Svaka djelatnost je karma učinjena mislima riječima i djelima. Tako karma, naime, određuje samu sebe, ona je univerzalan princip od kojeg nitko nije izuzet – prema hindusima niti sam Bog, jer ti si Bog.
Karma se stvara u svakom trenutku jer sve što sada činimo imat će posljedice u budućnosti, dobre ili loše, kako po našu okolinu, tako i po nas same. No, kao što sadašnjim djelima stvaramo zalog za budućnost, tako smo nekadašnjim djelima kreirali svoju sadašnju situaciju. Nekih se djela sjećamo i znamo kada smo ih počinili, ali ima i kreacija kojih se obično ne sjećamo i nismo ih svjesni, upravo zato jer su nastale u nekom drugom vremenu, prostoru i obličju. Sjećanja na takva zbivanja potisnuta su u suptilne dimenzije psihe koje obično nazivamo podsvijest i nadsvijest. Premda ih nismo svjesni ne znači da se ti događaji nisu dogodili i da za njih nismo odgovorni. Naprotiv, i takvih se zbivanja moguće prisjetiti te steći potpun uvid u karmičke procese koje smo njima izazvali. Riječ je o tome da se karma stvara i u našim prethodnim utjelovljenjima.
Ključan moment u procesu ponovnog utjelovljenja jest plan budućeg života.
Iskustvo je pokazalo da upravo mi sami, na nivou duše te prije svog povezivanja s novim tijelom (prije rođenja), pravimo plan budućeg razvojnog procesa. Sami odabiremo način karmičke otplate. Sami odabiremo novo tijelo, roditelje i teritorij na kojem ćemo živjeti. Nitko nas ne kažnjava, niti Bog, niti bilo koji drugi autoritativni duhovni entitet. Nitko nam ništa ne nameće, sve odbiremo mi sami. Odabir se vrši unutar danih mogućnosti, sa svim slobodama i ograničenjima koja nam određuje naša karma.
Kada govorimo o zakonu uzroka i posljedice, veoma važno vremenski ga ne ograničavati jer mnoga sadašnja zbivanja imaju svoje uzroke u prošlim životima, a mi smo osoba koja ih je prouzročila i kasnije sama odabrala način karmičke otplate.
Shvaćajući utjecaj prošlih života očigledan postajemo svjesni zašto su okolnosti sadašnjeg života takve kakve jesu, znamo što smo i zašto izbrali, znamo koje lekcije moramo naučiti i koji je smisao sadašnjeg zbivanja ili života uopće.
Sjećanja na prošle živote nalaze se pohranjena u suptilnim dimenzijama naše psihe. Ona su gurnuta u suptilne dimenzije zato da nas ne opterećuju vezanošću za okolnosti nekadašnjeg života za koje bi se mnogi ljudi čvrsto zalijepili.
Da bi jasno razumjeli što je Karma, moramo vući njeno značenje iz tri osnovna izvora i tada ih sintetizirati u najrazumljiviju mješavinu toga što je u stvari suština u samom temelju Zakona Karme.
Kao prvo, imamo riječi Gautame Buddhe od prije nekoliko tisuća godina, kada je rekao: “Vi ste to što mislite, postavši to što ste mislili.” Što li je on mislio tom dubokoumnom izjavom?
Čovjek se uvijek pita što on jest. Činjenica je da se od trenutka do trenutka, to što jest, mijenja. I te bezbrojne promjene su to što ga navodi na razmišljanje o tome da li u njemu uopće postoji stalnost. Ako čovjek jest “to što misli da je”, tada, kako se njegove misli mijenjaju od trenutka do trenutka i iz dana u dan, tako se mijenja i on! Ako čovjek misli: “Ja sam gladan”, tada je to to što on je, u vrijeme kada to misli. U trenutku kada to više ne misli, on više nije proizvod, ishod te misli. Ako čovjek misli “Ja sam umoran”, “Ja sam zao”, “Ja sam siromašan”, tada je on sve od toga. Do toga dolazi jer postoji vrlo jaka sklonost da osoba vjeruje kako je sve što misli istina.
Tako, imajući vjerovanja u svoje misli koje ju okružuju, osoba se poistovjećuje sa svojim vjerovanjima i stvarno postaje sve što misli. Ako je isti uzorak misli ponavljan tokom mnogih godina, postaje time sve vjerojatniji osobi koja ga misli. Tako, prošireni misaoni uzorci tokom bilo kog misaonog toka, vodit će osobu vjerovanju ne samo da je na tom putu, već i da je to jedini put kojeg može vidjeti.
Uzmimo analogiju gladi još jednom, jer postoje toliki oblici gladi da je doslovno svatko doživio to iskustvo na ovaj ili onaj način. Zamislite dvije osobe koje se spremaju pojesti komad kolača. Prva bulji u kolač i istog trena ima sukob misli: “Ja želim kolač, ali znam da će me udebljati”. Kad ta osoba pojede kolač, njeno će tijelo upiti hranu s istom nervozom koja je bila izazvana njenim razmišljanjem. Tako, nesvjesna sklonost odbijanja da sama sebi prizna kako je kolač pojeden zajedno s psihološkim razočarenjima u sebe što ga je pojela, oboje proizlazeći iz izvorne misli da je kolač štetan, stvaraju okolnosti u kojima dodir između kolača i tijela čini kolač vladarom a tijelo slugom.
U međuvremenu, druga osoba kontemplirajući jedenje kolača, na njega gleda kao ona izvor radosti. To je Božja hrana priskrbljena čovjeku da bi ispunila njegove potrebe za hranom, ljepotom i vitalnosti. Svaka mrvica u tom kolaču bit će u skladu sa svakom stanicom u njenom tijelu najskladnijih proporcija, jer tijelo i kolač su u skladu. Osobe toga tipa naizgled nikada ne postaju predebele, bez obzira na to što jedu. Prva osoba može dobiti nekoliko kilograma od jednog jedinog korneta sladoleda. Tu vidimo savršen primjer toga što je Buddha mislio riječima: “Vi ste to što mislite, postavši to što ste mislili”.
Tako, prvi princip Karmičkog Zakona temeljen je na mislima. Kako bi bilo jednostavno promijeniti život promijenivši samo svoje misli. Ali istina je da niti jedna misao nije otok sam za sebe. Uvijek jedna misao vodi drugoj, koja vodi idućoj, koja vodi narednoj, koja ja koncu osobu vodi u smjeru njenih misli. Tako, prolaskom godina, neizbježno je da osoba uistinu postane “sve što je mislila”.
Zanimljivo je primijetiti, što se duže osoba zadržava na određenom toku misli, tim više u svoj život dovodi vrste osoba čije misli umnožavaju njenu izvornu ideju. Tako, nikad nije sama u svome razmišljanju. Umjesto, kroz sklonost dijeljenja misli s drugima, uvijek postoji rastuće misaono tijelo u masovnoj svjesnosti koje podržava osobinu ideju o tome tko jest. Osoba će biti na istoj valnoj dužini s onima koji vjeruju kao ona, kloneći se tih čija su vjerovanja različita. Svaki put kada su osobine misli o tome tko ona jest ugrožene, još će se dublje povući u svoju prošlost, tražeći upravo ljude čije će sadašnje misli ponovno osnažiti sve na što se navikla biti. To je jedna od čovjekovih najvećih slabosti – njegova sklonost da izbjegne nadrasti misaone oblike na koje se navikao.
Čak i kad je čovjek na putu duhovnoga rasta, on se dvoji svaki puta kad u drugima vidi misli koje su slične mislima koje je nekad imao o sebi. Do tog dolazi stoga što, kad je u te misli vjerovao čvrsto, osjećao je to kao svoju obvezu, dužnost i svoj način ispunjenja svog osjećaja da je potreban, proslijediti ih drugima. Iskušavajući ispravnost vlastitih ideja, čovjek je pokušao uvjeriti druge da su njegove misli bile valjane.
Sada dolazi zanimljiv dio. Kako je toliko Karme temeljeno na posljedicama toga što je osoba mislila u prošlosti tako, da bi nadvladala zastarjele misaone uzorke, osoba mora uzeti u obzir posljedice koje je uzročila u životima drugih ljudi, pokušavajući utisnuti u njih vlastite misli iz prošlosti. U nekoj mjeri, osoba je postala dio njih, jer pročišćujući se i uvodeći red u svoje osobne probleme, privući će mnoge izvore svojih odgovora. A jedan od tih izvora bit će riječi koje je osoba u prošlosti drugima rekla. Slijed toga, kozmički, matematički i fizički, svakoj je osobi nemoguće potpuno se izdići iz vlastite Karme, sve dok se svaka druga osoba čiji je život takla nije izdigla iznad vlastite Karme, na način kako ih je takla!
Znači ako karma nije savladana tj. osoba nije transcendirala specifične polarnosti od kojih se život sastoji duša se vraća u svijet karme. Ukoliko je duša jako vezana onda više nema izbora nego je prisiljena vraćati dugove i to kod nekih kroz tisuće i tisuće života, ovisno koliki je karmički dug. Najteži slučajevi su često ljudi koji se bave businesom, managementom ili eksploatacijom ljudi. Ne radi se o tome dali bog oprašta ili ne jer bog nema karme, nego se karma stvara s ljudima koji u većini slučajeva ne opraštaju pa se karma mora izvršiti u slijedećem životu.
To nas vodi drugom tumačenju Karme koje dolazi iz Newtonovog zakona fizike. “Za svaku akciju mora postojati jednaka i nasuprotna reakcija”. Čovjek je ponekad činitelj, počinitelj i stvaratelj svog života, dok je u ostala vremena prijemčljiv i podložan posljedicama svega što je stvorio. Tako, ponekad je činitelj (actor) dok je u drugom vrijeme počinitelj (reactor). Ipak, uglavnom je dio Zakona Uzroka i Posljedica.
