Skip to main content

Sumnje i pitanja su uvijek prisutni kod ljudi koji doživljavaju pomak svijesti ili popularni naziv duhovno buđenje.
Imaju često nesporazume pa i iritaciju u dijeljenju zajedničkih interesa s ljudima oko sebe. Iako svako ima svoju prihvaćenu verziju stvarnosti poznato je da prevladava skepsa i pitanja i kod onih pojedinaca koji su donekle razumjeli funkciju svijesti uma. Pitaju se kako se bez ega uklopiti u isti život, kako se uskladiti iz kojeg središta djelovati. Tko sam kad se dogodi pomak percepcije, utiša se ili ugasi ego. Kako nastaviti u istom svijetu dualnosti funkcionirati, na poslu, obitelji itd.
Ljudi imaju razna duhovna uvjerenja i neku razinu iskustva sa alatima za um-tijelo-duh u smislu određenog vjerovanja i pripadnosti. A opet tu je još uvijek nedostatak, dubina do onoga što bi moglo biti cjelovita verzija života i sebe.
A tu je i besprijekoran ‘svjesni plan’ koji može složiti jasnu stvarnost i najbolji život. Nivoi samospoznaje, bića kod pojedinca više ne igraju istu igru ​​kao društvo, ako živi od bića, a ne od uma. Više nema potrebe biti društveno ispunjen, i unutar toga, emocionalno ispunjen.
Jednom kada se probudite ili bolje rečeno “progledate”, iza vela pojavnosti vrlo vam je jasno kada je glavni ego, a kada istina (jednota). Možete to vidjeti u svima jer ste to vidjeli u sebi. To nije misao, to je opažanje. Kada netko živi potpuno vjeran svom pravom ja, to je prirodno sasvim drugačiji način življenja od onoga koji je vjeran svom egu, a da to čak ni ne zna. Ovi potonji ne mogu razumjeti odluke koje donosi onaj, ono tko je pravo Biće. Takve često okolina i društvo smatra da su izvan dodira sa “stvarnošću”, izvan svjetovnog, materijalnog, da su čak i malo ludi.

Prava mudrost dolazi svakome od nas kada shvatimo koliko malo razumijemo o životu, sebi i svijetu oko nas. Ne kada već imate svoj vlastiti ključ uspjeha: drevni ‘kod’ koji vam omogućuje da svako pravilo stvarnosti preokrenete u svoju korist. Nema smisla, ali i ima samo kada shvatite jedinstvo. Kad identitet i ego nestanu, postoji prekrasna spontanost, postoji prirodna sinkronizacija s velikom inteligencijom. Ovo je za onoga tko je spoznao jedinstvo, a ne za onoga tko konceptualno razumije jedinstvo. Jak ego i sebična volja prečesto su smetnja za svjesno funkcioniranje. Koliko je ono što radite ono što svjesno želite? Da ste zapravo sada u punoj svijest, ne biste imali skepsu niti postavljali  pitanje kako funkcionirati bez ega. Ne biste postavljali nikakva pitanja, bili biste potpuno i kompetentno, cjelina stvarnosti, cjelina postojanja. Cjelokupnost postojanja ne bi se pitala kako se uklopiti niti o izboru što da radim. Ne postoji način da doživite stvarnost kao da ništa ne mijenjate u svom iskustvu života. To je samo koncept, ideja u vašoj glavi. To nema apsolutno nikakve veze sa stvarnošću vašeg iskustva.
Ljepota duhovnog rasta i transformacije je u tome što ima mnogo vrata. I sve ih možete otvoriti: bilo u obliku unutarnjih praksi, bilo čak fizičkih objekata i prirodnih sastojaka koji vas vode dublje u vaše biće što jeste, ma kako to nazvali. Kada se pokušavate snaći u stvarnosti u kojoj živite, najbolje je držati se svog iskustva. Prema vašem iskustvu koju doživljavate, sve što odaberete ima značenje. Znat ćete da ima smisla čim nešto dublje osjetite i počnete doživljavati posljedice svog izbora. Oni će biti prilično jasni, prilično značajni, ukoliko ste postigli donekle svjesnost svijesti. Kada postoji ta svijest da nema odvajanja, također ćete primijetiti da postoji potpuna jasnoća, postoji samo djelovanje iz te jasnoće, a to djelovanje će biti ispravan odgovor na situacije koje donose pravi izbor kako živjeti život. Kada ne djelujete sa stajališta usmjerenog na sebe, tada neće biti važno što radite, obraćat ćete ogromnu pažnju na ono što radite u svakom trenutku, bez napora.

Ukoliko ste postigli i otkrili da su identitet i ego nestali, a ostala samo praznina magično će vas transformirati. Više nema starih uvjetovanih programa percepcija, ne tražite više identitet, shvaćate da prosvjetljenje ne postoji više u vašem umu, srcu i duši. To su samo iluzije i zablude.
Prosvjetljenje samo riječ za ne-dvojnost ili odsutna dualnost, (što je također samo riječ za “ono” što se ne može opisati riječima). Ako je središte jastva u potpunosti shvaćeno i uviđeno što stvarno jest, tada nema nikoga tko bira, život će se manifestirati na najučinkovitiji mogući način kroz mehanizam uma i tijela. Sve što vam se čini da trebate doći će vam, bez napora, kao rezultat toga da ste ono što jeste, autentično, potpuno i slobodno.

Vi ste odgovorni za sebe – nemojte se pretvarati da bilo koji učitelj ili bilo tko nosi tu odgovornost. Put će vas natjerati da sazrijete u odgovornosti, i da prigrlite i zaljubite se u svoju samoću, i otkrit ćete da ste Ono što nema autoriteta i kome drugi ne treba. Ova cjelovitost je mjesto slavlja, ne zahtijeva nikakav napor, zapravo, pogledajte koliko je to inteligentno upravo sada.
Vaša je kontrola ta koja sve uništava, a nema potrebe za tim. Rijetki pojedinci koji su prozreli iluziju dvojnosti, shvatili su na koji je način život drugačiji u usporedbi s onim prije spoznaje iluzije. Ako se iluzija dualnosti potpuno spozna, ‘onaj’ koji ima vlastitu odvojenu usporedbu prije i poslije također je iluzija. No ukoliko osoba taj ‘neki pojedinac’ još uvijek prisutno tvrdi da mu onaj život u neznanju prividno nije isti kakav mu je sad nakon spoznaje, dokazuje da iluzija nije u potpunosti prozrena. Jedan od oba pojedinca mora se ugasiti, onaj lažni. Onaj koji misli i kojeg su naučili da je netko samo je društveni identitet, a ne stvarni identitet izvan etiketiranja uma.

Jer u istinskom potpunom kolapsu iluzije, sve što ostaje je Život koji vidi Život, Biće koje vidi Biće. Što je uvijek bilo tako.

Komentiraj