Ljudi ne vole o smrti razgovarati zbog straha i jer im je neugodno, niti razmišljaju o tome dok je ne vide izbliza. Taj strah od smrti proizlazi iz nametnutih fraza, pukih riječi koje vam je netko rekao. Ono što ne može umrijeti nekako se uvjerilo da će umrijeti. Ipak ponekad se dogode katarzična šok iskustva, i neočekivana svjedočenja u kontekstu u kojem većina ljudi nikada neće biti. Ali, upravo tada osobna svijest, uslovljen um nadilazi svoju dimenziju jer ono što nas čini onim što jesmo jednog dana jednostavno prestane postojati.
Zna se da kvantna fizika ukazuje da smrt ne postoji, što ako je samo ulaz, a ne kraj? A nudi teoriju koja zbunjuje: da svijest može trajati i nakon onoga što nazivamo smrću.
Međusobna povezanost nije vjerovanje. To je vaša priroda, sjećanje na sebe. Često raspravljamo, mislimo i preispitujemo bilo što na ovoj ja, svijet, iluzija razini. Onda istražujemo čuda ili prekrasno sjecište znanosti i duše te zašto kraj možda uopće nije kraj.
Nedualni aspekti ukazuju tek kada potražite izvor svojeg Ja, postajete svjesni da je sve to iluzija naravno lakše i sigurnije je ostati nesvjestan.
Igra življenja otkriva ono što nisi, igra umiranja rastvara ono u što si vjerovao. Zašto živjeti? Jer Život živi. Zašto umrijeti? Jer oblici prolaze. Ako pogledamo stvarnost na kvantni način, u njihovoj teoriji je poput advaita učenje istina ono što se ne mijenja, čestice se ne ponašaju kao objekti. Ponašaju se više kao mogućnosti.
Po tome smrt (poput vremena, poput razdvajanja) mogla bi biti varka perspektive, iluzija promatrača ili izložen stav samo s jedne strane ogrtača. Ali negdje između filozofije i fizike čestica, stalno se javlja mala, mučna misao. Što ako smrt nije stvarna? Barem ne onako kako mi mislimo, a zasigurno ne onako kako nam je rečeno. Naš um ne može razumjeti suptilne transformacije, a možda je smrt samo promjena valne duljine ili vibracije. Možda prelazimo u sljedeću fazu bića, ne zato što je kraj konačan, već zato što beskonačno ponovno počinje. U ovom svijetu beskonačnog potencijala, stvarnost zaista nije fiksna, ona je fluidna. Kvantici vjeruju da sama svijest igra ulogu u njegovom oblikovanju. Po tome svemir ne stvara svijest, već svijest stvara svemir.
Svijest je sve što postoji, a ne postoje dvije. Postoji samo jedna Svijest. Svijest koja glumi “Giriju” je ista ona svijest koja je glumila nekog davnog rođaka. Spoznati svijest je znati da nema druge ili druge. Ono što je rođeno, koje je svugdje isto, ali koje se tijelom ograničilo, ponovno postaje neograničeno. Vječnost nema rođenje i smrt, ali privremeno stanje ima početak i kraj. Postojanje je samo neznanje, a svjedočenje svijesti nikada ne dolazi u područje svijesti. Jake katarze, šokovi su ujedno pomaci svijesti jer se najjače doživljava ne doživljavanje uslijed neočekivane svijest promjene, šoka stvarnosti, totalnom prekidu znanom življenju. Ograničavajući se na tijelo zatvorili ste se za neograničeni potencijal kakav zapravo jeste. I kada u potpunosti shvatite znanje o iluziji i sve njene manifestacije, tada ćete razumjeti da, u stvari, ti to nisi. Vi ste neograničeno, koje nije osjetljivo na osjetila.
Razmišljati što se događa nakon smrti, to nije područje uvjetovanog uma. Stoga pokušate li razumjeti duhovnost kroz različite koncepte, poput rođenja i ponovnog rođenja, bit ćete uhvaćeni u njima u začaranom krugu. A kada ste uhvaćeni u njih, sigurno ćete ih imati..
Ako je svijest kvantna, onda ja nije tijelo.
To je onaj Šivin ples u mreškavom ritmu, zvuk koja još uvijek odjekuje u polju sve Svijesti. Ako je smrt vrata, onda se možda nikad i ne zatvaraju, ako je iluzija, možda je to ona snažna sila ljubavi. Ljudsko iskustvo života je ograničeno na mentalne i fizičke strukture, ne možete pristupiti tom nivou. Smrt i ono što je izvan nje nisu tajna koja se skriva negdje u raju gore ili paklu dole, upravo je ovdje, upravo sada. Ali većina ljudi su previše zauzeti vanjskim svijetom, čula, stvarima i nikada ne obraćaju pažnju na unutarnjeg sebe i život im izmiče. Zato sva bol i patnja potiču od vas samih, a ne od života. Život i smrt ne postoje, to je samo igra svih stvari. Kada postanete svjesni svoje prave prirode, tada na kraju svog života nećete biti spremni dati niti jedan tren želji da produžite svoj život. Izgubit ćete svu ljubav prema ovom manifestiranom svijetu niti ćete željeti ovu svijest više ni trenutka. Niste u svemiru, svemir je u vama.
Ako pitate mudraca ili Siddhu: što ostaje? Reći će ono što nikada nije došlo… i nikada nije otišlo. Život se pojavljuje. Smrt se pojavljuje. Nijedno ne pripada tebi.
Što je smisao života i smrti, zašto živimo ako ćemo umrijeti? Život pleše, smrt se klanja. Oboje su pokreti iste mirnoće. Ti si svjedok obojega. Nikada se nisi rodio, nikada nećeš umrijeti.
Kvantna isprepletenost šapće “ništa nije odvojeno”, dvije čestice, udaljene svjetlosnim godinama, i dalje se kreću kao Jedno. To je tišina ispod znanosti.
Tako i svijest pleše kroz sve oblike, neprekinuta, nevidljiva. Ono što osjećate, zvijezde odjekuju. Ono što mislite, valovito se širi kroz Biće.
