Nico: Htio bi malo raspraviti o sljedećem. Shvaćam božanstvenost svih duša i pitam se da li to znači da će svaka duša ili osoba spoznati sebe ili napredovati na tom putu rada na sebi.
Girija: Radi se o tome da dokle god je duša ili osoba u neznanju ona je poistovjećena sa relativnim svijetom i ne može napredovati jer se ograničila.
Nico: Može li se onda čista svijest, biće postići radom?
Girija: To je često pitanje. Čista svijest, biće ne nalazi se u domeni uma, ona je izvan akcije (uma) u nematerijalnoj dimenziji. Ta dimenzija ili postojanje je svima dostupno.
Nico: To svima dostupno je ono stanje Ja jesam?
Girija: To Jesam ustvari je stanje koje stalno Jesmo mi sami.
Nico: Mislim da uviđam da se bićem postiže duhovna iskustva, ne emocijama. Kao što i uvažavam da su iskustva jako važna. I svako to može doživjeti jer smo svjesna biča.
Girija: Trebaš znati to što svi imaju svijest ne znači da su svi svjesni, osviješteni Bičem se ne doživljava iskustvo. Jer Biče je stanje. Iza čula, iza uma, iza osobnosti je dimenzija čiste svijesti (postojanja) u kojem se događaju iskustva.
Nico: U svijesti se događaju?
Girija: Svijest koja je sve, u svemu, koja je sveprisutnost, sve-postojanje ipak u ljudskim bićima kod većine nije svjesno Sebe. Biče u njima nije svjesno Sebe. Na tom uvidu treba proraditi. Jer iskustvo samo po sebi ne može biti doživljeno Bičem, to stalno ponavjamo.
Nico: Što je onda to što činim osjećam sa drugima, na primjer nekog volim, nekog ne,
Girija: Sve su to tvoji odrazi.
Nico: Ako to ne činim, odustanem od tih reakcija da li sam onda u svojem biću?
Girija: I odustajanje je u domeni uma.
Nico: Dobro, ti moji odrazi koji dolaze iz mog uma se ipak mogu prevazići radom na sebi , buđenjem? Da li mogu znati razliku kad to biva?
Girija: Ako razumiješ da se svi ti odrazi, kao i odjeci i reakcije pojavljuju u vanjskom ili pojavnom svijetu a da ono čemu se okrećeš, ostvaruješ je Stvarnost koju zovemo Biče, Ja, srce itd onda ćeš i te kako osjetiti, razlike u mišljenju, osjećanjima, postupcima, i ostalom koje su sada pročišćene, dok stare zauvijek nestaju.
Nico: Što mi je onda kao prvo najvažnije shvatiti?
Girija: To je ono što se uvijek upozorava, naglasuje da treba shvatiti da je tvoj (svačiji) Svijet samo odraz vas samih i da se konačno prestane odrazu pridavati status važnosti, Istine i stalnim sudovima i konceptima um vezivati za odraz.
Nico: Da, najteže je ne bivati zarobljen svim tim um konceptima.
Girija: Tako je treba ti biti nevažno da li ti um pošalje neke ideje, sudove, koncepte u uvjetovanom duhu biram-ne biram već, da si ne-dotaknut time.
Nico: Uzmimo da imam iskustvo stvarnog sebe ili čiste svijesti da li tada znam da materija odnosno um ne postoji.
Girija; Da, tada znaš da je to (materija) samo vibracija bića ili svijesti.
Nico: E sad želim razjasniti nešto oko čega se dosta razgovora zakomplicira. Frend kao ploca ponavlja, „ništa ne postoji“, „materija ne postoji“, a onda drugi mu kaže a što je to kad te ja udarim palicom po nozi, zar onda ta bol ili krvarenje ne postoji? Znači mogu pitati kako materija može biti neuništiva ako ne postoji???
Girija: Takva osoba samo tu vidljivu grubu razinu može razumjeti jer se s njom poistovjetila. Za nju postoji i udarac i bol i krvarenje. I tada nikakvo uvjeravanje ne može mjenjati taj koncept uma. Materija je paralelna ideji bića. Svijet um kao i nauka ima empirijski prilaz Realnosti, prilaz naučnog uma. I to je opet ona dimenzija bavljenja umom. Zato malo tko shvaća da se bitak ne mijenja.
Nico: Istina. To lažno je tako moćno.
Girija: Nepročišćenom umu se čini da se taj bitak pojavljuje zasebno. Ne zna da se pojava uvijek događa u svjesnosti, ali pojavljuje se kao da se nalazi izvan nje, zbog svoje prividne nepromjenljivosti. Zbog toga je teško uništiti lažno jer ga stvarate cijelo vrijeme vi sami
Nico: I na kraju još pitanje. Kako postati Jedno? i Što je to “Ja”
Girija: Kad se tvoja duša kroz čist um stopi sa suštinom. “Ja” je sjedište Stvarnosti, a možemo reći i ovako “Ja” je tvoja duša.
