Odražavaju li vaša uvjerenja stvarnost ili je stvaraju?
Mentalni proces zvan vjera, uvjerenje ili vjerovanje koji ljudi usvajaju, prihvaćaju je aspekt osobnosti. Ljudi vjeruju u njima podobne namjere, poruke, ljubav, sreću, ideje, ljude, kao i u mnoge druge vjerojatne ili nevjerojatne događaje, stanja. Vjeruju u titule, vjeruju raznim informacijama, vjeruju u karte, proricanje, horoskope, brojke, simbole, karmu i u bezbroj drugih raznih mišljenja i uvjerenja. Za većinu je njihovo vjerovanje, stajalište istinito jer to mišljenjem biva njihova istina, tvrdnja, sud, reakcija njih samih.. Iako za to prihvaćanje nema neposredne osnove u vlastitom iskustvu niti ga može opravdati pravilnim logičkim izvođenjem iz suda koji je nekom već utvrđen kao istinit. To je subjektivno duhovno tumačenje ishoda percepcije, vlastitog razmišljanja ili komunikacije. Čovjek je od rođenja u svjetovnom procesu kolektivnog ispiranja mozga, jer odgoj ne uči da postajete ono o čemu razmišljate. Zašto biste onda razmišljali o sebi na način koji vas vodi prema ne baš savršenom stanju. Jer kad promijenite svoje misli i vjerovanja, što je moguće, mijenjate sve,
Kvantna fizika tvrdi da je sve na najsitnijem nivou zapravo čista energija koja je svjesna, inteligentna i živa. Tu energiju usmjerava i njome upravlja sama svijest. Stoga fizičkim zakonima svemira zapravo upravljaju mentalni zakoni svijesti. Sve što nije na vašoj sadašnjoj razini iskustva ne može se razumjeti. Jedina je mogućnost da morate vjerovati ili ne vjerovati onome što netko kaže.
U svijetu postoje vjernici i nevjernici – ljudi koji vjeruju u Boga i ljudi koji ne vjeruju u Boga. Postoje ljudi koji vjeruju u raj i pakao, a postoje ljudi koji ne vjeruju u raj i pakao. Svi su ti ljudi na istom brodu. Danas su svi u nečemu, za nekim i sa nečim vjernici. A velika većina su bogobojazni u nekoj dozi odnosa ja i Bog, a Bog im je alat koji će im pomoći da postignu sve željene stvari. To je jednostavno zato što nema živog iskustva. To je samo uvjerenje jer im je to netko rekao, ugradio utjehu i moćnu nadu samo da nisu prisutni u sada svijesti. A to stanje bilo kakvog vjerovanja (programirane svijesti) ih ni na koji način ne može osloboditi. Svi se oni i dalje svađaju oko nečega što ne znaju. To je u osnovi izgubljenog sebe i ne iskrenosti biti dovoljno iskren priznati: “ne znam”.
Ako ne priznate: “ne znam”, uništili ste sve mogućnosti znanja u svom životu. Većina vjeruje da objekti postoje neovisno o tome kako ih se percipira, da je svijest osobna i ograničena, da je nusproizvod uma i da je um nusproizvod tijela. Ova i mnoga druga takva uvjerenja smatraju se toliko očito istinitima da ih nema potrebe preispitivati. Oni predstavljaju religiju materijalizma kojoj pripada velika većina čovječanstva. Mnoge osobne ideje i uvjerenja o sebi i svijetu toliko su duboko ukorijenjene da nisu svjesni da su uvjerenja iluzije i uzima ih se bez propitivanja, za apsolutnu istinu. Na primjer, vjeruje se da smo tijelo, da smo muškarac ili žena i da smo rođeni i umrijet ćemo. Vjerujemo da smo entitet bez obzira na naziv, iskra, duh i sl. među bezbrojnim drugim entitetima i da taj entitet prebiva negdje u tijelu, obično iza očiju ili u području prsa. Vjerujemo da smo mi subjekt našeg iskustva i da je sve i svatko drugi objekt. Vjerujemo da se vrijeme i prostor zapravo doživljavaju, da su postojali prije nas i da će tako postojati i nakon naše smrti, itd. Gotovo 90 posto svijeta vjeruje u neku vrstu Boga, ali koliki je postotak od toga radosnih ljudi.
Um je izgradio moćnu građevinu koncepata o Stvarnosti koja ima malo veze sa stvarnim iskustvom. Rezultat toga, svijest se otklonila od same sebe. Svi koncepti, vjera i vjerovanja su izgrađeni iz uma i stoga je njihova dekonstrukcija jedan od načina na koji Svijest dolazi do ponovnog prepoznavanja same sebe, odnosno do ponovnog upoznavanja same sebe. Um je toliko uvjerljiv da smo sami sebe zavarali vjerujući da zapravo doživljavamo ova dva elementa, da doživljavamo svijet odvojeno i odvojeno od sebe, i da doživljavamo vlastito Ja kao odvojenu i neovisnu Svijest. Dajemo umu vjerodostojnost usprkos njegovim ograničenjima, a ako se iskreno držimo svog iskustva, iznenadit ćemo se kad otkrijemo koliko se naših pretpostavki i zamisli pokažu neodrživim.
Sva stvarnost je istinski duhovna u biti. A istina je mišljenje koje je u skladu sa stvarnošću. Duhovnost se definira kao “vjera u one aspekte stvarnosti koji nisu od ovog svijeta ili ovog materijalnog svemira”… Stvarnost je ono što je tako, znao to netko ili ne, sviđalo se to nekome ili ne. Dakle, istina se temelji na stvarnosti, ali stvarnost je neovisna o mišljenju. Moderni pojam je prepun izražaja kao “moja istina, tvoja istina” što je isto što i “moje mišljenje, tvoje mišljenje”, no tu je problem razumijevanja što je mišljenje. Tvrdnja da svatko od nas stvara vlastitu stvarnost primjer je onoga što nazivamo “fantazijom”. Uvjerenja koja odražavaju stvarnost su uvjerenja u objektivnu stvarnost. Što se tiče subjektivne stvarnosti,to je aspekt stvarnosti nad kojim imate neposrednu i izravnu kontrolu jer je stvorena od vaših misli i interpretacija vaših iskustava. To je unutarnji svijet vašeg um.
Vjerujemo da smo mi, subjekt, izvršitelj naših djela, mislioc naših misli, osjećaji naših osjećaja, birači naših izbora. Vjerujemo da ovaj entitet kojim se smatramo ima slobodu izbora u vezi s nekim aspektima iskustva, ali ne i s drugima. Ovo je posebno iznenađujuće u područjima života koja se eksplicitno bave pitanjima o prirodi Stvarnosti, kao što su religija, filozofija i umjetnost. Jedino polje dostupno za upit je samo iskustvo. To zauzvrat implicira da ako želimo pošteno istražiti prirodu Stvarnosti, moramo odbaciti sve pretpostavke koje nisu izvedene iz izravnog iskustva. Takve pretpostavke neće se odnositi na samo iskustvo i stoga se neće odnositi na nas same ili na svijet.
VI ste taj koji definira ono što jeste. Ono što imate je izraz vašeg postojanja koji rezultira kao manifestacija vaših uvjerenja, i bilo da se ta manifestacija dogodila ili ne, ne bi trebalo ni malo promijeniti vašu unutarnju definiciju. Tko ste iznutra, stvara rezultate koje postižete vani. Jednom kada promijenite način na koji ste iznutra, vanjski svijet se mijenja. Vi možete utjecati na subjektivnu stvarnost, transformirati je i oblikovati je. Zato je to subjektivna stvarnost, promjenjiva je prema vašim uvjerenjima. Filozofski pojam vjerovanja sagledavao se kroz prizmu suda, dok u klasičnoj logici, vjerovanje se smatra tvrdnjom, jer iznosi neku tvrdnju ili očekivanje o stvarnosti za koju se pretpostavlja da je istinita ili lažna (čak i ako se to ne može praktički provjeriti, kao što je vjera u postojanje nekog božanstva). Sa druge strane na tom nivou relativne svijesti vjerovanje je u praksi vrlo korisno, jer u svakodnevnom životu ljudi vjeruju u više stvari nego što se čini.
Uvjerenje kao i volja i želja su tri čimbenika namjere.
Sposobnost volje i želje vas tjera da usavršavate sebe i sve što radite dok ne postignete ono što ste oduvijek željeli.
Svjesni um ima sposobnost potvrditi volju, a tko nema volje, nema ni razlučivanje. Njegov um nije njegov, već ga drugi koriste. Ako ne kontroliramo misli, one će kontrolirati nas.
Rijetki pojedinci odluče odbaciti stara vjerovanja koja su im izazivala osjećaje tjeskobe, krivnje, sumnje, zabrinutosti pa čak i straha. Tek tada mozak počinje proizvoditi kemijske supstance i atome koje ih vraćaju u ravnotežu i finiji nivo olakšanja, slobode i dobrog raspoloženja. Shvaća da je ono što misli o sebi, ono što trenutačno kreira voljom, posebno ako je usklađen s Izvorom iz kojeg sve proizlazi.
Svijest definira Bitak. Imati nešto znači biti u vibracijskoj rezonanciji s energijom te stvari svojim bićem i prethodno svojom sviješću. Ono što imate uvijek je zamišljeno kao izraz onoga što jeste, a ne da definira ono što jeste. Znamo da unutarnji svijet upravlja vanjskim svijetom. Vaše misli doslovno kontroliraju stvarnost. Možemo imati kontrolu nad cjelokupnom stvarnošću slijedeći duhovne zakone svijesti.
Kad kažete da ste na duhovnom putu, to znači da tražite istinu. Ali kakvu istinu tražite? Obično većina ljudi – bilo da idu u hram, crkvu, džamiju ili ašram – traže nešto što će im se isplatiti – nešto što će im koristiti za potvrdu važnosti. Ali za one koji istinski traže istina ne žele biti “netko”, shvaćaju da je “nitko” izlaz iz sna. Prema tome, veliki mudraci su nam rekli da se moramo poistovjetiti sa Svijesti, sa Apsolutnom stvarnošću, a ne sa onim što se događa. Jedina sloboda koju imamo je da ne reagiramo ni na što, već da se okrenemo i saznamo istinu koja nije ni dobro ni loše.
Sve je to u domeni iluzije maye. Spiritualnost je proces dekonstrukcije, spaljivanje jednog po jednog elementa tzv. stvarnosti sve dok ne ostane ono što je istina, odnosno ništa. Razotkrivanje naših lažnih uvjerenja, vjera, vezanosti za koncepte “ja” i “oni” koje smo prije smatrali činjenicom kao takvo, ono prirodno nestaje. Neznanje je isto iluzija.To je obmana koja se stvara kroz konceptualne moći uma, kroz pogrešna uvjerenja. Ta se uvjerenja stvaraju i održavaju kroz proces zabludnog razmišljanja to jest, razmišljanjem koje nema nikakve veze sa stvarnim iskustvom. Dokle god vjerujete da ste čovjek, osobno Ja, onda imate osobnog Boga. Ovdje na scenu stupa bilo koja molitva, poželjno je da je svjesna.
Vi se možete moliti osobnom Bogu i pomoći će vam se. Vaš osobni Bog će se pobrinuti za vas ako se predate i pokorite, stvarno predate, jer samo tada se odričete svog ega. Tada kažete: “Ja sam ništa, a ti si sve.” Ovo može uspjeti samo ako se jednog dana probudite s činjenicom da Bog kojem ste se molili nije nitko drugi nego vi sami.
Vjera je Vodič i Svjetlo onoga koji ne vidi. A predajući se, bit će upućen i neće zalutati. Zato neka oni koji su bez vida slijede uputu mudrog
Be Here Now
