svejedno stav”, za sve što se pojavi. Tada se pažnjom prepoznaje u svakom novom sadržaju princip koji blokira i vraća vas opet u stanje sna i kako se oduprijeti opetovanim testovima. Tu se događaju novi energetski uplivi kroz sve što se događa sa mogućnošću jasnog ugrađenog svjesnog uvida. Treba objasniti i taj aspekt kako se može steći svjesna energija (u svakoj radnji, misli, akciji, ponašanju) kad se ne slijede navike uma. Bitno je postići da sve postane ne-naporna igra. Kad predaš mrak uma primaš svjetlo iz izvora.

Onaj koji nije spreman promijeniti svoju osobnost (zamisao sebe) i način mišljenja ne može izbjeći sve karmičke posljedice u djelovanju nepoznate budućnosti koja je daleko izvan domašaja svega i što ljudski um može zamisliti.

Rezultati ovise o intenzitetu svjesne volje i o nevezanosti. Kad se postigne svijest nevezanosti da stvarno raste i širi se, um postaje postojan odn. smiren i duša koja je čista povezuje se sa izvorom, besmrtnim Atmanom. Na tom stupnju ljudska bića ili svijet nisu više nužni (za onoga koji je to dosegnuo). Sve niže od toga je big Maya. Disciplina je moć yoge koje nema ako nema svjesnosti za transformaciju.

Mudrost je izvan dohvata govora i ne može se izučavati. Netko može pitati; Ako kod budne osobe prošla karma uzrok je njegovih sadašnjih aktivnosti, zar impresije (vasane) koje su uzrokovane njegovim sadašnjim aktivnostima neće prianjati za njega u budućnosti? Odgovor je; Samo onaj tko je slobodan od svih pritajenih težnji (vasana) je Mudrac. Pošto je tako, kako mogu na njega utjecati težnje karme, kad je on potpuno nevezan za aktivnosti.

Potrebno je izbrisati predodređenost, inače je sve  neprekidna karma (samsara) bez početka ili kraja.