Skip to main content

Dominacija ega nikako nije gotova i, ono što je opasno je u tome što se ego može početi koristiti mudrošću i svjetlošću, da bi sebe i dalje isticao, umjesto umanjio. Rijetko čete čuti da netko tko se doima budnim kaže, “Ta svjetlost nije moja, ova mudrost nije moja. To je nešto što prolazi kroz mene.” Ali, ego želi reći, “ Ja znam.” To je moja mudrost.

Na putu buđenja ili samospoznaje postoje mnoge opasnosti a jedna od njih je kada imamo duhovne učitelje koji su na pola puta do vrha  i koji su se nekako zaustavili na tom nivou, kojeg ni vi niste svjesni. To je prilično opasan stupanj, jer tu nailazimo na ego koji se naoružao i povećao istinskom mudrošću, istinskom svjetloću.  Uvijek gdje se radi o pravoj mudrosti i pravoj svjetlosti sposoban ego  to počinje pripisivati sebi, a ne nečemu većem od njega. Tako sebstvo postaje čvršće, čak iskristalizirano. Tu nemamo onda transparentno sebstvo.
Karakteristikai ega leži u osjećaju individualnosti i odvojenosti . Svi se poistovjećuju s tom odvojenošću, umjesto da se poistovjećuju s božanskim u sebi, ma kako to nazvali,. Onoliko koliko smo poistovjećeni sa vlastitom slikom o sebi, ili privrženosti svom samozadovoljstvu ili našoj odvojenosti, toliko smo  ometani istinski slijediti duhovni put. Blokira nas da doživimo najdublja mistična iskustva, jer upravo u takvim iskustvima često se gubi taj osjećaj vlastite odvojenosti. Tu imamo poznato ponavljanje kad svi kažu da žele Boga ili samospoznaju, ali se svojski trude da izbjegnu jedinstvo!

Naravno da u određenom trenutku osjećaj sebe je bitan za ljudski razvoj. Ne možemo se bez njega razviti. Taj osječaj sebe ima svoju evolutivnu svrhu. To je ta  osobnost, koja se razvila iz onoga što se u početku formiralo oko onog početnog osjećaja odvojenog  sebstva. I poznati veliki sveci su razvili svoju osobnost. Razvili su na svoj način strukturu razumijevanja i odnosa prema ljudima, kako bi  razumjeli ljudske i svjetovne probleme. Kod njih je taj oblik individualnosti na kraju postao božanski ispunjen. Tako da tijekom normalnog razvoja svaka osoba razvija ego i strukturu osobnosti, ali ono ključno je da bi bilo idealno da ego kroz normalni duhovni razvoja transcendira.   Ono što nesvjesna osoba radi je da  ugađa rastu ega. .Iako na jednoj razini imamo normalno sazrijevanje i rast ega, istovremeno, to nije sve što se događa. Postoji i šira cjelina u kojoj rijetko tko vidi da je samo dio svijesti.

Često  zbog  nekog stava mnogi misle da treba izbjegavanje ega što nije točno. Ovaj osjećaj sebe, ili tko sam ja kojeg nazivamo “osobna duša”, daje nam sposobnosti objektivnoga sagledavanja i viđenja sebe kao objekta. To nam daje i ogromnu moć djelovanja i kontrole. No, zabluda ili odvojenost  se javlja onda kad je „ja“ objekt, ili kad izražavamo„postoji ja“. Tada je jasno da onog trena kad kažete „ja“ to odmah podrazumijeva dualizam, u kojem postoje i „drugi“. Taj snažan dualizam, dvojnost je najveća prepreka na putu ka postizanju jedinstva. Ako malo pogledate postoji snažna vezanost za taj osjećaj „ja“, i zato je malo onih koji se žele toga odreći.

Možemo reći da je ego najniža razina sebstva kojeg nismo svjesni. Ego je zbroj svih onih snaga unutar nas koji se snažno opire duhovnim vrijednostima. A najviše snage izražava u sebe poricanju  ta nesvjesnost o njemu, je ono što čini  ego nevjerojatno moćnim. Primjeri te nesvjesnosti imamo u povrijeđenom ponosu, ljutnji, ambiciji itd. Ego se boji promjene, smrtno je preplašen od dubokog duhovnog  iskustva i moguće preobrazbe. Sa njegovog stanovišta, takva vrsta promjene znači smrt. Njegovo postojanje je sam mehanizam preživljavanja. To je onaj dio svih nas koji želi ostati isti, neka vrsta inertne komponente u svima nama koja kaže, “Nemoj se mijenjati.” Kada rastete i mijenjate se, u određenom se smislu može aktivirati suprotna sila. Ukoliko osoba u radu na sebi osvijesti taj stupanj zablude i na određenom stupnju shvaća da nije uravnotežena,  još uvijek  je podložna nečemu što nije naša priroda niti čistija razina svijesti. Tako da i tada nastavlja djelovati kroz iste koncepte. Ujedno pokušava radom, pozitivnim djelovanjem i meditacijom nadići te niže sile oslobađajući se njihove dominacije, koje su i dalje često prisutne jer potencijal koji nas stavlja u iskušenje još uvijek tu. Samo  veliki sveci mogu kontrolirati te sile ega, zato i mogu. pokazivati neobičnu samokontrolu i strpljivost  u situacijama za koje znamo da bi ih većina  osoba  pokleknuli. Sveci, živuća utjelovljenja božanskog,  svojim su životima pokazali mogućnost življenja oslobođenog tiranije ega,  on im služi kao alat kojim se koristite.

 Jasno je da se ego boji izgubiti kontrolu, a još se više boji svog nestanka. Oni pojedinci koji rade na spoznaji ega polako  mijenjaju izražavanje osobnosti, te rijetke osobine možete vidjeti kod  onih koji su ostvarili budno stanje svijesti. Kod njih se rađa nadahnuto sebstvo, oni upravljaju svojom osobnošću u kojem sve više se izražava  mudrost unutarnjeg svjetla. Može se reći da je njihova osobnost postala srčanijom prožeta  ljubavlju. Tu imamo još uvijek osobnost i to ne znači da su postali neosobni. Iako se međusobno razlikuju ljepota je u tome što je osobnost postala poput posude  iz koje više ništa ne curi jer sadrži božansko. Razne predrasude,  navike, nemir, neispravnost, su poput rupa zbog kojih se može zadržati stanje božanske ljubavi. Svecu je ego

Ego svijest uvijek ima opravdanje, odgovor i iznalazi razloge zbog kojih se odbija pokoriti. Za one koji smatraju da im nije potreban vodič, učitelj i koji ne priznaju autoritete poznatih mudraca,  pokušavaju sami sebe voditi na putu prevladavanja ega. Oni  biraju način prakse i ideje iz različitih pravaca za koje misle da će im najviše pomoći u njihovom traganju. Netko može  misliti da je taj poriv da se duhovnim putom ide sam, bez učitelja, vjerojatno samo još jedno očitovanje neumoljivog ponašanja ega da kontrolira vaš život?

Učitelj je moćan primjer,  koji pokazuje da je transformacija moguća. Kako znati da je to moguće? Postoji  netko čija se osobnost promijenila, čiji je duh prožet svjetlošću i ljubavlju. Često mudraci kažu da određene duhovne prakse nemaju nikakvu moć osim ako vam ih ne preda vaš guru. Inače neće djelovati. Tu također postoji činjenica da  ako smo sami sebi učitelji, zanemaruje se važnost prenošenja loze i inicijacije, a još je bitno postojanje energetske veze s učiteljem. Duhovni put je vrlo suptilan, zato su mnogi duhovni tragaoci ostali na pola puta. Naravno da je bilo slučajeva u kojima je veza uspostavljena bez živućeg učitelja. Ali, to je rijetko.

Često doživljavamo paradoks dok smo na duhovni putu, iznenada možemo osjetiti snagu ega, i tada  pomislite da ste u vrlo lošem stanju . A stvar je u tome  što vi zapravo niste znali u kakvom ste  stanju  sve dok prvi put ne vidite moć ega i slabost duha. A to nam se potvrđuje kod duhovnih praksi, nenapredovanjem.

 U yogi mudrosti imamo ovaj primjer; Kako kod mnogih praktikantima hatha yoge, nailazimo jaku volju i neki razviju veliku sposobnost i moć – i u samom procesu vrlo snažan ego. Zato ako radite samo strogu praksu, bez konteksta u kojem znate da se tu radi o praksi promatranja sebe, opasnost naravno leži u tome da ćete hraniti svoj ego – “Ja sam postigao savršenu pozu!” Raste osobna važnosti. Ego želi da se za njega zna i o njemu dobro misli. Postignuće savršene asane daje nevjerojatan potencijal za inflaciju ega. Sposoban se predstaviti nevidljivim ili će namjerno ublažiti svoje prakticiranje tako da bi drugi ljudi mislili da on zapravo i ne radi puno No, s druge strane, ako to činimo unutar konteksta, “Promatraj što se događa, promatraj proces,” tada doista može strahovito umanjiti ego.

Ego nazivamo često, malo ili plitko ja, koje sebe, zapravo, ni ne poznaje, koje u svoj identitet samo vjeruje, koje bi se pri svakom pažljivom pogledu pokazalo kao splet kontradiktornih, međusobno se poništavajućih tendencija, jedan čvor zavezanih, sputanih energija. Sve bitno  u jogi (a i van joge) događa se upravo nekim radikalnijim  raspletom, razvezivanjem ovog čvora koji, svakako, nije slučajno nastao, koji ima svoju dugu evoluciju . Zato možemo reći da sva životna usmjerenja bilo  čime da su inicirani i bilo kuda da streme najčešće ne stižu daleko ukoliko, pod vidom žrtve, u smislu „ja sam postigao“, „ ja sam moćan“,  ili raznih  ideala ne uspijeva ukinuti  inicijalnu svezanost energija. Jer se  oslobođena  energija sve više zapliće u suptilni čvor privatnih egzistencija i egoizma.

Riječ ‘um’ pokriva sve – vaš ego, vaše želje, vaše nade, vaše filozofije, vaše religije, vaše spise. Što god se može zamisliti jeste um. Sve što je znano, sve što može da se zna, sve što je znano, jeste unutar uma. Prestajanje uma označava obustavu znanog, prekid znanog. To je skok u nepoznato. Kad nema uma, vi ste u nepoznatom. Joga je skok u nepoznato. Neće biti ispravno reći‘nepoznato’, pravilnije je, ‘ne znano. Neki kažu da joga znači odbacivanje ega; ego je prepreka; onog trena kada napustite ego vi ste spojeni sa božanskim. Vi ste već povezani, samo zbog vašeg ega vama izgleda da ste bili odvojeni.

Od svih praksi i penjanja na vrh preobrazba kroz ljubav daleko je zdravija i pametnija. Fundamentalne promjene ne možete napraviti sami jer ste preblizu. Ne možete vidjeti strukturu. Od drva ne možete vidjeti šumu.

Tko god putuje bez vodiča potrebno mu je dvjesto godina za putovanje od dva dana. Mnoge stvari možete učiniti za sebe, ali postoje određene duboke razine koje ne možete sami doseći. Jednostavno ne možete.

Join the discussion 1 komentar

Komentiraj