Mudrost

Mudrost prepoznaje strahovitu moć uma da stvori, ali i zamrači iskustvo, da proizvede ekstazu i patnju, te da uči ili stagnira. Jednom kada počnete cijeniti sveprisutnu moć uma, vitalni cilj postaje shvatiti prirodu uma i kako um funkcionira i osvijestiti  ga. Mudrost uviđa da je nemiran, tup i nesvjestan  um divlji i nekontrolirani. Ali isto tako prepoznaje da se um može pročistiti, pripitomiti, transformirati i transcendirati, te da su to esencijalna sredstva za postizanje sreće, ljubavi, i oslobođenja. Treniranje uma postaje važni  prioritet;  jer taj pristup upoznavanje uma zauzvrat unapređuje rast mudrosti.

Znalci kažu da;”Učen nije i mudar.”  Znanje je nešto što imamo, mudrost je nešto što moramo postati.

Znanje jednostavno prikupljanje informacija, mudrost zahtijeva razumijevanje istih. Znanje objektivno gleda u stvari; mudrost ih subjektivno ispituje kako bi prepoznala njihove implikacije po život i doznala kako ga ispravno živjeti. Znanje nas informira, mudrost nas transformira. Znanje se izražava riječima, mudrost našim životima. Inače pojam »mudrosti«, već dugo ostaje sakriven iza pojma »filo-sofija«
Znanje opunomoćuje, mudrost opunomoćuje i prosvjetljuje. Znanje proučava druge, mudrost je samospoznata Naša sadašnjost je preplavljena informacijama, a mi se utapamo u podacima. Svaki dan donosi nova otkrića. Pa ipak, nešto nedostaje. Imamo puno znanja, ali da li imamo mudrosti? To je već druga priča.   Mudrost je nužna ne samo za zdrav život i društvo, već i za probuđenje. Sve religije to ističu  visoko cijene i tvrde “da je mudrost najviše dobro”, “oni kojima je mudrost data, oni su uistinu primili obilno blago.” U hinduizmu njegovanje mudrosti čini jednu od glavnih duhovnih staza ili yoga, dok se u budhizmu mudrost ponekad smatra vrhovnom duhovnom sposobnošću.
Što je mudrost i kako ju njegovati? Svijet znanja bez valova i gibanja je uvijek prisutan u nama ali ga mi nismo svjesni. Okrenuli smo svoja lica od njega – mi gledamo van, mi gledamo stvari, mi gledamo svijet, gledamo, i ono što se vidi od svijeta.  Ali onaj koji vidi nije od ovoga svijeta, već od nas samih.
Za bolje razumijevanje  pogledajmo što nije mudrost. Mudrost nije jednostavno inteligencija ili znanje, niti je mudrost istoznačnica fatalnog iskustava ili osobne moći. Svi oni mogu biti vrijedni, ali su isto tako poprilično različiti od mudrosti. Neki smatraju da je mudrost inteligencija. Inteligencija je sposobnost za učenje, razumijevanje, te jasno i logično razmišljanje. To su ključne osobine koje se mogu upotrijebiti za održavanje  i izražavanje mudrosti. Međutim, mudrost je puno više od puke inteligencije, jer proizlazi iz primjene inteligencije na razumijevanje svih životnih  događanja.

Neki pojedinci misle  dramatična  ili neobična iskustva mogu ostvariti mudrost.  Bilo koja iskustva, čak i moćna duhovna iskustva, također nisu dokaz mudrosti.  Svatko tko radi dugotrajnu, intenzivnu duhovnu praksu prije će ili kasnije susresti izvanredna iskustva, uključujući ekstatične vizije, snažne emocije, lucidne misli i prodorne uvide. Pa ipak, sve to od raznih vizija, nadahnuća i  uvida mogu biti zabluda, a sva iskustva naposljetku nestaju. Moćna iskustva nisu nužno dokaz mudrosti, niti sva vode mudrosti. Ono što je važno je naš odnos, stav  kako se spram njih odnosimo i kako iz iskustava učimo. Razumijevajući aspekt mudrosti vidi i istražuje tri stvari: život, um i prirodu stvarnosti. Svetac tvrdi: Jedan trenutni pogled u Vrhovnu mudrost, rođenu iz meditacije dragocjeniji je od ikakve količine znanja. To je jedna od ključnih živih  tajni duhovne prakse.
Velika je slabost, sklonost da prionemo uz duhovna iskustva, te ih izopačimo u egocentrične svrhe. Spektakularna iskustva nas mogu bilo zavesti ili nadahnuti, tomu se možemo osvjedočiti ponašanjem mnogobrojnih sljedbenika zaluđenošću, vizijom i zamislima nakon takvog iskustva . Destruktivno je ne upotrijebiti moćna iskustva u svrhu samo-transcendencije. Češće da su iskustva iskorištena s ciljem samo-veličanja, kako bismo se učinili posebnim, važnim ili prosvijetljenim.  Tako nailazimo da se prigodom nekog dubokog uvida mnogi vezuju i ponosno planiraju svoje otkriće predstaviti svijetu. Zbog tih zabluda je potrebno znanje i savjet učitelja koji savjetuju da “milosti koje dobijemo na svakoj točki puta jesu doista velike, ali staza onkraj našeg neposrednog dosega jest beskrajna.”
Kod mnogih mudrih priča koje su korisni protuotrovi imamo primjer poput ovog.  Kad  sadaka  ushićen  bez daha   nakon  svoje meditacije odlazi svom guruu  koji zadubljeno mirno sjedi, da bi ga obavijestio  da je upravo imao viziju,  Boga, svjetla ili otkrića Duha. No učitelj mu odgovara ; “Ne brini,”  bez da obraća pažnju na njega, “ako nastaviš meditirati, vizija će nestati.”

Mudrost može narasti iz iskustva, ali je sama znatno više od iskustva. Naravno, duboka iskustva mogu voditi mudrosti, ali moraju se pažljivo ispitati, testirati, prodiskutirati s učiteljem, te iskoristiti za učenje i nevezanost.  Mudrost je također i više od bilo kakve osobne moći. Većina duhovnih aspiranta se zavodi karizmatičnim učiteljima jer povjeruju da su moći i karizma znakovi duhovne zrelosti.  Moć može biti još zavodljivija ukoliko uključuje očigledne i demonstrirane psihičke sposobnosti. To je daleko od istine.  Gurui se javljaju u svim oblicima i veličinama. Neki imaju zapovjedničke osobnosti, strogost i disciplinu; drugi su obični, tihi i povučeni.

Većina duhovnih pravaca i  religije se slažu da su psihičke sposobnosti moguće, ali se  također  slažu i da te moći nisu znakovi mudrosti ili duhovne zrelosti, te da su beskrajno manje važne od cilja oslobođenja. Za njima ne treba za njima tragati, one su sporedne atrakcije. U situacijama i događajima kada  moći ipak izniknu, moraju se koristiti svjesno i oprezno  i to samo za dobro drugih. Svi znamo kad se zateknemo oduševljeni i iznenađenim nekom mudrosti koju smo čuli, pročitali ili na naše pitanje dobili odgovor.  Tada nam u trenu bljesne da je Mudrost  je duboko razumijevanje. Ispitujući stvari, mudrost je u stanju identificirati ključne principe i implikacije dobrog življenja. Na neki način ona je i praktična sposobnost jasnog viđenja po pitanju  životnih i duhovnih pitanjima. Za obične ljude egzistencijalna pitanja su ključna jer se sa njima  svi suočavamo.  Na taj način svi problemi i nedoumice  dobivaju odgovorom smisao i svrhu u životu. Mada tako uviđamo i   priznajemo vlastito ograničenje i ne-znatnosti o smislu univerzuma koji je onkraj nesvjesnog umnog poimanja. Ukoliko netko uranja dokraja, ispituje, oštri i osvješćuje sebe, svanut će jutro kad će postići samo-prosvjetljenje.

Na jednostavnoj razini, mudrost prepoznaje uzročno-posljedične odnose  i praktično   počinje tamo gdje osoba prepoznaje da mora postojati bolji način življenja te se posvećuje njegovom pronalaženju.

 Osoba koja je razvila duboke uvide u sva pitanja  životne i duhovne vrijednosti  – uistinu je mudra. Znaći posjeduje i razumijevajući i primijenjeni aspekt . Zato treba shvatiti da samo ona osoba koja ono što razumije provodi u praksi objedinjuje  ta dva duboka povezujuća elementa. Zato je neznanje i zabluda kad pojedinac u nekoj raspravi ili situacijama ponavlja razumijem, razumijem a radi suprotno.

Da bismo to jedinstvo ostvarili, treba nam visoko profinjena svjesnost koju karakterizira jasnoća, suptilnost i prodorna moć. Ova prodorna moć uvelike dolazi iz koncentracije. Potrebno  je razumijevanje koje je aspekt mudrosti i dolazi od dubokog i jasnog viđenja koje prodire ispod površinskih privida u dublju prirodu stvari i života.

Budna svijest ili jasna koncentracija je ono što prethodi mudrosti ili joj je neposredni uzrok. Jasno viđenje rađa intuiciju iz koje dolazi razumijevanje. Svjesna, koncentrirana vizija vidi stvari kakve jesu, a razumijevanje se rađa iz aktivnog ispitivanja i analiziranja načina na koji stvari jesu. Osvijesti stvari tako da se znanje može proširiti dokraja. Ispitivanje je toliko osvjetljujuće da ga budhisti navode kao jedan od sedam faktora prosvjetljenja, zajedno s onim kvalitetama i sposobnostima uma koje su esencijalne za duboko probuđenje.

Razumijevanje je otrov za um. Zbog toga se um opire tako jako. On pokušava i trudi se da ne razumije. On stvara sumnju, on se bori na svaki način.  Shvaćanje ono duboko i jasno  je eliksir za vas, ali za um je otrov.  

Znači, što je razumijevanje zaista?
Samo nagovaranje uma da ode.

Dakle, kada učitelj kaže razumijte jasno, oni misle vaš um, ne na vas, jer vama ne treba nikakvo razumijevanje. Vi već razumijete. Vi ste sama mudrost. Vama  (ono što jeste) nije potrebna nikakva pomoć od ikoga, jer vaš um treba biti promijenjen. A ako se razumijevanje dogodi umu, um će umrijeti, a sa umom razumijevanje će iščeznuti. Onda ćete biti u vašoj čistoći. Onda će vaše postojanje reflektirati čistoću slično ogledalu – nema sadržaja, besadržajno. Inače to unutrašnje postojanje ne treba razumijevanje. Ono je već sama srž razumijevanja.

Put ka konačnom cilju, možemo  to naglasiti, vodi dakle, ipak, preko razlučivanja onoga što jeste, preko pravog znanja, ali se konačna mudrost, tj. istina,  ne zaustavlja, ne živi u poimanju. Mudrost  odvodi jogina do pred cilj, ali ona nije taj cilj. Diskriminativna funkcija mudrosti, je najviši domet svjesnosti, svijesti.