Tražeći dublji smisao života mnogi su nailazili na različite opise i obećanja onoga što bi mogli očekivati da će doživjeti dok ‘napreduju’ na svom putu, zvanog ‘duhovnost’. Većina gurua u svom vremenu pokušava pomoći ako predano prakticirate neke propisane tehnike. Tehnike poput meditacije, mantre, hatha joge, zaustavljanje daha, podizanje kundalinija, putovanje na druge razine svijesti, shaktipat ili prenosivi prijenosi energije, te tehnike disanja, kriye, nesebično služenje i predanost guruu da bi na kraju doživjeli prosvjetljenje ili barem bili vrlo visoko na svom putu sebe spoznaje, prije nego što ste umrli.
Žudnja za tim iskustvima kao, i zbog kozmičkog užitka (blaženstva) je jasan znak da ste zaista bili vrlo visoki praktičar!, (ego-alert), isprobali ste odabrani put za koji smatrate da vas je definitivno doveo od točke A do točke B. Međutim pitajte bilo kojeg potpuno budnog učitelja, uključujući i sve one koji su se probudili bez ikakvog duhovnog puta ili prakse, da vam to potvrde.
U biti je buđenje buđenje iz fikcije uma “Ja sam ja”, stoga je svima opasan upit “tko sam ja?”. Necijenjeno otkriće vlastite iluzije. Da tamo nema “ja”. Samo bitna bezlična praznina.
Ono zajedničko svim probuđenim je uvijek isto neopisivo, bez sadržajno “ništa”, o čemu se najmanje priča. Za neke je to stiglo s treskom i praskom, ogromnom kozmičkom energijom koja je osjećaj kao da ih je izvukla iz njihove stare percepcije ili su se totalno bivali kao da umiru. Za druge, je bio tihi, ali sveobuhvatni pomak u točki izgaranja gdje su postali Jedno sa svime, i vidjeli cijeli svemir u sebi umjesto izvana, sa porivom da se nikada ne vrate u ego-pogled.
Zajednički identitet, kozmička iskustva i mjerljivi napredak iz svjesnog napora, su često ugodni, ali to su samo duhovna iskustva koja “vi” možete prikupiti. Takva iskustva se ne razlikuju od prikupljanja svjetovnih iskustava poput bogatstva, partnerstva, moći i utjecaja u društvu ili putovanja diljem svijeta. Oni su samo iskustva koja zadovoljavaju ego i koja zadovoljavaju vaš nezadovoljan um, ali ne vode do prosvjetljenja, niti čak povećavaju vaše ‘šanse’. Ako ništa drugo, žudnja za tim iskustvima je krajnja distrakcija, jer to znači da se još ne odmarate u Sada, u stvarima koje su upravo onakve kakve jesu, što nije samo mjesto gdje živi prosvjetljenje, već je i sama njegova definicija.
Kad kažete: “Imao sam ovo iskustvo”, vi se vraćate u dualnost, odvojenost, tu “ja” subjekt doživljava neki odvojen osječaj ili događaj, iskustvo objekta. Svi ti osjećaji koje ‘ja’ doživljava postoje u umu. Reći “Imao sam ili imam ovo iskustvo” samo pojačava laž da smo mi odvojeno ‘ja’, odvojeno od cjeline…i kao takvo, izvlači vas iz vašeg prirodnog stanja Buđenja.
Zato je teško shvatiti da je vaša prava Priroda Budnost. Već ste budni. Stvarnost ili Duh, već je potpuno stvarna, puna istina, i uvijek je budna za To. Ne trebate učiniti ništa osim toga biti svjesni. Ako nam to rezonira kao očita istina, ali se još uvijek ne osjećamo potpuno probuđenim, to je jednostavno zato što je neki dio nas još uvijek u poricanju te činjenice, i dalje čekajući nešto za učiniti kako bismo se probudili. Taj dio je um prirode, osjećaj osobnog identiteta i odvojenost od svega, i to je u redu da ego-um vidi stvari na taj način! Koji je sveti gral ili čarobni ključ da bi to povjerovali, a znate da je to Istina. Znate da se ego ne prosvjetljuje; “Prosvjetljenje je uvijek prosvijetljeno, ne budimo se mi ; Buđenje se budi kroz nas”. To je sve. Slušajte kako se neiscrpno priča o tome što morate učiniti da biste se probudili i kako ta duhovna iskustva nisu samo svjetovna iskustva, već su superiorna i ukazuju na to da ste na putu.
A onda se pitajte zašto se toliki brojni aspiranti nikad ne probude? Zato jer su i dalje ‘ja okupirani’. Vjeruju u ono što im njihov um govori i jure za onim što im um sugerira. Ali um je uvijek prošlost.
Postoji li radnja koja nema veze s mišlju? Možete li promatrati/gledati/biti svjestan svog iskustva bez otpora?
Kad to radite, misli nema. “Ja” nestaje. Ako želite ovo dobiti, morate se sami raspitati o ovome. Trebate biti svjetlo za sebe, preispitajte sve ovo sami. Sve ovo promatrajte sami. Ako to uspijete jednom, bitka će zauvijek biti gotova.
Postoji li u vašem iskustvu nešto što nije izbor? Idite u ovo za sebe sve dok više nikada ne patite. Kad mislilac umre, tko će patiti? Misao je jedino što pati, morate ući u vlastito iskustvo i sami to saznati. Nemojte prestati dok se potpuno ne oslobodite svega ovoga. Učinite to.
Dakle ne slušajte tu buku koju stvara um, “odvojeni” identitet, pustite ga. Jednostavno, nemojte vjerovati ili slijediti njegov trag. Um se razvio tijekom stotina tisuća godina da brani i štiti akciju bodymind-a od svih opasnosti, „stvarnih“ ili zamišljenih. Možete biti sakupljač iskustava, bilo svjetovnih i duhovnih, ili možete biti Probuđeni, ali prije svjesnog buđenja, gotovo je nemoguće učiniti oboje. Prvo se probudite, i to sada. A onda ako se želite zabaviti i prikupiti puno cool drugih iskustava, uživajte! Nema ništa loše u tome da uživate u svom svjetovnom životu ili hodate kozmosom ruku pod ruku sa Šivom ili poskakujete kundalini gore-dolje po kralježnici. To su samo iskustva, ali u biti Ti si Sve.
Ako ova spoznaja vam pušta korijenje u umovo oko (“Ja” tada isparava u prazninu), um tada ne doživljava blaženstvo, radost, smirenost ili kraj patnje već dočarava paniku, strašan strah. Tada obicno nastupa veliko NE, um neće da pokupi svoj otrov. Dakle, možemo skratiti priču, događa se da “um plaši um” (“sebe plaši sebe”, “mene plaši mene”) sve je to dio “duhovnog putovanja”.
Da li sam običan ja, ili Ludi Ja, ili Prosvijetljeni Me. Sve je to još uvijek i dalje “san na javi“.
Svijest nema sklonosti. Svijest ne bira. Svijest ne odolijeva ničemu. Svijest ne uspoređuje ništa.
