Pretvarati se da je putovanje kroz misli autentično duhovno putovanje jedan od moćnih trikova ega. Ego ima onoliko trikova na koje se može osloniti koliko i koncepata, ideja, uvjerenja i mišljenja. Odabir uvjerenja umjesto izravnog iskustva, kao i gubljenje vremena trikovi su ega. Odbacivanje svih nepotrebnih aktivnosti, kako bi se stvorila maksimalna količina vremena za duhovnu praksu, ključni je ključ za dovođenje ega do njegovog konačnog kraja. Provođenje vremena u zabavi koje bi se moglo provesti u duhovnoj praksi jedan je od trikova ega. Gotovo sve misli samo su trikovi ega. Ono na što se ukazuje nisu ideje već svjesnost koja prethodi misli i kako tu svjesnost izravno iskusiti. Budite svjesni svojih misli, ideja, uvjerenja i mišljenja i vidite kako oni služe egu. Ako um ne pravi razlike, deset tisuća stvari su takve kakve jesu, jedne suštine. Ego voli rasipati pažnju, to raspršivanje pažnje jedna je od strategija očuvanja ega. Duhovni koncepti ne vode do slobode, samo praksa vodi do slobode. Budući da većina ljudi provede, gledaju i djeluju cijeli svoj život prema van vezujući se za misli, tijelo, svijet, ljude, mjesta, stvari itd, oni nikada nisu niti jednom primijetili vlastitu svjesnost, niti jednu sekundu. Bez obzira na ulogu koji svjetovno ili duhovno ljudi predstavljaju ego ima sposobnost sakriti ono što radi od samog sebe. Budući da se misli i zamisli mogu kombinirati u trilijune kombinacija, ego može stvoriti trilijune strategija očuvanja i ako niste svjesni kako ego čuva svoje nepostojeće ja, onda se ego uspijeva očuvati poput: ‘ovo se ne odnosi na mene’. Isto tako želja za očuvanjem ega mnogo je veća od želje da se iskorijeni ego, a to vrijedi za gotovo sve ljude i to vrijedi za gotovo sve duhovne aspirante. Nijedno stanje nije bolje od bilo kojeg drugog stanja, ego igra “duhovne igre”. Sadašnji trenutak je odsutnost tebe – ega, savršen i besprijekoran.
Pažnja je ključ preobrazbe, puna pozornost podrazumijeva svjesno bivanje u prihvaćanju. Razmišljanje je raspršivanje pažnje. Usmjeriti pažnju na jednu točku i zadržati se na toj jednoj točki jako dugo je način da se probudi uvid. Uvid trenutno razbija iluziju “ja” i iluziju odvojenosti ili dualnosti. To nije razmišljanje i uvid nije vjerovanje, uvid je stalna nova perspektiva. Ego kontrolira sva razmišljanja, stoga su različite kombinacije misli, ideja, uvjerenja i mišljenja primarni alati ega za očuvanje egovog izmišljenog “ja” i sprječavanje vas – svijest, da otkrijete svoje sebstvo. Većina ljudi živi cijeli život, a da nikada nisu uočili pozadinu svijesti, i kakva god mišljenja imali o tome što je pozadina svijesti, koje su njezine kvalitete, što je istinsko Ja itd., nemaju temelja.
Misao koja svoje “ja” naziva “ja” je lažno “ja”. Misao je nešto strano, strano istinskom Sebstvu. Dok se ne probudi uvid koji postaje alat koji možete koristiti, ne čitajte ono što je napisano novinarski ili informativno već pomno dok intelekt ne shvati značenje i bit smisao riječi. Ljudi nesto čitaju pa i slušaju i odmah prevađaju svojim riječima umjesto da razumiju ono što je rečeno ili napisano. Čitajte kao da čitate upute o tome kako letjeti, koje su vitalne sile da se ne srušite. Tada se nećete pretvarati da je razmišljanje o duhovnosti duhovnost. Tek kad su ljubav i mržnja odsutne sve postaje jasno i neprikriveno.
Važno je razumjeti razliku između uvida i intelektualnog razumijevanja, i ne brkati ih. Intelektualno razumijevanje je razumijevanje riječi, dobro je kao prvi korak. Međutim, nakon što smo razumjeli riječi, ako prijeđemo na drugi koncept prije nego što se probudi uvid, riječi će postati prepreke i smetnje za iskorenjivanje ega. Intelektualno “razumijevanje”. Intelektualni apetit i intelektualni pristup “duhovnosti” su ono što karakterizira propust “vidjeti”. Pozornost je poput zrake svjetlosti, fokusirana snaga vaše svijesti koja sve pretvara u sebe. U potpuno funkcionalnom organizmu emocija ima vrlo kratak životni vijek. To je poput trenutnog mreškanja ili vala na površini vašeg Bića. Ako želite vidjeti istinu tada nemate mišljenja za ili protiv bilo čega. Postaviti ono što voliš protiv onoga što ti se ne sviđa je bolest uma.
U Biću se subjekt i objekt spajaju u jedno. Bitak, singularnost se može osjetiti kao uvijek prisutan “Ja jesam” koji je izvan imena i oblika. Osjećati i stoga znati da jeste i ostati u tom duboko ukorijenjenom stanju je ono što zovemo prosvjetljenje, istina je za koju Isus kaže da će vas osloboditi. Isto tako je činjenica da većina sadhaka možda neće dopustiti sebi da vidi šire i da za proučavanje “duhovna” učenja treba žudnja, pažnja i dosljednost, već radije uživaju u konceptima, zamislima i mašti. Želja da se brzo prijeđe na sljedeći koncept i da se prikupi sve više i više informacija za raspravu i ideje angažman je ega.
Um stalno obitava u ponavljanjima istih krugova djelovanja, to su simptomi intelektualnog apetita i simptomi intelektualne, svijet “duhovnosti”. Nisu sva duhovna učenja jednaka, neka su učenja ključni moćni ključevi. Mnogi su već imali značajne poglede na Bitak, ali ego će ga uvijek pokušati strpati u malu kutiju i zatim staviti etiketu na to. Ako promatrate pozadinu svjesnosti satima svaki dan tijekom niza godina, tada ćete na kraju znati da je vaša svjesnost vječna, beskonačna, ljubav i blaženstvo. Ono što je važno nisu pojmovi, uvjerenja ili zaključci, već iskrenost prema sebi i izravno iskustvo. Iznimno intenzivna želja i čežnja iskusiti tko ili što ste u svojoj srži i ostvariti vječno bivanje je sloboda od svih iluzija i obmana, tada ego stvara sve manje prepreka. A vi ste u svijetu i dalje u ljudskim vrlinama, djelovanjima uvijek svjesni da ste Biće, a ne ‘osoba’ koja to shvaća.
Ne živite ni u zapletima vanjskih stvari, niti u unutarnjim osjećajima praznine. Da bismo razumjeli misterij Jedno-esencije treba se osloboditi svih narativa. Kad se sve stvari vide jednako dosegnuta je bezvremena samobit. Nikakve usporedbe ili analogije nisu moguće u ovom bezuzročnom, bezodnosnom stanju.
Put je savršen poput ogromnog prostora gdje ništa ne nedostaje i ničega nema u suvišku. Doista, to je zbog našeg izbora da prihvatimo ili odbacimo da ne vidimo pravu prirodu stvari. Kada pokušavate zaustaviti aktivnost pasivnošću sam vaš trud ispunjava vas aktivnošću. Sve dok ostajete u jednoj ili drugoj krajnosti nikada nećete spoznati Jednotu. Svjesni poriv, volja i upornost za izlaskom iz samsare temelj je svake istinske duhovnosti i najvažniji korak ka apsolutnoj Istini. A to donosi znanje o tome što je bitno, a što nije bitno i omogućuje vam da vidite (vidya) po prvi put u svom životu. Kontinuirane prakse su potrebne prije nego što ego doživi svoj konačni smiraj.
Prosvjetljenje nije stanje, to je iznenadni, ne konceptualni i visceralni uvid ili otkrivenje koje raspršuje neznanje i razbija iluzije o tome tko/što ste i prirodu stvarnosti.
Svjesnost obraća pozornost na svjesnost isključujući sve ostalo, obraća pozornost samo na sebe. Međutim, od trenutka kada pokušate ovu jednostavnu, lako razumljivu praksu, ostajete kao svjesnost.
Rezultati mogu biti trenutni!
