Kako bi mogli opisati ili nešto reći o Kvantnoj duhovnosti.
Da li bi to mogla biti nova religija, ili novo šire razumijevanje Stvarnosti u kontekstu nedualnosti pa i iza.
Znamo da je Kvantna fizika dotaknula ono što su mudraci oduvijek znali: da promatrač i promatrano nisu odvojeni. Da čestica i val nisu dvije stvari, nego dvije strane jedne iste prisutnosti.
Isto tako, ono što zovemo “ja” i ono što zovemo “svijet” nisu dvije stvarnosti nego jedan kvantni dah, jedno Polje koje se izražava kao mnoštvo. Ovaj pristup ne traži vjeru, nego izravno viđenje da sve što postoji, postoji unutar jedne beskrajne svjesnosti koja se sama promatra kroz bezbrojne oblike
Nisargadatta bi rekao:
“Ti nisi tijelo, nisi um, ti si svijest koja je svjesna uma i tijela.”
Kvantna duhovnost ide još dalje ne samo da si svijest, nego si i sama praznina mogućnosti iz koje se svijest rađa. Ti nisi promatrač, ti si polje promatranja. Nisi kap u oceanu, nego ocean koji se privremeno zove “kap”.
U toj spoznaji, sve dualnosti se urušavaju: svjetlo i tama, život i smrt, Bog i čovjek. Sve postaje jedan kvantni ples postojanja koji se odvija u tišini bez početka i kraja.
U toj tišini ne postoji “put” niti “cilj”, jer nitko nikamo ne ide, nema tko igdje ići.
Možemo reći da je Kvantna duhovnost jedno polje Svijesnosti. U tom polju nema spoja znanosti i mistike već njihovo razotkrivanje u jednoj istoj istini. Jer sve što znanost mjeri, i sve što duhovnost spoznaje, rađa se iz istog izvora iz polja koje promatrač ne može pronaći, jer sam jest to polje. U kvantnom svemiru ništa ne postoji odvojeno. Svaka čestica je upletena s drugom, svaki trenutak sadrži sve trenutke. Nema udaljenosti. Nema stvarnog vremena. Sve je sada, Sve je ovdje, Sve se događa unutar nečega što nije prostor, nego svijest koja sebe gleda kao svemir.
Kada mudraci govore o “Jednom”, oni ne misle na broj, već na prirodu bića na Jednost koja nije suprotnost mnoštvu, nego njegov temelj. Baš kao što val ne može postojati bez mora, tako ni misao “ja” ne može postojati bez oceana svjesnosti u kojem se pojavila.
Znanost to naziva poljem kvantnih mogućnosti.
Maharaj bi rekao:
“Sve što vidiš, pojavljuje se u tebi, jer ti si ono bez čega ništa ne može biti viđeno.”
Postoji samo Ovo, što jest.
Kvantna duhovnost nije teorija, to je iskustvo trenutka kada misao stane i svijest prepozna
samu sebe.
To je kvantni skok iz identiteta u bezidentitet.
Iz “ja jesam ovo” u čisto “Ja Jesam”.
Svjesno možemo razumjeti da To “ti” nije osoba. Nije um.
Nije sjećanje na prošlost ni projekcija budućnosti.
To “ti” je ono što svjedoči promjene, a samo ne prolazi kroz promjenu. To “ti” je tišina u kojoj se sve događa i ta tišina nije prazna, ona je živa. Kvantna duhovnost počinje u trenutku kada prestaneš tražiti “istinu” u vanjskom svijetu.
Jer ono što tražiš, uvijek traži samo sebe.
U trenutku spoznaje, tražitelj nestaje, a ono što ostaje to si ti. Bez imena, bez granica, bez forme, čista svjesnost koja nije ničija. Kada to spoznaš, sve postaje igra valova u moru svijesti. Ništa nije izgubljeno, ništa nije pronađeno. Smrt postaje samo promjena oblika sna.
Život, neprekidno buđenje.
Kvantna duhovnost nije religija budućnosti.
Prije bi bila zaboravljeno sjećanje na ono što je uvijek bilo beskonačno, neuhvatljivo i bez početka. U toj spoznaji, čovjek prestaje biti “netko” i postaje ono što nikad nije prestao biti: bezvremeni svjedok koji diše kroz sve oblike.
Kada to vidiš, čak i tvoja bol postaje sveta. Čak i tvoja tama ima miris svjetla. Jer i tama i svjetlo dva su izraza jedne iste praznine koja se smije kroz tvoje oči.
Kvantna duhovnost je tišina između dva otkucaja srca.
To nije nešto što se uči, nego nešto što se prepoznaje.
U svakom dahu, u svakom pogledu, u svakom trenutku postojanja. Polje te promatra kroz
sebe.
I kad spoznaš da ti nisi promatrač, nego promatranje samo, tada prestaješ biti ograničen oblikom i sve postaje Sveto.
Svaka misao, svaka kap kiše, svaka riječ.
Jer sve što jest jest izražaj Jednog u mnoštvu.
To je kraj znanosti i početak Tišine.
To je kraj traženja i početak Bivanja.
To je kvantna duhovnost, znanost o jednom.
Kvantna duhovnost nije novi trend, nego prirodan razvoj ljudske svijesti. Nastaje kad se dvije grane istog stabla znanost i duhovnost ponovno susretnu u korijenu.
Jer sve što fizika otkriva kroz eksperimente, mudraci su oduvijek prepoznavali kroz izravno iskustvo postojanja.
Poznato je da u središtu kvantne fizike je zapanjujuća spoznaja: promatrač utječe na ono što
promatra.
U poznatom “eksperimentu s dvostrukim prorezom”, čestice svjetlosti ponašaju se drugačije ovisno o tome je li ih netko promatra. Drugim riječima, svemir ne postoji kao gotova slika neovisna o nama on se pojavljuje tek kad je promatran. Ta ideja duboko podsjeća na učenje advaita vedante i Nisargadatte Maharaja:
“Svijet koji vidiš postoji zato što ga svjedočiš. Bez tebe, svijet nema oblik ni značenje.” Tada “ti” ne znači osoba, nego svijest ono što je svjesno svih pojava, ali samo nije pojava.
Kvantno gledano, to je Polje mogućnosti iz kojeg se sve oblike rađaju. Duhovno gledano, to je bezvremeno Biće koje stoji iza svih imena i formi.
Polje Svjesnosti zajednički je temelj znanosti i mistike.
Fizika danas govori o kvantnom polju kao o osnovi svemira. Sve čestice, energija, prostor i vrijeme samo su uzorci titranja unutar tog nevidljivog Polja koje nije materijalno. Ono je potencijal mogućnost za sve oblike koji tek mogu nastati. U duhovnom jeziku, to Polje nazivamo svijest, atma, brahman ili praznina. To nije praznina bez značenja, nego prostor ispunjen neograničenom inteligencijom. Sve što postoji, sve što se mi smatramo “stvarnim”, jest samo uzorak u tom beskonačnom oceanu vibracije.
Kvantna duhovnost prepoznaje da nema razlike između “materije” i “svijesti” jer materija jest
zgusnuta svijest.
Svemir se ne događa u prostoru, nego unutar svjesnosti koja se izražava kao prostor. Tako se znanost i mistika napokon susreću: materija prestaje biti čvrsta, a duh prestaje biti apstraktan.
Nedualnost je izvan svjetla i sjene.
Učenjem o nedualnosti (advaita), Maharaj i drugi mudraci ukazuju da svaka suprotnost postoji samo unutar uma: život–smrt, svjetlo–tama, ja–ti. Kad promatrač spozna da nije “osoba”, nego čisto svjedočenje, te suprotnosti prestaju postojati kao stvarne.
Kvantno rečeno val i čestica nisu dvije stvari, već dva izraza iste energije, viđene iz različitih kutova.
Zato kvantna duhovnost ne govori o bježanju iz svijeta, nego o prepoznavanju jedinstva u svemu što postoji.
Sve je dio jednog neprekidnog toka energije i svijesti.
Ništa nije izvan toga, ništa nije “manje božansko”.
Stoga Kvantna svijest u svakodnevnom životu spoznaje da promatrač i promatrano nisu odvojeni, tada se mijenja i način na koji živi. Svaka misao, svaka emocija, svaka interakcija postaje val u istom moru. Umjesto borbe i kontrole, dolazi prirodna jasnoća i povjerenje u život.
Jer ono što se događa, nije protiv tebe to se događa u tebi.
Meditacija, svjesno disanje, tišina, prisutnost sve su to načini da se “val” sjeti da je ocean.
Kvantna duhovnost nije bijeg od stvarnosti, nego probuđeno življenje stvarnosti kakva jest. Kada prestaneš biti netko tko traži, shvaćaš da si oduvijek bio ono što tražiš.
Zaključak kraj podjele, početak Jednote.
Kvantna duhovnost ne traži da vjeruješ, već poziva na opažanje, na izravno iskustvo. Kad zastaneš između dva daha i osjetiš tišinu koja sve drži, znaš da ništa nije izvan toga. U toj tišini nema više “duhovnog” i “svjetovnog”, nema “fizike” i “mistike” sve je jedno. Jedno koje ne možeš obuhvatiti mislima, ali iz kojega misli niču.
Jedno koje ne moraš pronaći, jer se nikada nije izgubilo.
To je kvantna duhovnost, stvarnost , znanost o Jednom, spoznaja o Sebi.
