Skip to main content

Vidljivo tijelo, skriven je duh. Tijelo je poput rukava, duh je ruka u rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u ponašanju covjeka. Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Rijecima nasim i postupcima mi otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti.

Bit je toga duha nepromjenjiva, ali njezin izraz – nase rijeci i djela – prolazne su i podlozne mijeni. Nasa molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potice, traje zauvijek. Duh covjeka brusio je i kusao sebe na kamenu kusacu bozanske zapovijedi.Tijelo je sator duhu, ladja Noi.
Ljudski je duh svijetao, i trazi ono sto je dobro.
Malo sebstvo je tamno i pod uplivom je osjetila. I kako onda malo sebstvo pobjedjuje duh? Ono ga svladava zato jer joj je tijelo dom, dok je duh stranac u svijetu tjelesnosti. Kao sto pas brani svoje dvoriste poput podivljala lava.
Evo kakvo je stanje covjeka: kad plodu u utrobi dodje vrijeme da primi duh zivota, sunce mu priskace u pomoc. Plod ozivljava, jer ga sunce obdaruje duhom. Od drugih zvijezda plod prima tek nejasan biljeg, sve dok ga sunce ne obasja. Kako se plod spaja sa sjajnim suncem u materinjoj utrobi? Sunce ima mnoge nacine, cutilima nasim skrivene: nacin kojim zlato biva jos zlatnije, nacin kojim obican kamen postaje granat i crveni rubin, nacin po kojemu zrije voce, i nacin kojim se prestrasenu covjeku daruje hrabrost.

Sunce, duh, u prozorima tijela podijelilo se na zrake. Kad gledas suncev krug, vidis: jedan je; u to ce posumnjati svatko, tko je zasjenjen svojim pogledom na tijelo. Mnogost je duh zivotinjski; ljudski je duh jedna bit. Kolikom je mjerom Bog posuo Svojim svjetlom covjecji rod, tolikom su mjerom ljudska bica sustinski jedno.
Ali u istini, Njegova je svjetlost nedjeljiva. Duh je poput sokola, tijelo je njegova zamka. To jadno, okovane noge i slomljena krila stvorenje! Jezgra je svakoga ploda bolja od njegove kore. Gledaj tijelo kao koru, a na duh gledaj kao na jezgru. O ti, koji si zaljubljen u svoj um, i koji izdizes sebe iznad obozavatelja oblika – znaj da je tvoj um tek zraka sveopcega Uma, bacena na tvoja cutila; gledaj na nj kao na pozlatu vrh vlastitoga bakra.

Um je oblikom dvojak. Prvi se oblik stjece, uci se iz knjiga i od ucitelja, razmisljanjem se i pamcenjem, logikom i znanoscu njeguje. Na taj nacin jacaju umne moci, ali csto vise znanja stjeces, to veci teret nosis. Ego se izdize kada se vac osjecaj Postojanja, ili „ja jesam“, sto je zapravo bezoblična svijest, zamjeni s oblikom. To je smisao identifikacije.

Drugi oblik uma dar je Bozji. Njegov je vrutak samo srce ljudske duse.

Kad voda bozanskoga znanja prokljuca iz duha u um, um se tada razbistri i razblista, da se vise nikad ne zamuti, nikad ne umrtvi. Ljudski je duh u istini svjesnost, izbrusena ogledima i kusnjama. Oni, u kojih je veca svjesnost, vecega su duha.
Dok je opet duh sveca visi od naseg duha . Oni, u kojih je manje svjesnosti, morali bi uciti do nogu onih u kojih je svjesnost veca
Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba.

Ne vezuj se srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj duh je vjecan. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, cija svjetlost nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora

Komentiraj