Što je priča ljudskog života i oslobođenja? Naš nervni sistem, naši nadiji, naše krvne žile, naše čakre, centri u mozgu, čak i mišići našega tijela, imaju određeni kapacitet u ovom momentu da dopuste da se stvarnost događa, da prolazi kroz naše tijelo.
Sam život, svjetlost života, naša energija, treba stići do vrha sistema i do točke do koje uspije stići, dotle se mi razvijamo. Čvorovi i suženja kanala povezani su s našim egom. Svaki aspekt našeg identiteta, onoga što mi osjećamo da jesmo, stiska te kanale. Ima mnogo različitih aspekata straha, ali veoma je moćan strah od nepoznatog. I stoga, najmoćniji strah u Univerzumu je strah od slobode, jer mi smo tada slobodni od baš svake ideje da smo bilo koji aspekt. To postižemo kroz svijesno samoanaliziranje sebe, tko smo i ato nam je svrha. Još bolje je ukoliko provodimo svijesni život ili neku duhovnu praksu.Kroz to maakar nakratko, osjećamo se manje zgrčeni, manje svezani, manje kruti.
Problem nastaje kada ne razumijemo svoju vlastitu motivaciju. Želimo biti jaki, želimo biti fleksibilni, imati mir, a mislimo da tražimo oslobođenje. A u stvari često samo želimo imati lakši život. Kroz razne oblike, samoispitivanje i kroz rada na sebi pokušavamo spoznati da razumijemo vlastita životna iskustva i da shvatimo što mi to zaista hoćemo. Naše biće, od fizičke razine do suptilnih, je jedna moćna mreža pranične strukture, strukture živaca, to su sve kanali s određenim spletovima za različita psihička i mentalna stanja sa sistemom čakri. Taj cijeli sistem je prepun čvorova i veoma uskih kanala.
Naš karakter ovisi od kvaliteta i prirode naših želja i od prirode i snage naših strahova. Naš karakter ovisi o našem identitetu, našem integritetu, o tome kako se osjećamo. Kroz ego prihvaćamo određeni identitet koji obuhvaća muški ili ženski spol, rasu, naciju, kulturu, fizički izgled, snagu, inteligenciju, materijalno stanje u smislu bogatstva, različite titule i društveni položaj. U jogi se to zove devet droga. Kao i svaka droga, nude nam određeni identitet i integritet, što neko vrijeme može biti ugodno, ali to produbljuje naše neznanje i ojačava naš ego. To je sve duboko ukorijenjeno u našem identitetu. Sadana treba ukloniti slabost, krutost i nemir svih velova koje nas zakrivljuju. To nije lak zadatak. Imamo više nego dovoljno problema na fizičkom planu, jer naše želje, razočarenja, očekivanja, zapisuju se u našem fizičkom stanju. To je već zapisano u stanju naših mišića. Treba postati i osjećati se snažnijima i elastičnijima. Snaga će donijeti mir. Prava snaga donosi mir.
Pravi mir će donijeti pravu snagu. Tada ulazimo u pravu stanje ljudskih bića. Kontrola uma, čula, izdržati će sve teškoće. To je veoma duboko povezano jer problem sa snagom je u tome što i ego želi biti jak. Mnogi ljudi vježbaju jogu samo da bi se osjećali bolje u vlastitom tijelu, da bi postali jači, da bi imali više prane ili postali atraktivniji na bilo koji drugi način. Obrambeni mehanizmi ega su najmoćniji mehanizmi u Univerzumu, a strah od smrti je strah od iščezavanja, a sloboda je kada ego nestane. Mi tražimo integritet kroz identitet. Ali svaki identitet je vrlo ranjiv. Čak i kad smo fizički jaki, uvijek postoji netko jači. Ili, ako smo lijepi, uvijek postoji netko ljepši. To je samo privremeno, jer sve je u promjeni. Vrijeme ubija sve identifikacije. Zastrašujuća apana šakti sve odnosi. U takvom stanju bića, punom straha, nemoguće je obnoviti našu pravu prirodu. Ego ne može samog sebe otpustiti. Ego je temelj samosvijesti. Kako onda da postanemo nezavisni i slobodni? Veoma jednostavno. Kroz ljubav. Ljubav ujedinjuje.
Aspiranti kroz jogu dobivaju neka iskustva, ali vrlo često ih ne razumiju i, podsvjesno ili nesvjesno, zaustavljaju sadanu na tim dubljim nivoima..
Bez druženja sa duhovnim društvom (satsanga) , bez daršana i bez mantre, nije moguće doći do tog najnižeg nivoa joge – mira. Ako možete proći kroz taj moment mira i ići dublje, onda, zahvaljujući tom miru, počet ćete imati iskustvo anandamaja koše. To je tijelo blaženstva, svjetlost blaženstva. To iskustvo u početku je veoma moćno i šokantno
Kada prođemo kroz mnoga životna iskustva kao ljudi i spoznamo prirodu, stvarnost svijeta, da je prolazan, da ne ispunjava potpuno, a mi smo tragaoci za potpunošću, tada se okrećemo duhovnosti. Iz toga se javlja prava nesebična ljubav, gdje je radost voljenja bez uvjetovanja, bez ograničenja i traje sveobuhvatno. U ljubavi naš sistem je otvoreniji, imamo manje čvorova, manje straha i manje smo kruti. Ljubav ujedinjuje. Mi ne možemo postati slobodni kroz ljubav prema djetetu. Ali postoji nešto što možemo voljeti i postati slobodni. Mi se možemo zaljubiti u Boga, u purnu. U cjelovitost samu.
Bog je beskrajni ocean bez obala i bez otoka. Nema ega s kojim se treba suočiti. Ne možete se držati ni za što. Nemate nikakvu točku, ali ako ste od te tatve, vi ulazite i slobodni ste. Slobodni od identiteta ega. Možemo reći da smo sada nezavisni, ali opet uopće nismo. Tada živimo u jednoti. Ego ima sistem obrane sa visoko razvijenom modelom manipulacije. Ego voli meditirati. Meditacija je in, u trendu. Ali ego voli sve, samo da ne bude otpušten. Što je anand? Beskraj. Na tom polju ego je prestravljen. Stoga ego voli stajati u tunelu, u svojim vlastitim odajama. U tami on se osjeća kao kod kuće. Ali čim osjeti da se iza ugla pokreće neka svjetlost, on je užasnut.
Kroz Guruovu njegovu milost mi smo sposobni imati želju za samospoznajom. On može dotaći naša srca i dati nam paramumukštvu, apsolutnu čežnju za Bogom, samo ako mi to možemo preživjeti. Samo ako naše srce, naši nadiji, mogu preživjeti tu žudnju, tu ljubav za Boga.
Čitav Univerzum, saguna i nirguna, su u vađar nadiji svetih stopala Gurua. Mi osjećamo ljubav prema onome što je obećalo da će nam podariti osjećaj cjelovitosti. Zbog toga jedina smislena ljubav je ljubav prema Bogu, ljubav prema Gurudevu.
Kod mnogih aspiranata naziru se dva problema. Prvo, nema dovoljno ljubavi prema božanskom. Zato će proces prevazilaženja ega za većinu biti ispunjen strahom. Drugi problem je da čak ako taj val guru milosti i krene kroz nas, dobit ćemo tako snažno iskustvo koje će nas veoma obogatiti i očistiti na neko vrijeme. A ego čeka na sve što mi dobijemo. Takav je njegov unutrašnji program, da sve što dobijemo pretvori u vlastitu snagu. Nakon nekog vremena ego je spreman da guru milost tretira kao vlastiti posjed.
Zato je jedino rješenje apsolutna predanost, kada smo u ljubavi s Bogom. Mi tada nemamo problema sa svijetom. To nije sloboda od nečega nego sloboda za nešto. Nikoga ne mrzimo i ničega se ne bojimo. Naše negativne osobine su plodovi straha. Iza svake negativne osobine nalazi se želja ili strah utemeljen u egu. A svi sve niže i negativne osobine i energije su utemeljeni u našim identifikacijama. Tada se pročišćavamo sadanom, dobrim društvom, tako mi učestvujemo u Bogu-Sebi svijesno. ku.On nas mora povesti u proces uklanjanja čvorova, da otvorimo kanale. A Ljubav u materijalnom svijetu i ljubav u duhovnom svijetu nisu u sukobu. Ljubav je ljubav.
Budimo zaljubljeni u Boga, budimo zaljubljeni u Gurua, budimo zaljubljeni u mantru, budimo zaljubljeni u atmu. Ta ljubav je čista prana. To je snaga ljubavi. Snaga ljubavi koja dolazi od gurua (unutarnjeg i vanjskog). Shvatimo da nije moguće kroz vlastiti identitet steći sreću i slobodu.. On (Gurudev) zna kad smo mi spremni.
