Po metafizici i kvantu baza Svemira je informacija.
A svaka informacija podrazumijeva značenje i izvor. Iz nedualne perspektive (nedvojnosti) ta informacija nije nešto izvan Svemira, niti je konačni entitet. Sama informacija, ‘kod’ i njegov izvor su jedno te isto. Svemir nije ‘kod’ koji netko izvana ispisuje, već je kozmička svijest koja se promatra, izražava i doživljava. Iz te perspektive, informaciju ili kod možemo objasniti da je znanje i postojanje isto. U nedualnosti, svijest i informacija nisu odvojene.
Informacija nije “mrtav” zapis, već živo tkanje Svemira koji sam sebe spoznaje.
Razumijevanje koncepta, ‘kod’, ‘metafizika’, ‘kvantno’ unosi miješanje tih vrijednosti ako se ne objasne razine relativnog i apsolutnog značenja. Autor i kod su nedjeljivi, jer koncept “autora” implicira dualnost (autor je odvojen od knjige koju piše).
U nedualnosti, Izvor (Apsolut, Svijest) i kod su jedno. Izvor nije tvorac koji stoji sa strane, već sama bit koja se neprekidno preoblikuje u strukture i oblike koje vidimo. Svijest dualnosti vjeruje da duša ima zapise (kodove) u obliku karmičkih dugova ili ugovora koje mora odraditi i naučiti lekcije u fizičkom svijetu. To riješava čišćenjem kodova, ili osobnost od zamišljene negativnosti, vibracijama i raznim tehnikama spašavanja, ojačavanja, uzdizanja itd. Naravno za tu razinu svijesti to je njihova stvarnost i savršeni kod Iluzornih vrtnji, i ne smije se osuđivati.
Kvantna fizika ukazuje na to da su čestice i materija samo valovi vjerojatnosti i potencijala dok ih ne promatramo. Ta temeljna informacija je nematerijalni potencijal (zapis) iz kojeg se stvarnost neprestano “učitava” u sadašnjem trenutku. Značenje ne postoji u vakuumu, već nastaje onog trenutka kada se nematerijalni kod (valna funkcija) manifestira. Koncept koda programa, zakona ili matrice postaje privid koju treba nadići ako ste razumjeli da ‘ja’ koji barata energijama je iluzija, nema dva. Takvoj svijesti stvarnost je podijeljena na suprotnosti.
Odvojeni ‘ja’ stvara “kodove” i pravila igre zvane (karmički kodovi, dobro/loše, materija/duh, spašavanje svijeta, dualne religije itd.). Kodovi su tvorevina uma, mentalni konstrukti i etikete koje vaš mozak koristi kako bi shvatio beskonačnu stvarnost. Nedualnost ukazuje da takvi kodovi izvorno ne postoje, već da je sve jedna cjelina. Advaita Vedanta, zen, čista svijest) ne priznaje postojanje odvojenih kodova, matrica ili karmičkih zapisa izvan uma. Sve je Jedno, znači “ne-dva”, nema odvojenog “tebe” koji ima kod i odvojenog “Boga” ili “univerzuma” koji taj kod postavlja.
Riječ “oslobođenje” od ‘ja’ kod koncepta ne treba shvatiti u religioznom smislu, već kao oslobađanje energije. Prvo, oslobađajući energiju iz materije suptilnim procesom širenja svijesti oslobađate um. Kad je um oslobođen okova povezanosti s kodom i materijom, postaje homogen, on tada ne djeluje samo putem medija osjetila, nego je i sposoban djelovati neovisno. Takav um se otvara spoznaji beskonačne stvarnosti.
Treba pripaziti na moguću zamku kod rastvaranje iluzije. Iz nedualne perspektive, pokušaj da se “popravi” svoj duhovni kod zapravo hrani iluziju ega. Nema “nekoga” tko treba skupiti dovoljno dobre karme. U iluzornoj Maji (ja i moje,dualnosti) ti si igrač u kozmičkoj igri koji mora slijediti pravila i otkodirati skrivene duhovne istine.U nedualnosti, ti nisi igrač, već sama svijest (prostor) u kojem se igra odvija.
Svi “kodovi” i “zakoni” samo su privremeni valovi na površini istog oceana. Oslobođenje, samospoznaja, ništa (prosvjetljenje) se događa kada shvatiš da nikakav kod nikada nije bio stvaran.
Ili možemo reći ono što smatramo odvojenim (kod, zapis, struktura) zapravo privid unutar cjeline.
