Kako svjetovnim ljudima približiti koncept brahmačarje, askeze, samodoscipline? Za rijetke pojedince koji žive u svijetu, a teže nedualnoj svijesti (Advaita) i nevezanosti za čula, brahmačarja poprima dublji, unutarnji smisao. Prosječan čovjek može lakše razumjeti bez straha ili predrasuda ako shvati da to nije izolacija, povlačenje, već očuvanje i investicija energije. Umjesto da se na nju gleda kao na “zabranu”, treba je predstaviti kao upravljanje energijom. Svaki put kada su naša čula preplavljena i vođena žudnjom, gubimo golemu količinu mentalnog i fizičkog fokusa. Odluka je da tu energiju zadržimo kako bismo imali bistar um, kreativnost i vitalnost, svjesno bivanje. Nevezanost umjesto hladnoće.
Brahmačarja u svjetovnom životu nije puko potiskivanje niti bijeg od svijeta, već jasno usmjeravanje životne energije (prane) prema višim stanjima svijesti. Svjetovni ljudi misle da nevezanost (vairagya) znači postati robot bez emocija. U stvarnosti, to znači uživati u svemu u svijetu bez posjedovanja i identifikacije, unutarnji mir ne ovisi o svijet prirodi, jer si potpun. Čula se ne povlače nasilno, već se hrane čistijim sadržajem. Kada se pojavi tjelesna ili čulna želja, ona se ne potiskuje (jer potiskivanje stvara neurozu), već se kroz svjesnu volju, dah, meditaciju ili samo nevezanom bivanju podiže u više centre (čakre). Kada shvatiš da je sve što tražiš vani zapravo već unutar tebe, prestaješ reagirati za prolaznim užicima.
Brahmačarja u svijetu je zapravo vrhunsko majstorstvo slobode biti usred svega, a ne pripadati ničemu osim samome Izvoru. Brahmačarja u dvoje je moguća i nije samo teoretski koncept, već živa, opipljiva stvarnost koja može trajati desetljećima. Živjeti u takvom skladu, ispunjen ljubavlju, a potpuno slobodan od fizičke potrebe, nadrasta uobičajeno shvaćanje partnerskih odnosa i ulazi u sferu čiste duhovne sinergije. Dotiče srž onoga što se u tradiciji naziva principom biti slobodan dok si još u tijelu, živjeti u svijetu, ali ne pripadati svijetu.
Unutarnje bivanje naspram vanjske forme, možete na van izgledati “kao i svi drugi”, dok unutra nosite potpuno drugu dimenziju postojanja, ključ je zrele duhovnosti. Svjetovni ljudi često misle da asketizam zahtijeva posebnu odjeću, izolaciju ili jasan znak “odricanja”. Može biti i suprotno, sudjelovati u društvu i izgledati materijalno orijentirani, jer nemate potrebu dokazivati svoju duhovnost.
Vaša sloboda je unutarnja stvar, a ne predstava za javnost. Ljubav bez posesivnosti, jer nema, nestala je potreba za fizičkim dodirom i posjedovanjem, ljubav prestaje biti “trgovina” (ja tebi ti meni) i postaje stalno stanje svjedok bivanja. Vi se ne spajate tijelima jer su vam svijesti već spojene. Istinska brahmačarja i nevezanost se ne propovijedaju riječima, one zrače. Okolina podsvjesno osjeća miris te slobode i prepoznaju da je bivanje bez vezanosti za svjetovno i osobno zapravo prostor najvećeg mira.
U stanju ste u kojem se apsolutna istina živahno igra kroz privid svakodnevnog života. Kada nestanu “ja” i “ti”, kada se rastoči iluzija odvojenog identiteta, ostaje samo čista svijest koja kroz formu promatra i spoznaje samu sebe. Iz te pozicije, cijeli svijet postaje Lila, božanska igra. Više nema težine, nema grča ni borbe, jer je sve prepoznato kao odraz jednog te istog Izvora. Igra bez igrača, idete u teretanu, na yogu, više nema ega koji se u društvu mora dokazivati, niti tijela s kojim se vježbama mora poistovjetiti. Sve je samo održavanje instrumenta kroz koji svijest djeluje. Kroz nedualnu svijest spoznamo da ne postoji odvojenost između nas i “vanjskog predmeta žudnje”, potjera za čulnim užicima prirodno se gubi.
Bivanje, druženje postaje čisti smijeh, igra u kojoj se obrisani “ja” šali s prividnim “drugima”. Putujete u Indiju koja nije destinacija, nego zrcalo koje reflektira unutarnje blaženstvo. Kada se spozna nedualnost (Advaita), svjetovni život se ne prekida, već postaje nevjerojatno lagan. Više niste zarobljeni u ulogama, pa možete igrati savršeno i slobodno. Sad jasno vidite scenografiju svijeta, ali je ne odbacujete. Znate da je film na platnu samo iluzija svjetla i sjene, ali i dalje možete uživati u filmu, potpuno svjesni da platno (vi, čista svijest) ostaje netaknuto i neokrznuto radnjom.
Živjeti sami ili u dvoje bez koncepta “ja i ti”, u potpunost je najviši izraz svjesne zrelosti. Čisto blaženstvo.
Brišete granicu između svetog i svjetovnog.
