Pokušavajući nekim trudom ili silom zaustaviti svoje zamišljanje i unutrašnji dijalog, to življa postaje naša mentalna aktivnost. Često naša zaokupljenost svakodnevnim akcijama pokazuje da nemamo nimalo stvarnog mira. Nije uvijek loše ko ne postižemo donekle stabilan mir. Važnije je imati sposobnost i svijest o tome da ne moramo slijediti niti pratiti svoje misli i reakcije koje nas obuzimaju.
Mnogo je više toga u nama nego što nam aktivni um dopušta vidjeti. Koliko smo razvili potencijal koji inače svi imamo u svom životusa svjesnošću, a koja nije ograničena našim reakcijama na doživljeno toliko imamo samokontrolu umnih vrtloga. Mudar način u takvoj situaciji je da pokušamo sebe vidjeti kao glumca u nekom filmu koji samo igra prolaznu trenutnu ulogu i ostavljamo sebi i drugima prostor da smo ono što jesmo. Ali više od toga ne bavimo se sadržajima momentalnog scenarija i uloga. Inače se događa ograničenost svjesnosti kad se predamo nekoj obuzetoj reakciji A tada nismo više sa stvarnošću kakva jeste. Za to se pripremamo – kako biti sa tim što jeste, potpuno prisutni u sebi, tijelu i umu, tada ujedno možemo i učiti umjesto da nas zarobi neka zamisao ili nesvjesna navika.
Promjena stava prema problemima je uvijek jaka tema i jednako moćna praksa.Za svaki početak treba se voljno i odlučno pripremiti i prije nego zapreke izniknu, (svjetovne brige). Treba razviti unutarnju hrabrost i entuzijazam, spremnost na izazov koji dolazi s zaprekama ili problemima bilo koje vrste. Biti spreman ne na borbu s osobama i objektivnim situacijama, već je pitanje preobražaja percepcije. Važno je razumjeti i shvatiti kako svaka iritacija ili neprijateljstvo predstavljaju oblik neznanja. Mnogi praktikanti nekog puta ili prakse imaju imao jaku volju i razvijaju čak i velike sposobnost i moć – i u samom procesu vrlo snažan ego. Stoga, treba upozoriti ako radite samo asketsku praksu, bez konteksta u kojem znate da se tu radi o praksi promatranja sebe, opasnost naravno leži u tome da će hraniti svoj ego. Isto tako u u određenom trenutku osjećaj sebe je bitan za ljudski razvoj. Ne možete se bez njega razviti. Kad sretnemo nešto što nas uznemiruje, mudro je poteškoće pretvoriti u priliku ili stazu, a za to na raspolaganju imamo niz provjerenih i dokazanih savjeta i alata iz riznice mudrih.
Naravno kad sebe pripremimo za jasan uvid, i kad se strasti razbuktaju nije lako ostati tamo, usred jakih strasti i emocija. Mnogo je lakše poći za njima, biti njima ponesen i onda ih izraziti fizički. Često nam nije jasan ni osjećaj krivice, kao i druge emocije, koji su samo oblik poriva koji proizlaze iz energije srca. I kada se ta energija, čija je priroda dinamična, zanemaruje i ne osvijesti do kraja, ona se vrača na više načina, nekad i kao pretjerivanje ili kao opsjednutost. Tada je uobičajena reakcija biva umovanje i racionalizacija poput mašte bilo kakvih prisjećanja da bi se u toj nekoj fantaziji našli u drugačijem stanju ili mjestu.
Nezadovoljstvo i svi oblici patnje su neizbježni kad srcu i umu nametnemo ograničenja. Nikakvo dobro nam ne donosi ako nas ponesu strasti, tada djelujemo njima gonjeni i to bez neophodne opreznosti, pokretani divljom energijom. Također čitava neka drama jednostavno čeka da bude propuštena u područje svjesnosti. Život bi trebao biti neprestana inspiracija. Živjeti mehanički znači biti mrtav iznutra iako tijelo još uvijek diše! Razlog za nezainteresiranost u ljudskim životima je taj što ljudi ovise u uskom kanalu za njihovu sreću, umjesto da odu do bezgraničnih izvora sve radosti unutar njih samih.”
Sve dok je naš um izvan jasnoće ili izvora stvarnosti, na nj će djelovati predmeti osjetila, osjeti koje oni potiču i uskladištene posljedice tih osjeta, započinjući time beskrajan niz djelovanja i reakcija. Priprema ili proces ispravljanja toga iskrivljenoga izvora ili pogrešnoga gledanja može se smatrati postupnim samo utoliko što je za njega većini ljudi potrebna duga i pažljiva priprema. Jasan stav ili opažaj, jednom kada smo naučili kako se pripremiti za nj, buknut će u trenutku.
Treba biti sposoban ostati u stanju mirnog središta, dok nas energija vrtloži gurajući nas neki oblik nemira pa i patnje. Biti stabilni i onda kada su strasti na svom vrhuncu – je način da na kraju eliminiramo svoju naviku nemira. Drugim riječima pokušati se nadići kroz ta iskustva, ostajući fokusirani na stvarnost, da bismo onda otkrili kako se privid rastvara ili osvetili da se oslobađamo emocije koja nas je mučila. Shvaćamo da prividnost jeste samo sadržaj koji se mijenja, nešto što nam se samo pričinjava kao stvarnost.
Kroz svoje istraživanje dobro je razmotriti mogućnost kad se pojavi osjećaj ograničenosti, to je samo zabluda stvar, to razmotriti razumijevanjem i u trenu se um i srce počnu širiti, povećava se životni poriv i ono duboko olakšanje bez koncepta jer je slobodno. samo od svega. Ako se uspijemo stabilizirat i prepoznati tu kontrolu svoje snage u pažnji to nam donosi i daje jednu vrstu povjerenja u sebe izgrađena na osobnom iskustvu, koje nam je biva pomagač i velika potpora u životu. I to je neki oblik sadhane ili vježbe budnosti. Može se događati da se s vremena na vrijeme možda nađemo u mraku ili bez ikakvog vanjskog upozorenja u nekom nemiru ili napetosti imat ćemo ipak sigurnost zahvaljujući postignutoj pripremi i unutrašnjem osjećaju povjerenja što dolazi od okrenutosti našeg srca ka istini. U svemu je važna pripremljenost steći u svemu strpljenje i ispravan napor, to nam pruža uvid u istinu na koju ukazuje izvor bilo koje stvari tako i neke situacije.
Velika je snaga privida i zavođenja kroz koje se želja izražava, često vjerujući da nam je neka potreba važna. Želje imaju tu moć i prirodu privida, iako nema ničeg lošeg u vezi sa tim prividom, sve dok to ne prepoznajemo. Uvijek se radi o tome što mi činimo, odlučujemo i kako se postavimo u sebi i dublje pogledamo u to što se događa u nama u tom trenutku. Tu imamo onu mudrost da kada imamo manje mi zapravo imamo više. Samo kada sebe sabrani promatramo, tim načinom si omogućujemo da naleti bilo kojih valova želje samo prođu kroz naš um. To je stanje u kojem vidimo baš tako kako jeste – prolazni val želje, kao pokret.
Kada se dosegne stvaran izvor, Stvarnost će bljesnuti a čitav svemir bit će viđen onakvim kakav doista jest, i bilo koja postojeća iluzija i blokada poput smetnje i boli izgorjet će u tom bljesku. Tek tada možete i drugima ukazivati na put kako bi i oni sami mogli dosegnuti konačno viđenje kao i vi. Pomoć može biti neposredna, može biti i posredna, ali on će pomoći.
Uvijek kad dolazi netko budan ili novi prosvijetljeni oni pripremaju teren, da ih se čuje, razumije. No ako se ne iskoristi na pravi način količina energije koju vam je Budan dao, nemojte se nadati još jednoj šansi. Zbog toga je samodisciplina neophodna i svako bi trebao izgarati u sebi sa sobom, ako se uopće želi pripremiti.
Ako smo se pripremili i postigli odgovarajuće proširenje svijesti bilo kojim putem, bilo kojom sadhanom, ili ne sadhanom, i ne putem tada nam duh može podnijeti oslobodilački šok sveprisutnosti. Iskrenoj osobi to se neizbježno događa. Njegova intenzivna žudnja i spremnost počinje neodoljivom silom privlačiti samu sebe u opseg svoje svijesti.
Kada konačna intuicija bljesne poput zasljepljujućeg svjetla, otkrit ćemo da ništa ne postoji niti je postojalo, osim u našem umu, i da, stvarno, naš um više nije naš, već Um sam, da je taj Um savršeno spokojan, bez imena, ideja, suprotnosti, mnoštva, subjekta, objekta ili bilo čega za što bismo se mogli držati.
Vidjeti iza privida stvari izvor je velike sreće i zadovoljstva.
Veliki dio toga što činimo kao duhovnu vježbu jeste, zapravo, priprema.
Biti spreman je vrlo važna sadana upravo sada.