Ne trebate ništa učiniti da se probudite

Tko se želi probuditi? Tko želi znati kako se to radi? Zašto se želimo probuditi? Je li to zato što smo ‘mi’ umorni od ovog svijeta patnje i želimo oslobođenje za sebe? Iako bar manjina zna da ne postoji zasebno ja? Ako je naš ego-identitet upravo onaj dio nas koji se mora prepoznati kao nestvaran i iluzoran, kako bi buđenje osvanulo, kako bismo onda mogli doći do buđenja slijedeći želje ega. Ne bi li to samo ojačalo lažno postojanje ega, umjesto da ga nadiđe?

Važno je napraviti duboko ispitivanje naše ego motivacije prije nego što krenemo bilo kojim putem ili tehnikom za buđenje… a često i kasnije. Sam ego koji očajnički želi “postići prosvjetljenje” može postati najveća vlastita prepreka. No dobro krenite, u redu je započeti čežnju za Istinom s gledišta ega ili patnje – većina to čini. Postoje stvarne prakse koje radite dok se otvarate Duhovnom već prisutnom savršenstvu. Dakle, dok osjećate želju za buđenjem i počnete razvrstavati staze i prakse kako bi vas ‘odveli tamo’, sjetite se ovih Istina i držite ih u svojoj svijesti:

Zapravo, ovo osobno “ti” koje se želi probuditi, ne može. Mi se ne budimo; buđenje se budi kroz nas, kad je spremno. To je samo Jedna Stvarnost koja se izražava kroz ovaj iluzorni privremeni identitet koji Vi zovete ja.. a taj Jedan je već, pa, Jedan! Već potpuno budan. Nisu mu potrebne nikakve izmjene ili poboljšanja poput “buđenja”. Nije potrebno doći do bilo kojeg stanja koje je ‘bolje’ od trenutnog. Naše traženje ‘kako se probuditi’ obično je vođeno time da želimo da stvari budu ‘bolje’ i misleći da stvari kakve jesu jesu problem.

Ne možete se probuditi ili čak ubrzati buđenje kroz vas, bilo kakvim naporima utemeljenim na egu. I bilo kakav napor u vidu meditacije i dubokog smirivanja vašeg zauzetog uma; pripadanje guruu ili božanstvu ili bilo kojem vanjskom autoritetu, i usrdna molitva za oslobađanje; godine samopožrtvovanja i nesebične službe; hrpe rituala kako bi se došlo do srži Istine.

Spali sve. Sve dok radite te stvari da biste „dosegli prosvjetljenje“ ili buđenje, kao ‘budući’ cilj za sebe, no ništa od toga ne može uspjeti.

Budući da je Jedno, ili Svjesnost, već potpuno Probuđeno savršeno, ono ne vidi, nema problem i želju ega za prosvjetljenjem i očajnički se želi probuditi. Svaki napor uložen da “negdje stignete jer još niste” dolazi po svojoj prirodi iz vašeg ego-uma. To je jedini dio koji uvijek osjeća da se stvari trebaju ‘promijeniti’ ili biti bolje. Duh ne čezne za tim, jer već ste tu, sad je ovaj trenutak, stvarnost je, stvari jesu kakve jesu. Počivanje u Istini toga, biva se Budno. Opirati se ili raspravljati sa Stvarnošću, da život sada nije dovoljno dobar i da bi trebao biti bolji, manje bolan, bogatiji ili potpuno Prosvijetljen, nije Probuđenost.

Čista Svjesnost, ili Duh, ili Jedina Stvarnost, već je potpuno budna. Ne treba se buditi ili išta poduzimati da bi se shvatilo da je to Jednota. Budući da ste stvarno Čista Svjesnost ili Duh, a ne pojedinačni ego, ne trebate ništa učiniti da se probudite. Vaš naizgled odvojeni ego može činiti stvari da se probudi, ali ne mora i nema ničeg superiornog u koračanju duhovnim putem u odnosu na život ‘običnog’ života.  Sve je to Duh koji se budi u Duhu.

Stoga rasprave o postignutoj duhovnosti i ono što bi bila stvarna duhovnost stalno se često spominje i komentira.

Naravno teško je razumjeti, a kamoli  prihvatiti ili “vidjeti” mogući totalno drugačiji uvid.

Duhovnost/buđenje se ne postiže niti stvara. Nema se što postići i nema tko to postići. Iluzija da postoji zasebno “ja” koje treba nešto stvoriti ili postići upravo je ono što ga zamagljuje, zamračuje da je to sve samo ono što jest, ono što se događa.. nikome. Ljudi radije priznaju da nisu dosegnuli nivo za kojim su u potrazi.

“Najveća prepreka prosvjetljenju je prevazilaženje zablude da još niste prosvijetljeni” – Ramana Maharshi

Kao što je gore navedeno, ne postoje “stanja” koja se mogu postići, a biti potpuno slobodan/oslobođen nije “stanje“. To je jednostavno naša prirodna stvarnost. Kao takvi, takozvani ‘prosvijetljeni’ ili ‘jivanmukti’ nikada se ne smiju smatrati ‘posebnim stanjem.’ ili zasebnim ‘guruom’, koji potiče i održava iluziju koja drži da “ti” misliš da “ti” još nisi “prosvijetljen”. 🙂

Ne postoji ništa prirodnije od prirodne stvarnosti. Sve što se čini da je nastalo iz Ničega, to je doista, Sve. Ništa ne može niti postoji izvan nje. Kako bi Sve moglo imati nešto za postići ili imati dijelove koji su ‘postignutiji’ od drugih?  Postoji samo Ovo, Jedno, Ono što Je, i sve je to već cijelo, potpuno i besprijekorno. Ništa od toga nije u nekom stanju, osim prirodne stvarnosti, i ništa od toga nije niti prosvjetljeno niti neprosvjetljeno, jednostavno i obično niti posebno ili štovano.

Na ovoj razini relativne ili prividne stvarnosti, na ovom planetu, čini se da velika većina ljudi živi sasvim uobičajene živote, sa malo ili nimalo svijesti o dubljim razinama svijesti i najdubljim uvidima ne-dualnog, stvarnosti čiste svjesti. Zatim, čini se da postoji određena podskupina ljudi koje to zanima, istražuje To, shvaća To (a neki kažu da taj broj raste).

Ali koga briga? Samo je Svijest zainteresirana za Svijest. To je samo Svjesnost koja ‘manifestira’ tu želju kod određenih ljudi, da sebe doživi kao čovjeka s tim slutnjama, za razliku od čovjeka bez duhovnih sklonosti. Ako utvrdimo da smo jedan od onih ljudi koji imaju jaku sklonost otkrivanju stvarne duhovne istine koja stoji iza svih iluzija, to je samo zato što se Svjesnost tako manifestira u vama/nama. To je samo ‘poziv’, afinitet, sklonost u nama koju je Svjesnost tamo kreirala. To ne znači ništa. To ne znači da smo pametniji, evoluirali ili idemo ‘pravednijim’ putem od onih koji nisu zainteresirani

Dakle, uvjerenje da postoji zasebno “ti” koje ima nešto za postići ili da postoje određeni “drugi” koji su to postigli i zaslužuju dodatno poštovanje, čista je besmislica.